Izvještaj: Dimensions festival

Kao što je već poznato, ove godine pripremali smo se za finalno izdanje Dimensions festivala na lokaciji Fort Punta Christo. Posljednji ples Dimensions festivala započeo je tradicionalnim koncertom otvorenja u Areni - prva je nastupila Zakia a nakon nje uslijedili su Tony Allen i Jeff Mills koji za ovu prigodu nisu pokazali svoju najbolju stranu, no Mills je to svakako nadoknadio na festivalskoj lokaciji dan kasnije.

No, onda su se na binu popeli Anderson .Paak & The Free Nationals koji definitivno znaju kako prepoznati ono što publika želi te kako podići atmosferu, osobito izvedbom pjesama sa albuma “Malibu”. U jednom trenutku cijela se Arena pretvorila u zvjezdano nebo zahvaljujući publici koja je, prema uputama Andersona .Paaka, svijetlila sa mobitelima. Nakon njih uslijedio je Objekt eksperimentalnom izvedbom te Hunee koji je preuzeo stvar u svoje ruke i naveo posjetitelje da zatvore Arenu plesom.

(Anderson Paak)

U četvrtak smo se preselili na Fort Punta Christo, glavnu festivalsku lokaciju gdje je prva festivalska večer počela uz svjetski poznata imena poput Nine Kraviz i Jeffa Millsa. Bez obzira na njezinu popularnost, Nina Kraviz mi je i ovaj put bila veliko razočarenje. Prijelazi sa psy trancea na garage pa na techno, bili su očiti i ne tako vješto odrađeni. Kružeći po svim stagevima te večeri, The Garden je bio definitivni highlight uz Saoirse i Peache. Vrtilo se tu dosta old school housea kojemu niste mogli odoljeti.

(Nina Kraviz)

Petak je po meni prošao kao najbolji dan bez obzira na činjenicu da je Peggy Gou bila odgođena. Odabir na koji stage trebamo prvo zalutati i dalje je bio težak. The Void koji je estetski najbolje izgledao stopio se sa acidom koji gotovo da je postao zaštitni znak ovoga stagea sve dane. Na njemu su se ispreplela dosta jaka imena poput Skee Maska, DJ Nobua, Francesco Del Garda tako da ni ne čudi da je ovaj stage bio jedan od omiljenih sve dane na koji biste morali doći sat vremena ranije kako bi poslušali izvođače. Subdub Arena i Moat su ispali kao najbolji odabir, osobito kada je Identified Patient svojim setom protresao cijeli stage. Ovaj mladi Nizozemac kao od šale se poigravao tvrdim bassom i oštrim zvukovima udaraljka koje pretvara u idealni materijal za soundtraack horor filmova.

(Moat stage)

Alienata je nakon toga na Moatu pozdravila plesače mračnom glazbom pripremivši nas na Helenu Hauff. Najtvrđi zvuk kroz cijeli festival prodirao je sa Moata kada su pult preuzeli DVS1 i Blawan u subotu. Već dovoljno tvrdim bassom DVS1 je pripremio plesače na Blawana. Trenutak u kojem je Blawan preuzeo DJ pult, vješto je izmanipulirao publiku i napravio pravi kaos u glavama plesača. Nije ni čudo da mu jedan od EP-ova nosi ime “Wet Will Always Dry“” jer njegov je set izazvao mješavinu znoja od plesanja i oblaka prašine koji se podigao. No, Blawan nije imao milosti da zastane ni na trenutak sa svojim agresivnim i mračnim zvukom.

Nedjelja je protekla nešto mirnije, smanjio se broj posjetitelja, a i oni što su ostali očito su istrošili svoju energiju prethodne dane. Glazbeno je bio najlošiji dan od svih, osim Paule Temple koja je industrial technom iscprila i ono malo energije što je ostalo u plesačima. Hessle Audio, točnije Ben Ufo, Pangaea&Pearson Sound već godinama gostuju na ovome festivalu pa i nisu bili neko iznenađenje, a za pozornicu poput Moata možda su bili i “premekani”. Zadnji dan Clearing stage zauzeo je Larry Heard aka Mr Fingers svojim nastupom uživo koji nije mogao proći bez općepoznate stvari “The Sun Can't Compare To Your Light”. Bez obzira što je ovako veliko ime nastupalo tu večer, Clearing se i nije ispunio toliko puno kao što je to bilo prije tri godine kada je prvi put nastupao uživo nakon 25 godina. Zato je umjesto Clearinga, glavnu pozornicu u nedjelju preuzeo The Garden na kojemu su Gilles Peterson i Mr. Scruff u mrežu punu pozitivnih vibracija zapleli većinu posjetitelja koji se nisu sa ovoga stagea maknuli cijelu večer.

(Mr. Scruff)

Svakoga dana bila je aktualna i pozornica na plaži na kojoj su se uz sunčane zrake topile vesele melodije izvođača poput Dan Shakea, Mr. Scruffa, ali i domaćih snaga poput Jana Kinčla & Reggisa Kattiea te Ilije Rudmana. Cijelokupan doživljaj festivala je i više nego pozitivan, a ono što željno iščekujemo je da saznamo koja je iduća lokacija za koju moramo pripremiti plesne cipelice.