Povratak Plazmaticka u ''Hrđava Vremena''

Plazmatick je umjetničko ime iza kojeg se krije Marko Mihalinec, svestrani autor, producent, dizajner i književnik. Ljubav prema glazbi i kreativno izražavanje počeo je kombinirati već sredinom 90ih. Početkom novog milenija, bio je aktivan je kroz zagrebački EGOBOO.bits, etiketu, digitalnu platformu te produkcijski kolektiv koji se bavio razvojem besplatnog softvera, produkcijom zvuka i teorijom medija. Plazmatick je za EGOBOO.bits objavio tri albuma, a povezuje ga se i s počecima VJ scene u Hrvatskoj, budući da je njegov nastup, u zagrebačkoj dvorani S.K.U.C. (Pauk), 2000.god., među prvima bio popraćen autorskim vizualnim projekcijama...

Posljednjih godina Mihalinec je stvarao glazbu za film, kazalište i televiziju - kampanju ''Ljubav je ljubav'' čije je prikazivanje zabranjeno na HRT-u, kampanju ''Nasilje ostavlja tragove'', TV-seriju ''Kad zvoni?'' i dokumentarni film ''Bolesno'' (2015). U međuvremenu se, iz vlastitog gušta, nastavio baviti i produkcijom elektroničke glazbe, a materijal nastao 2013., ove je godine, u dogovoru s PDV Recordsom, izvukao iz ladice i objavio kao album ''Hrđava vremena''.

Naslov albuma očito se odnosi na aktualno vrijeme u kojem živimo, jer Plazmatickova glazba, ni nakon sedam godina ležarine ne zvuči zahrđalo. Zapravo, da ta informacija nije objelodanjena, album bi mogli opisati kao eklektičan, uz retro elemente post-dubstep/UK bass pa i elektro glazbe. Post-dubstepovska bass linija i otvara album kroz stvar ''Samuraj''. No Plasmatick će tako posegnuti za ovakvim zvukom tek u drugoj polovici albuma, na ''Dimu'' i ''Horizontu''. U međuvremenu evocira kozmičko-ambijentalni ugođaj koji i jest istinska zvučna slika cjelokupnog albuma. Kroz izrazito elektroidne ''Supernovu'' i ''Stari se'', do gotovo transcendentalne, naslovne stvari ''Hrđava vremena'' ili ''Ostani doma'' i ''Distopije'', Plazmatickov glazbeni dijapazon zvuči vrlo impresivno te, s nestrpljenjem, očekujemo njegov novi materijal...