Posljedice požara u tvornici Apollo/Transco na svjetsku proizvodnju vinila

Kalifornijski Apollo/Transco, u četvrtak, 6. veljače, do temelja je uništen u velikom požaru koji je buknuo unutar jednog od pogona. Nitko od zaposlenika nije ozlijeđen, ali je zabilježeno veliko onečišćenje okoliša tvornice, od izgorenih i otopljenih kemijskih tvari. No, posljedice ove tragedije mogle bi se, tijekom ove, ali i idućih godina, osjetiti u cijelom svijetu. U okvirima svjetske industrije, riječ je o minijaturnom postotku proizvođača i konzumenata – onih koji glazbu preferiraju na vinilu. Naime, Apollo/Transco je, posljednjih godina, držao 80% svjetske proizvodnje tzv. lacquer master diskova i specifične vrste nitroceluloznog laka za njihovu izradu – ključnih proizvoda za sve tvornice ploča koje ih koriste za master snimke i njihovo daljnje umnožavanje za prodaju. Preostalih 20% tržišta pripada maloj japanskoj tvrtci MDC. Osim toga, Apollo/Transco je držao monopol i na proizvodnju posebne vrste dijamantnih igala/rezača za urezivanje utora pa je velika vjerojatnost da su sve, danas aktivne, svjetske tvornice ploča poslovale s Apollom, bilo na način da su naručivale samo sirovinu ili gotov proizvod - prazni lacquer master disk veličine 10, 12 ili 14 inča.

Apollo/Transco je ovu tehnologiju otkupio krajem 80-ih godina od Capitol Recordsa, u trenutku kad se činilo da je vinilu, u glazbenoj industriji, odzvonilo. Nakon kazeta, CD je bio format koji se gurao kao novi standard, a bilo kakvu investiciju u vinil, u to bi vrijeme, većina ocijenila kao promašaj. Činjenica je da su, na početku novog milenija, brojne tvornice ploča ugašene, ali proizvodnja se, u Apollu, nikad nije zaustavila. To je bio pokazatelj da ljubitelja vinila, DJ-a i audiofila, na svijetu ima upravo onoliko koliko je potrebno za opstanak pogona. Početkom 2000-ih, Apollo i Transco bile su dvije konkurentske tvrtke, sve do 2007., kad je došlo do poslovnog združivanja. Tako združene, postale su monopolisti u tom sektoru i kao takve, dočekale posljednje desetljeće i ''revival'' vinila u globalnim razmjerima. No sad više nisu bili posrijedi samo DJ-i i audiofili. Trend objavljivanja albuma na vinilu zahvatio je i glazbeni mainstream, a svako takvo izdanje prvo zahtijeva master. Iako danas postoje i alternativne metode za dobivanje master vinila, upravo je ona koja se oslanja na Apollov proizvod bila najrasprostranjenija. Proizvodnja im se udeseterostručila, a nije ih omeo ni konkurentski MDC, pokrenut 2012. u Japanu koji je nudio i povoljnije cijene izrade i isporuke. Posao je cvjetao, sve do prošlog četvrtka...

U kojoj će se mjeri uništenje ove tvornice odraziti na svjetske proizvođače ploča, bit će poznato već tijekom ove godine. Još uvijek se ne zna hoće li se Apollo/Transco odlučiti za obnovu pogona ili će svoju tehnologiju prodati. Teško je i procijeniti koliko bi takvi procesi mogli potrajati. U međuvremenu su u razmatranje ušle alternative – jedna od opcija je ''direct metal mastering'' koji, umjesto nitrocelulozne smjese, za master disk koristi bakar. Za manje naklade je moguće koristiti i neki od ''direct to disk cutting'' uređaja čiji je broj u stalnom porastu. Trenutno je u oba slučaja sporna kvaliteta zvuka – bakreni master je navodno znatno tiši, dok tzv. kućni rezači preskaču izradu klasičnog mastera i urezuju digitalni zapis izravno na ploču. Posljedica te metode su relativno blago urezani utori, zbog čega ploča počne ''preskakati'' puno prije nego što je to slučaj u standardnoj proizvodnji.

S obzirom da je popularnost vinila kao glazbenog formata, posljdnjih godina u uzlaznoj putanji, industrija će morati hitno pronaći rješenje – ili usavršiti neke od zamjenskih metoda ili ekspresno pokrenuti proizvodnju obustavljenu okolnostima više sile...