Wehbba: “Danas je fokus na imidžu i medijskom contentu umjesto na glazbi”

Brazilski techno ambasador Wehbba uskoro objavljuje svoj novi, treći po redu album, “Straight Lines and Sharp Corners”, koji izlazi početkom ožujka za legendarni Drumcode Records Adama Beyera. Tim smo povodom razgovarali s ovim nesuđenim zubarom koji je ordinaciju zamijenio producentskim studijem i DJ pultovima diljem svijeta, pa tako i onima u regiji. Wehbba nam je otkrio detalje novog albuma, kako je počeo suradnju s Drumcodeom, preporučio nam je artiste i klubove njegovog rodnog São Paola te govorio o nastupima sa svojom partnericom ANNA-om, od kojih mu je najdraži onaj na Resistanceu u - Hrvatskoj.


m: Uskoro ćeš objaviti svoj treći LP, “Straight Lines and Sharp Corners”. Možeš nam reći nešto više o njemu - kako je tekao kreativni proces, koliko dugo ti je trebalo da ga snimiš, koje produkcijske alate se koristio?

W: “Straight Lines and Sharp Corners” nastao je kao svojevrsni osobni izazov jer sam sam sebi htio dokazati dvije stvari - to da je format albuma još uvijek vrijedan, kako za mene kao umjetnika, tako i za slušatelja, te da mogu složiti nešto što će predstavljati prekretnicu u mom odnosu s Drumcodeom, labelom s kojim usko surađujem posljednje tri godine. Cijeli proces trajao je oko osam mjeseci i odvijao se diljem svijeta, dok sam bio na turnejama, pa sam radio i terenske snimke kako bih zabilježio energiju i bit različitih mjesta. Potom sam sve snimke i ideje odnio natrag u svoj studio u Barceloni, gdje sam ih spojio pomoću kombinacije hardverskih sintisajzera, drum machina i procesora, kao i uz još nekoliko softverskih alata. Suradnje su mi također bile odličan način za širenje moje kreativnosti, jer su tri iznimno talentirana glazbenika s kojima sam radio na albumu, doprinijeli točno onako kako sam to i zamislio kad sam im se obratio. Svi su svoj dio snimali u vlastitim studijima, a ja sam kasnije te elemente dodao u konačni miks.

m: Kako si već spomenuo, album će biti objavljen putem Drumcodea; možeš nam reći nešto više o vašem odnosu, kako ste započeli suradnju, kako si zadovoljan s njima?

W: Počeo sam raditi s Drumcodeom 2017. godine, kada sam poslao svoj prvi demo, “Fake”, Adamu Beyeru; na kraju je to bilo moje prvo izdanje, te iste godine, na A-Sides Vol.6 kompilaciji. Uslijedilo je još šest jako dobro prihvaćenih izdanja, nakon čega sam shvatio da je vrijeme da ojačam veze s labelom i dam im neki dojmljiviji doprinos. Smatram da je to pravi label za moju glazbu i Adam je cijelo vrijeme bio pun podrške. Iako sam imao potpunu slobodu raditi na ovom projektu, kao uostalom i na bilo kojem od prethodnih izdanja za Drumcode, to što sam na jednom od najuspješnijih labela u industriji, ipak nosi dozu odgovornosti što smatram korisnim za moj posao u smislu da se na svakoj stvari uvijek trudim kako bih ispunio očekivanje obožavatelja i kvalitetu izvođača koji su dio Drumcode obitelji.

m: Album sadrži jako puno glazbenih referenci koje su te, kako si i sam izjavljivao, oblikovale tijekom godina. Možeš li nam reći nešto više o tome? Osim glazbe, što te inspirira, što pokreće tvoju kreativnost?

W: Htio sam nekako ponovno otkriti sebe i to kroz svoje bavljenje glazbom - bilo kao umjetnik ili kao slušatelj; želio sam doznati koji zvukovi i stilovi utječu na mene, pozitivno ili negativno, te kako se ponašam i reagiram kad ih čujem, kao i kako sam reagirao na njih u prošlosti, pa i u djetinjstvu. Na to sam se odlučio kako bi sve moje daljnje namjere u produkciji bile čiste, nepatvorene. Nije mi neugodno priznati da sam se često zamarao poslovnom stranom glazbe ili da sam se brinuo zbog “hypea”. Ipak, nakon što sam godinama tako radio, misleći kako to tako treba biti, odlučio sam malo bolje pristupiti svemu, pokušati izbjeći sve što nije izašlo isključivo iz moje vlastite kreativnosti, iz pravih razloga, kroz jezik referenci koji me u jednom trenutku zaista dotaknuo, i to u glazbi, slici, u medijima, u svemu.

To je bio glavni cilj prilikom stvaranja ovog albuma, zato sam upijao atmosferu mjesta u koja sam putovao - nalazeći se okružen raznim umjetničkim formama, pisao sam pjesme i kratke priče, razmišljao o svojoj osobnosti pa i usavršavao svoju ljubav prema kavi, a sve to za mene igra veliku ulogu u kreativnosti!

m: Rodom si iz São Paola, kakva je elektronička scena tamo? Koje bi nam producente, DJ-eve, artiste, preporučio?

W: Otišao sam iz São Paula 2015. i puno se toga promijenilo od tada, tako da nisam najstručnija osoba za komentiranje trenutnog stanja na sceni. No zato mogu komentirati nevjerojatnu količinu umjetnika koji dolaze iz grada i okolice, od kojih neki brzo rastu, a drugi se već dobro konsolidiraju i povećavaju našu prisutnost na međunarodnoj sceni. To su, da nabrojim samo neke, ANNA, Gui Boratto, Victor Ruiz, Alex Stein, Renato Cohen, DJ Marky… Ima i puno lokalnih artista kao što su DJ MauMau, L_cio, DJ Murphy, Ale Reis, Ney Faustini… Što se tiče klubova, definitivno preporučujem D.Edge, klub Renata Ratiera, koji je centar scene, a tu su i Ame u Valinhosu ili Chaos u Campinasu, zatim Carlos Capslock, Tantsa, ODD i Mamba Negra, koji su neka od najtraženijih mjesta koja morate posjetiti tijekom putovanja tamo!

m: Vratimo se malo na tvoje početke - koliko si imao godina kad si se počeo baviti glazbom? Koji su ti bili najveći izazovi tada a koji su sad?

W: Započeo sam kao većina DJ-a, puštajući glazbu s prijateljima na privatnim partyjima. No, s obzirom da potječem iz glazbene obitelji, brzo sam shvatio potrebu za stvaranjem vlastite glazbe, pa sam se vrlo rano počeo baviti glazbenom produkcijom, već negdje početkom 2000-ih. Moji prvi pravi nastupi bili su live, koristio sam Roland SP-808 sampler i dva para klavijatura, ali ubrzo nakon toga prebacio sam se na puštanje ploča, jer sam smatrao da mi je ovo prije bilo previše ograničavajuće, a i zapravo nikada nisam volio imati kompjuter na stageu.

Bilo je puno izazova u to vrijeme, ploče su u Brazilu bile zaista skupe jer su sve bile uvezene, baš kao i studijska oprema, tako da sam imao vrlo ograničene resurse i pristup i jednom i drugom. Internet nije bio toliko napredan kao danas, tako da je umrežavanje ili slanje demo snimaka bio vrlo kompliciran proces a nije bilo ni društvenih mreža, pa se samopromocija temeljila uglavnom samo na puštanju muzike i nastojanjima da ti svaki gig bude savršen. Danas se fokus preusmjerio na imidž i medijski content, tako da je trenutni izazov biti u mogućnosti predstaviti sliku koja je privlačna većini a opet nekako ostati vjeran svojoj suštini i istini. Godinama se borim da shvatim kakva bi ta moja slika mogla ili trebala biti, pa sam se nekako još više usredotočio na glazbu.

m: Nastupao si na Resistanceu u Hrvatskoj, možeš s nama podijeliti neke dojmove? Kakva ti se činila naša publika? Svirao si b2b sa svojom partnericom ANNA-om…

W: Resistance je nevjerojatan brand, veliki sam obožavatelj njihove produkcije i uvijek mi je zadovoljstvo svirati na bilo kojem od njihovih događanja. Taj u mi Hrvatskoj je posebno ostao u pamćenju jer sam prvi put svirao za njih, a i svirao sam b2b-u s ANNA-om, što se ne događa tako često. Vibra je bila sjajna, kao što je to obično slučaj u Hrvatskoj i jako smo se zabavili.

m: Voliš svirati s ANNA-om?

W: U počecima smo često svirali zajedno kao par, dok smo oboje koristili ploče. Čini mi se da je nekako bilo zabavnije tada nego što je to slučaj sad, s trenutnom tehnologijom. Tijekom godina oboje smo sazreli kao umjetnici i oboje se puno možemo individualno izraziti, tako da nastupamo zajedno tek u posebnim prilikama i tad nam to bude odlično, pogotovo zato što se jako dobro znamo. Ipak, koliko god je jako zabavno, nekako tad oboje osjećamo i veću odgovornost.

m: Na čemu trenutno radiš? Koji su ti planovi za budućnost?

W: Radim na nekoliko posebnih projekata oko izdanja albuma. Jedan od projekata je i kratki film temeljen na pjesmi koju sam napisao, čiji je dio tiskan na omotu ploče, a koji oslikava metafore života i geometrije, te objašnjava temeljni koncept “Straight Lines and Sharp Corners” albuma. Također sam bio potpuno uronjen u razvoj live showa samo za hardver, koji će biti dio promotivne turneje i nešto na što sam nevjerojatno ponosan. Jedva ga čekam predstaviti!