22 umjetnika koja su oblikovala desetljeće na izmaku: 1. dio

Definiranje uspješnosti u desetljeću koje je na izmaku ne gleda se kroz to tko je prodao najviše ploča, zaradio najviše novca ili najbolje izgradio osobni brand; gleda se koji je umjetnik oblikovao kulturu, koji je vodio svojim primjerom, izgradio scenu ili nadahnuo neki pokret. Od 2010. godine, elektronička glazba je eksplodirala - od EDM-a i dubstepa, preko novih eksperimentalnih smjerova, ponovno je otkrivala svoje korijene i zabijala nove.

Donosimo pregled 22 umjetnika koji su oblikovali ovo desetljeće - u prvom dijelu je njih 11 a sljedeći tjedan otkrijte tko je drugih 11 s popisa.

Footwork inovator kojeg smo prerano izgubili

Postoji nešto prilično okrutno kad je riječ o umjetniku koji je umro na vrhuncu svoje kreativnosti. 2014. DJ Rashad imao je 34 godine i bio je zauzet footworkom - potomak jukea i ghetto housea od 160 BPM-ova, koji je nastao u njegovom rodnom Chicagu. Upravo je objavio “Double Cup”, svoj najbolji album, svojevrsnu prekretnicu za footwork što se tiče produkcije, aranžmana i načina na koji je neprimjetno uklopio utjecaje trapa, r’n’b-ja, acida i junglea. Remiksirao je Snoop Dogga i išao na turneju sa Chance The Rapperom. Bio je u procesu prebacivanja tog zabavnog, frenetičnog zvuka u mainstream - osnovao je, do danas najistaknutiju ekipu footworka, Teklife, i bio jedan od prvih DJ-a koji su svirali na međunarodnoj razini, zajedno s najboljim prijateljem i DJ partnerom, DJ Spinnom, stoga je Rashad nesumnjivo bio kralj žanra prije svoje smrti, 26. travnja te 2014. godine.

Gotovo šest godina kasnije njegov je ugled još uvijek netaknut kao da je živ i glazbeno aktivan. Razne tribute kompilacije, posthumna izdanja i online snimke, daju osjećaj kao da je Rashad još uvijek ovdje s nama, da predvodi footwork i njegove štićenike, uključujući DJ Earla, DJ Tayea i Teklife ekipu koji su stacionirani širom svijeta. Hard driveovi koje je ostavio iza sebe, naizgled su beskrajni, a energija koju je oslobodio potaknula je razvoj footworka od Tokija do Varšave. Ipak, možda je njegovo vjerovanje u suradnju, posvećenost tome da footwork ubaci na scenu i način na koji je izgradio globalnu zajednicu, njegovo najveće nasljeđe. U ovim zahtjevnim vremenima njegov se stav čini ključnom lekcijom za život, a ne samo za glazbu. (Seb Wheeler)

Prva globalna zvijezda dubstepa postala je svjetski poznati producent

Lako je zaboraviti koliko je Skrillex izazivao raskola u prvim godinama desetljeća. Njegov hiperaktivni pristup bass glazbi izazivao je fanove dubstepa koji su, iza sigurnosti svojih klavijatura, pozivali na njegov bojkot dok su, istovremeno, njegove stvari postizale desetke milijuna downloadiranja i vrćenja. No, dok su na njega u počecima gledali kao nadobudnog kalifornijskog dečka, odraslog na heavy metalu i odmahivali rukom da se bavi nečim što ne razumije, kako je desetljeće odmicalo, kod većine je prepoznat kao jedan od najvažnijih producenata elektroničke glazbe svoje generacije. Nakon što je postavljen za predstavnika onoga što je (pomalo nepravedno) postalo poznato kao brostep, Sonny Moore je krenuo naprijed, postavivši osnove za novu generaciju popa, producirajući pjesme za Justina Biebera uz Dipla (pod zajedničkim imenom Jack Ü), i radeći s FKA Twigs i Kelsey Lu. Iako njegovi setovi i dalje nailaze na kritike, stvorio je jedan od najzapaženijih live actova u plesnoj glazbi, za razliku od klasičnih ruke-u-zraku formula na većini EDM partyja. Sean Griffiths [Ilustracija: Babycrow]

Radio 1 prezenterica s nenadmašnim rekordom u otkrivanju novih talenata ovog desetljeća

Utjecaj Annie Mac na mainstream glazbeni ukus kroz ovo desetljeće, posebno u Velikoj Britaniji, je bez premca. Kad se pojavila sredinom 2000-ih, njezina kvaliteta bila je pristupačnost, njezina uloga u showu koji ima na Radio 1 bila je slična onoj starijeg brata koji s entuzijazmom ohrabruje da se upustite u plesnu glazbu - što je bila osvježavajuća promjena u, do tad dominantnom “white label boys” klubu koji je kontrolirao emitiranje mainstream plesne glazbe. U posljednjih 10 godina preuzela je tu njihovu ulogu i nadopunila je. Njezin brend Annie Mac Presents narastao je iz klupskih večeri u jedan od najvažnijih entiteta za otkrivanje nove glazbe u Velikoj Britaniji, sačinjen od vrhunskih evenata na mjestima poput The Warehouse Projecta, Printworksa i Brixton Academyja, pa sve do njezinog Lost & Found festivala na Malti. Annie je kroz svoj Radio 1 show, svijetu otkrila neke od najvećih imena glazbene scene, kao što su Disclosure, Denis Sulta i Stormzy. I, dok se njezin utjecaj proširio zahvaljujući Radio 1 showu koji ide utorkom - vjerojatno najvažnijoj emisiji za novu glazbu u Velikoj Britaniji - njezin slot petkom navečer definitivno je mjesto gdje se mogu čuti ekskluzivne premijere i kao i najnovije stvari budućih zvijezda plesne glazbe. Svojim radom sa Smirnoffom na njihovoj kampanji Equalizing Music i kao i činjenicom da sama bookira svoje evente, potvrdila ju je i kao ključnu kariku u borbi za rodnu ravnopravnost u plesnoj glazbi. Oh, a da i ne spominjemo uspjeh koji je ostvarila i kao klupski DJ. Sean Griffiths [Foto: Derrick Santini]

Kao predvodnik deep housea zauvijek je promijenio “Bijeli otok”

Nitko nije definirao zvuk Ibize u 2010.-ima više od Jamieja Jonesa. Tijekom 2000-ih, ovaj DJ rodom iz North Walesa polako je gradio svoju karijeru na “Bijelom otoku” i u Londonu dijeleći flyere, puštajući glazbu po radničkim barovima i organizirajući partyje u warehouseima londonskog East Enda. Do 2010. doselio se u Circoloco, a dvije godine kasnije već je imao vlastiti party u DC10, klubu koji je već imao ogromnu ulogu u njegovom glazbenom i osobnom razvoju. I dok su njegovi DJ setovi i brend Paradise postali sveprisutni na festivalima i u najvećim svjetskim klubovima, zvuk koji je pokrenuo njegovu etiketu Hot Creations također je postao prilično neizbježan i najvjerojatnije je aktivirao fenomen deep housea sredinom 2000-ih. Iako glazba s Hot Creationsa vuče porijeklo iz klasičnih plesnih glazbenih labela kao što su Trax ili Strictly Rhythm, uvijek je zvučala ili aktualno ili čak futuristički. Kroz label nas je upoznao s nekim od najvećih igrača na sceni, kao što su Patrick Topping, wAFF i Richy Ahmed (DJ-evi koji su bez sumnje nadahnuti njegovim razvojem od rada na Ibizi do jednog od najvećih svjetskih DJ-a) - a čak je stvorio i live band projekt zajedno sa sunarodnjacima Lee Fossom, Ali Loveom i Lucom C koji je iznjedrio “Benediction”, jednu od najvećih crossover house stvari u ovom desetljeću. U stvari, dugo ovo desetljeće nitko nije imao bolje uho za pjesmu koja će jednako dobro proći na plesnim podijima Ibize i Miamija, kao i na radiju kao Jamie. Ralph Moore [Foto: Dove Shore]

Najveća zvijezda EDM-a - i najveći gubitak

Uspon Tima Berglinga, vjerojatno najveće i najprepoznatljivije solo zvijezde EDM-ovog booma - otkriven je kao producent putem foruma, vrlo brzo je surađivao s velikim glazbenim imenima, probio se s pjesmom koja do danas ostaje himnom EDM-a, “Levels” i razvio se iz u DJ-a superzvijezdu - postao je predložak za sve one koji teže takvom uspjehu. Ali Bergling je također smislio i izlaz iz tog EDM-ovog mjehurića; gotovo je nemoguće zamisliti koliko je epohalan i kontroverzan bio njegov nastup na Ultri 2013. godine, kad je predstavio pjesme s albuma “True”, nastale pod utjecajem country glazbe, i to s live bendom, pred zbunjenom ekipom koja je očekivala sve samo ne to.

Ta će ga evolucija, pak, pretvoriti u globalnu pop zvijezdu.

Ali, ova priča nema sretan kraj. Bergling se nije znao nositi sa slavom, borio se sa zloupotrebom opojnih droga, lošim zdravljem i iznimno zahtjevnim radnim obavezama, a njegov tragični pad, naizgled uhvaćen u stvarnom vremenu u dokumentarcu “Avicii: True Stories”, kulminirao je 2018. njegovom smrću u dobi od samo 28 godina. Osim njegove glazbene ostavštine, Aviciijeva je tragedija potaknula razgovor o mentalnom zdravlju glazbenika koji i dalje odjekuje cijelom industrijom. Govor njegovog oca u IMS-u prošle godine, je “must see” za svakog roditelja. Savjeti za sve one koji se bore sa sličnim demonima, mogu se naći ovdje. (Duncan Dick)

DJ-ica koja je uzdrmala klupsku scenu New Yorka - i pokrenula “eksperimentalni” val

Venus X je rođena njujorčanka koja stoji iza klupske večeri GHE20G0TH1K (izgovara se “ghetto gothic”). Večer je pokrenuta 2009. godine, jer je njezina osnivačica Venus htjela negdje partijati sa svojim prijateljima. Od tada se ta klupska večer razvila u vrlo važan segment njujorškog noćnog života, sa stalnim suradnicima među kojima su Total Freedom, LSDXOXO, NGUZUNGUZU i Kingdom, neki od mnogih povezanih s zabavom. Kao DJ-ica, ona je pionir frenetičnog, ‘edit’ stila koji je tijekom ovog desetljeća uglavio u plesnu glazbu, što je pak rezultiralo prilivom umjetnika, (alternativnih) zabava, mikseva, misaonih djela i još više ekipe isfurane na kaotično, eksperimentalno i seksi.

Doseg GHE20G0TH1K-a puno je veći od samog utjecaja na umjetnike da eksperimentiraju sa svojim blendovima ili miksevima. Riječ je o prostoru u kojem možete biti sve što želite biti, odmaknuti se od homogeniziranih pravila plesne glazbe i znati da ćete biti voljeni i prihvaćeni zbog svega onoga što predstavljate. Politika, rasa i spol uvijek su na Venusinim usnama, bilo da se radi o intervjuima, Instagram postovima ili čak njezinoj odjeći (kupljenoj, možda, u njezinom Planet X shopu). U posljednjih 10 godina Venus je je vodila partyje, svoje ljude i svoj etos iz njujorških warehousa sve do globalne pozornice - njezini su se underground korijeni uklopili unatoč pohvalama modne industrije, kampanji za modeliranje ili činjenici da je radila kao booker umjetnici M.I.A. - i. “Ljudi kažu: ‘Pa, više nisi underground’ rekla je za Mixmag 2017. godine, “ali naše su ideje vrlo underground i ono što radimo i koga zastupamo i koga okupljamo i kako koristimo svoje moći još uvijek je vrlo radikalno!”

Jasmine Kent-Smith [Foto: Drew Gurian]

Hibridni zvukovi iz post-dubstep ere

Kako god ga želite zvati, bilo da je to Joy O, Joy Orbison, nećak Ray Keitha, Hessle Audio suradnika ili čak samo - onaj momak koji je 2009. napravio dubstep himnu “Hyph Mngo”, Peter O'Grady iz južnog Londona proteklo je desetljeće proveo uspješno ploveći po različitim žanrovima, labelovima i neobičnim glazbenim trendovima. Iako objavljen '09. godine, “Hyph Mngo” je imao domino efekt na opadajućoj dubstep sceni, a njegova “ljubavna veza” s technom i hibrid houseom, zapalila je vojsku mladih followera i odigrala vitalnu ulogu u 2010. godini. Međutim, čini se da se O'Grady nikad nije vratio tom soundu. Umjesto toga, skloniji je bogatijem, stiliziranom zvuku, suradnjama s ekipom kao što su Boddiko ili Ben Vince i korištenje prepoznatljivih sampleova (“Sicko Cell”, “Ellipsis”, “The Shrew Would Have Cushioned The Blow” i drugi). I on to sve radi pod jednim pseudonimom - trend koji, čini se, raste jer više nema toliko krutih žanrovskih podjela a sve je više producenata koji se bave različitim vrstama produkcije. Zahvaljujući njegovom ujaku koji ga je, još kao mladića, uveo u svijet UK garagea i junglea, danas Joy ima kaleidoskopski njuh za sve i svašta, od housea, techna, bassa, pa čak i jazza koji se u velikim količinama uvlače u njegove festivalske nastupe, privlačeći posjetitelje na njegove i Will Bankheadove londonske partyje (i label) Hinge Finger, i drže ga kao vodećeg u industriji - uprkos tome što nikada nije objavio album. Jasmine Kent-Smith [Foto: Will Bankhead]

Neustrašiva selektorica koja je postala najveća DJ-ca desetljeća

Nina Kraviz postala je jedna od najvećih DJ zvijezda današnjice zahvaljujući napornom radu i bez da pristala na ikakav kompromis koji bi ugrozio njezinu viziju: zapravo su je prepreke samo ojačale. Ovdje je ključan njezin pogled na svijet: njezini su setovi nevjerojatno raznoliki, od trancea do breakbeata a tu je, naravno, i njezina vječna ljubav prema ghetto-house izdanjima poput Dance Manije. “Glazba je kontinuitet koji povezuje generacije”, rekla je za Mixmag, opisujući svoju spremnost da u pravom trenutku posegne za bilo kojom stvari iz bilo koje glazbene ere. “Možete puštati glazbu od prije trideset godina jer ona dobiva novo značenje zato što ste je stavili u novi kontekst”.

Ne možemo zaboraviti ni njezinu etiketu Trip i kao ni artiste koje je potpisala, poput, recimo, Bjarkija, a da ne spominjemo remikseve i popratne produkcije, uključujući i njezin Rekids club jam “Ghetto Kraviz”, stvar koja ju je pomogla lansirati u stratosferu. Ralph Moore [Foto: Dan Medhurst]

DJ-evi uz koje grime vatra i dalje gori

Pitajte bilo kojeg tinejdžera da spoji riječi predstavnik i grime i vrlo vjerojatno će odgovor biti - Stormzy. Da, njegova stvar iz 2015. godine "Know Me From" (zajedno sa Skeptovim izdanjem iz 2014. “That’s Not Me”) možda je bila važna za formativne godina tog žanra, ali pokušajte reći DJ-evima iz Istočnog Londona Eliji i Skilliamu da je grime nakon toga umro, a oni će vas demantirati brže nego što viknete “Wheel it up!”.

To je zato što je njihov label Butterz kao i istoimena klupska večer od 2010. godine središte grime scene, i objavljuju genijalne instrumentale legendi grimea kao što su Terror Danjah, Royal-T, Flava D i Rapid Ruff Sqwada. Ne zaboravimo ni S-X-ov moderni klasik “Woooo Riddim” i kad je D Double E upao na beat za “Bad To The Bone”.

Butterz partyji u sad već zatvorenom Cableu u Londonu bili su san za rejvere žedne bassa, kombinirajući eksplozivne DJ setove s gostujućim MC-jevima kao što su Skepta i JME. D Double E, Ghetts i Kano produžili su dalje kad se Butterz prebacio na fabric, držeći te ikone grimea spremnima za kasniji povratak na scenu u velikom stilu. Fabriclive miks i tri kompilacije na Butterzu (2015., ’16. i ’17.) dokazale su koliko je grime dugovječan, i kako je taj žanr uspio otvoriti put crnoj glazbi u Velikoj Britaniji - rapu, drillu i afrobeatsu. Dave Turner [Foto: James A Gould]

Globalna superzvijezda grimea

Stormzyjev nastup kao headlinera na Glastonburyju bio je trenutak koji je definirao razdoblje, ne samo za njega, čak ne samo ni za grime i rap, već za britansku underground kulturu u cjelini. Veliki, upečatljivi vizuali su, naravno, pomogli, ali najviše se radilo o povratku korijenima kad jedan MC i jedan DJ rasture publiku. A Stormzy i DJ Tiiny pokazali su da kombinacija flowa južnog Londona i čistog UK bassa može ispuniti to ogromno polje - i doći na nacionalne ekrane - jednako učinkovito kao Metallica ili Coldplay ili Adele. I tekst i ritmovi ukorijenjeni su u povijesti Velike Britanije. Stormzy je na sebe obratio pažnju sa svojim freestyleom na vintage grime beat kao što je “Functions On The Low” Ruffa Sqwada a nastavio predstavljajući širokoj publici grime talente Sir Spyra and Swifta Beatera. Ali on ide i dalje… Odabirom MJ Colea za produkciju “Crowna” on odaje počast povijesti garagea, a kad repa o Metalheadzovom klasiku “Da Bass II Dark” ili o upoznavanju Congo Nattyja na festivalu, on priznaje kako su korijeni grimea u drum 'n' bassu pa čak i u ranijim generacijama britanskog hip-hopa i duba.

Stormzyjeva ogromna karizma, politički angažman i glazbeni talent doveli su ga ovdje gdje jest i još uvijek podjednako zadivljuje - posebno vrijedi slaviti činjenicu da tako mlada i tako velika zvijezda prenosi sve vrijednosti soundsystem kulture već gotovo dva desetljeća. Joe Muggs [Foto: Courtney Francis]

Njihov je elegantni sound eksplodirao u ovom desetljeću - i osvojio SAD

Kad su Howard i Guy Lawrence objavili svoje prve EP-ove 2011. i 2012. godine, nitko nije imao hrabrosti pretpostaviti da će ovaj dvojac napuniti Madison Square Gardens u roku od tri godine. Braća iz Croydona u to su vrijeme imali 18, odnosno 21 godinu, i radili su skladnu mješavinu elegantne, soulful glazbe i housea iz udobnosti svojih spavaćih soba. Nekoliko godina nakon što je dubstep dostigao svoj kreativni vrhunac u Velikoj Britaniji i razdijelio se u eksperimentalni i blistaviji post-dubstep i teški brostep, osjećalo se kako ljudi žude za soundom koji je zabavan, dostupan i uz to povezan širem nasljeđu elektronske glazbe, a Disclosure su se pokazali kao netko tko im to može omogućiti. Godinu dana nakon što su prvi put zaintrigirali zajednicu plesne glazbe, izbacili su stvar “Latch” (i otkrili pop megazvijezdu Sama Smitha) a njihov debitantski album “Settle” sadržavao je još nekoliko velikih crossover pjesama ovog desetljeća. Uslijedile su turneje po arenama i nastupi na festivalima, a svi, od Madonne do Nila Rodgersa, stali su u red da rade s njima.

Uloga koju su igrali u prebacivanju mlade generacije američkih rejvera - odgojenih na EDM-u - na kvalitetnu house glazbu, s daškom UK garagea, bila je nezamjenjiva. Sean Griffiths [Foto: Stephanie Sian Smith]