In memoriam: Miro Vidović

Miro Vidović, jedan od naših najistaknutijih producenata, preminuo je nakon duge i teške bolesti. Rođeni Vukovarac, osnivač slavnog Morris Studija u kojem su svoje albume snimali i masterirali brojni glazbenici, od Dina Dvornika i Massima, preko Olivera i Arsena i Matije Dedića pa do Tram 11 i Bolesne braće, zadužio je našu glazbenu scenu kao malo tko do sad. “Bolje me pitajte s kim sve nisam radio”, često je znao reći o svojim suradnicima. A kad pitate njegove suradnike i prijatelje, doznat ćete da je bio veliki profesionalac, skroman i samozatajan. I ne samo to, radeći s njima pokazao se i kao odličan psiholog i mentor, prijatelj i - brat.

U Vukovaru je završio glazbenu školu, u Osijeku je početkom 90-ih studirao Vanjsku trgovinu na Ekonomskom fakultetu a potom je preselio u Njemačku gdje je zarađivao svirajući gitaru na ulici. Već je tad, kako je govorio, počeo sanjati o vlastitom studiju a san je ostvario 1997. - otvorio ga je prvo u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu a potom preselio u Preradovićevu.

“Imam svu opremu koja se može naći i u bilo kojem studiju na svijetu, jedino nedostaje četvornih metara, ali i to se da riješiti kad ih zatrebamo”, rekao je svojevremeno za medije.

Posljednjih godina najviše je bio posvećen projektu 2Cellos, Luki Šuliću i Stjepanu Hauseru koje je i otkrio i pomogao im da postanu svjetski poznate zvijezde. Čak im je izrađivao i violončela, nezadovoljan zvukom na starima, na kojima su svirali: “Počeo sam raditi na nekom svom proizvodu, dobio sam kvalitetniji zvuk, a promijenio sam im materijal, dizajn, elektroniku”, rekao je svojevremeno.

No, osim svega nabrojanog, cijela jedna generacija ostat će mu vječno zahvalna jer je pomogao da se pokrene naša domaća hip hop scena. Upravo u njegovom studiju snimljeni su neki od najznačajniji albuma hrvatskog hip hopa, primjerice “Vrućina gradskog asfalta” Tram 11, “Slušaj mater” Ede Maajke, “Lovci na šubare” Bolesne braće, “Male stvari” Elementala...

A kako je to izgledalo iz prve ruke, kako i zašto se Miro pokazao kao ključna osoba za našu hip hop i rap scenu ali i za suradnju domaćih producenata sa stranim reperima prisjetio se Phat Phillie, kultna figura hrvatskog hip hopa, DJ, pokretač Blackouta i jedan od osnivača Fresh Island Festivala.

“Miro i ja smo se upoznali 1998. godine, kada smo tražili dobrog tonca da nam miksa i masterira prvi Tram 11 album “Čovječe Ne Ljuti Se”. Nakon uspješno odrađenog prvog projekta krenula je suradnja na prvom albumu Bolesne Braće “Lovci Na Šubare” a odmah iza toga i prva strana izdanja koja su naši proslavljeni rap producenti Koolade, Baby Dooks i Dash radili za američke, njemačke, francuske i engleske izvođače. Krenulo je sa legendarnom američkom grupom Das Efx da bi se u sljedećih par godina izredalo više desetaka stranih artista u Mirinom Morris Studiju - od Samy Deluxa, Afroba, Cursea, Styles P-a, Sadat X-a, Diamond D-a, Masta Acea, Miri Ben Ari... koji su uživo snimali i miksali stvari u Zagrebu. Uslijedili su remiksevi za Seana Paula, Angie Martinez, Fat Joea, Daniela Bedingfielda, Joy Danelane, originalne stvari za Akalu, brata Ms Dynamite, grupu IPM i Busta Flexa iz Francuske. Miro i ja smo 2005. otišli u London gdje smo intervjuirali 50 Centa za njegove, tad nove, RBK tenisice.

Suradnja se nastavila sve do 2015., kad smo zadnji put profesionalno surađivali na glavnoj temi za dokumentarni film o hip hopu u regiji, “Stani Na Put”. Miro je bio pravi frend, uvijek su mi vrata njegovog studija bila otvorena za snimanja ili samo za druženje, od 2005. do 2008. mi je rentao svoj stan od skoro 150 kvadrata za siću jer sam bio u frci, putovali smo 2006. u Ameriku skupa, gdje je sa Shortijem snimao spot... Bio je blizak i sa mojim starim i angažirao je Zagrebačke Soliste kao prateći ansambl 2Cellosu na europskoj turneji. Bili smo na vezi i za vrijeme njegove opake bolesti... Jako će mi nedostajati i hvala mu za sve što je napravio za mene a i za domaći hip-hop. Moja sućut njegovoj obitelji.”