Agoria: “Sad nije vrijeme da se natječemo, trebamo zajedno pomoći industriji”

Sébastien Devaud francuski je producent, skladatelj i DJ koji se krije iza aliasa Agoria. Već sa deset godina počinje se igrati sa pločama njegovih roditelja, a ljubav prema elektroničkoj glazbi rodila se nakon što je otkrio izvorište techna, Detroit. Iza sebe ima pet izdanih albuma, a poznat je i po suradnjama sa redateljem Olivierom Van Hoofstadtom pa je tako i ovu godinu zapečatio soundtrackom za film “Lucky” koji je izašao u veljači. Kroz njegovo glazbeno putovanje, naišli smo i na audio-vizualni koncept FORMS koji obuhvaća različite žanrove popraćene video projekcijama. Osnivač je vlastite izdavačke kuće Infiné, ali i festivala Nuits Sonores koji je obilježio početak njegove glazbene karijere. Prošle godine izdao je svoj album “Drift”, a poseban dio u njegovom životu zauzeo je i trenutak u kojemu je poslao svoju stvar u Svemir u suradnji sa Sonar festivalom. Početkom travnja objavio je EP “All Over You”, čiji remiks potpisuju Agents of Time i Oxiaa u lipnju izlazi “3 Letters”.

Agoria je pokrenuo i novi label, Sapiens, preko kojeg 1. svibnja predstavlja novi projekt, RE:Generation Day, posebnu proslavu novih, uzbudljivih talenata koje je osobno izabrao. Tako će 1. svibnja na labelu izdati čak 4 EP-a sljedećih autora: Henri Bergmann, Mooglie, Mozaïk and Parallells. Želja mu je, kako kaže, pomoći mladim talentima tako da i sva zarada od prodaje ide isključivo njima.

U razgovoru s Agoriom otkrili smo zbog čega ovaj virtuoz voli surađivati sa različitim izvođačima, što se krije iza njegove stvari “Computer Program Reality”, ali i zašto je smanjio broj svojih nastupa prije početka cijele pandemije.

m: Kada se osvrneš na početak svoje karijere, sjećaš li se trenutka u kojemu se sve promijenilo i stvari su postale ozbiljnije?

A: Bilo je tu nekoliko koraka na putu do toga. Ja sam dijete koje je odraslo na rave partyjima tako da sam već u ranim godinama počeo organizirati partyje i svi su bili otkazani zbog vlasti jer elektronička glazba tada nije bila dozvoljena u našoj zemlji. Proveli smo jako puno godina gubeći novac na organizaciju koja se nije ostvarila. Pokušali smo promijeniti to kreiravši Nuits Sonores festival i mislim da je to bio veliki korak za lokalne ljude. Ja sam iz Lyona tako da je to bila velika stvar za sve tada, a u isto to vrijeme radio sam na svojim stvarima pa kasnije i na albumu „Blossom“ i mislim da se to sve nekako zajedno poklopilo i pomoglo mi da ljudi prepoznaju moj rad, moju volju da preuzmem ulogu vođe, da pričam o glazbi i organiziram festival. Mislim da je to bilo zaslužno da ljudi povežu moje lice sa imenom koje stoji iza svega.

m: S obzirom na tadašnju situaciju, je li odrastanje i život u Francuskoj imao utjecaj na glazbu koju si producirao?

A: Puno ljudi me pita je li okruženje u Francuskoj imalo utjecaj na sve, no ja sam zaista veliki fan glazbe koja stiže iz Detroita, pogotovo jer je techno stizao iz Detroita, a napomenuo bih i Chicago. U Motownu je bilo svega, Eminem, Madonna, toliko bendova i izvođača koji su stizali. Možda je imalo neki utjecaj, no po mom mišljenju nije tako jer sam slušao više glazbe koja se stvarala u Detroitu nego onu koju su francuski izvođači producirali. Danas je to sve drugačije jer u trenutku u kojem čuješ neku pjesmu, nisi siguran dolazi li iz Kölna, Austrije, Australije, Afrike jer je sve toliko različito da bi za neke izvođače koji nisu iz Afrike pomislio da stižu iz nje. Mislim da ipak glavni utjecaj na izvođača imaju situacije kroz koje on prolazi, one loše i dobre.

m: Nedavno si radio soundtrack za film “Lucky” Oliviera Van Hoofstadta koji je objavljen 28. veljače. Možemo primijetiti raznovrsnost zvuka tijekom cijeloga filma, ali i da si surađivao sa mnogim gostima kao što su STS, Sacha Rudy, Blasé i Jacques. Što nam možeš reći o cijelom kreativnom procesu i kako si se uopće odlučio za suradnju sa izvođačima?

A: Kada je riječ o soundtracku za film, bilo je drugačije, pogotovo jer sam imao dosta nastupa i bilo je teško uhvatiti vrijeme koje bi iskoristio u studiju da se u potpunosti fokusiram na soundtrack. Zadnjih nekoliko godina zavolio sam surađivati s drugim izvođačima u studiju jer je to jedan divan proces u kojem smo u mogućnosti prijeći neke granice, a istovremeno se i zabaviti. U tom periodu čovjek shvati koliko je zapravo teško kada si sam u kući ili stanu jer kao izvođač većinu vremena provodiš sam na turneji, na pozornici, ali i u studiju kada produciraš glazbu; nama je svima to već poznato i mislim da je cijela ta industrija zapravo utjecala na to da budem ono što jesam. Možda je i to razlog zašto se sada volim okružiti ljudima, STS je nevjerojatni rapper iz Atalante i baš je fantastičan, Blasé ima prekrasan glas i radi lude beatove i naravno, Sacha moje 19. godišnje dijete koje je super! Jako je dobro okružiti se ljudima različitih generacija i ispreplesti činjenicu da smo svi imali različite utjecaje i životna okruženja. Volim taj proces učenja; sve što prerasteš, sve što nosiš u sebi i što si radio u prošlosti, u svemu su neki izazovi, a kada radiš s ljudima još više naučiš o tome. No, glavna stvar u svemu tome je hoće li se redatelju filma svidjeti ono na čemu radimo, čeka se taj magični trenutak u kojemu svi zajedno sjednemo s njim i komentiramo hoće li se to uklopiti u raspoloženje koje vlada u filmu, je li to dobro i što treba nadodati. U većini situacija je jako teško stvarati glazbu za film zbog svih glasova, likova i ponekad ni sam redatelj ne zna što želi u filmu. On sam se može izgubiti u svemu tome baš kao i mi. Nije lako pronaći ono pravo što treba filmu, ali ovaj projekt je bio divna suradnja i sretan sam zbog toga.

m: Izdao si i svoj album “Drift” nakon osam godina što je dosta dug period; kako si znao da si spreman napraviti novi album? Koja je bila glavna inspiracija iza svega toga?

A: Kada kažeš da je osam godina dug period možda to zvuči tako, no meni je to preletjelo zbog turneje. Kad je započela turneja, počeo sam stvarati i glazbu, ali nisam se uopće fokusirao na to da postane album. Nisam bio siguran u to da je vrijeme da to sve postane album pa sam zato objavio singlove te s vremenom shvatio kako bi možda trebao pokazati što taj cijeli album znači za mene, a bio je pomalo eklektičan. Danas svi slušaju playliste, livestreamove, remixeve i treba puno slušanja da otkriješ neku stvar i to se dogodi i samom izvođaču također, nakon dugo vremena tek zamijetiš neku stvar kao da ju prvi put čuješ, a zapravo si je već slušao. Staviš glavni fokus na određene stvari i zaboraviš na one ostale pa se desi taj trenutak u kojemu otkriješ da je možda baš ta stvar koju si zaboravio najinteresantnija, to je glavna čar albuma jer to ne možeš imati na stvari koju zasebno objaviš. Kada je riječ o albumu, uvijek istražuješ ljepotu koja se krije u njemu pa čak i novi dio sebe u kojemu shvatiš da si propustio neke stvari koje si slušao ranije.

m: Surađivao si sa rapperom STS-om kojega smo spomenuli ranije i čini se da ste vas dvoje baš kliknuli. Jeste li snimali zajedno u studiju ili odvojeno? Kako je bilo dijeliti kreativne ideje s njim?

A: U početku smo radili zajedno, ali i bilo je i rada izvan studija. Ako pričamo o albumu, snimali smo u studiju u Parizu i prije nego što smo počeli snimati, on se jako napušio. Pustio sam mu stvar nekoliko puta i on je počeo pisati, sjedio je na mom kauču i pisao kao lud. Toliko je puno pušio da sam mislio da nećemo uspjeti ništa snimiti, ali znaš što? Ispalo je savršeno! Da sam ja toliko pušio, srušio bih se, tako da mi je ovo sve bilo fantastično haha.

m: Da moraš izabrati jednu stvar sa albuma “Drift”, koju bi puštao u svakome setu, koja bi to bila i zašto?

A: Mislim da mi je najdraža “Computer Program Reality” jer sam ludi fan znanstvene fantastike i u toj stvari sam iskoristio govor Philipa K. Dicka iz 70-ih godina koji sam pronašao na YouTubeu. On je odličan pisac kada je riječ o znanstvenoj fantastici i smatra da svi živimo u kompjuterski programiranoj realnosti i svidio mi se sve što je rekao, ali i način na koji objašnjava stvari. Svaki puta kada doživiš déjà vu to je zbog kvara u Matrixu. Posvetio sam tu stvar njemu i njegovim mislima tako da mislim da mi je to zaista omiljena stvar.

m: Koji dio opreme je neizostavni dio na tvom rideru?

A: Da budem iskren, stvarno me nije briga za to. Ako mogu biti totalno iskren s tobom, mogu svirati na bilo čemu. Naravno, imam na svom rideru navedeno na čemu volim najviše svirati, ali i Vestax, Rodec, sve dolazi u obzir. Naviknut sam jer kada sam krenuo, radio sam u tako lošim uvjetima tako da danas mi nije problem raditi na bilo kojoj opremi. Radio sam jedan stream sa vinylima i prošlo je dosta dugo vremena otkako sam zadnji put koristio turntablese tako da je bilo jako zabavno jer sam skroz zaboravio kako je to. Dug period sam puštao na vinylima, oko 15 godina, no posljednjih šest, sedam godina prebacio sam se na CD-e i USB-e. Priznajem, ima nešto posebno kada se pušta glazba s vinyla, organski zvuk.

m: Dogodi li ti se ikada da ti je teško shvatiti što se događa u publici dok nastupaš na velikim prostorima?

A: Volim nastupati i u velikim i malim prostorima, ali je stvar u tome da ne puštam istu glazbu niti ne očekujem istu reakciju i tijek priče. Volim selektirati stvari i onaj tren u kojem pustiš neku stvar i ljudi totalno zabriju na nju i vidiš im to na izrazu lica, ali se volim i poigrati i kombinirati i dvije stvari koje se ne bi trebale zajedno mixati. Gušt mi je ubaciti stvari koje se uopće ne uklapaju u taj set koji puštam jer je to pravi izazov, a to je ono što obožavam. Ponekad ispadne super, ponekad ne, no to je ta čar DJ-inga, iznenaditi publiku, ali i sebe. Na velikim prostorima može biti zeznuto eksperimentirati, ali treba biti siguran da se možeš povezati sa publikom i predvidjeti što oni misle. Naravno, desi se ponekad da ni oni tebe ne shvaćaju, haha.

m: S obzirom da se trenutno suočavamo s pandemijom korona virusa, a glazbena industrija je dosta pogođena zbog toga, koji su najveći izazovi s kojima se ti susrećeš?

A: Teško mi je jako pričati o tome, mislim da se neki ljudi nose sa puno težim situacijama poput odlaska u bolnice. Svi se žalimo i sve će to jako utjecati na ekonomiju, a tu je i vrijeme koje ćemo izgubiti. Uvijek pokušavam biti pozitivan pa gledam ovo kao period koji je dobar za nas DJ-eve, osobito za naše tijelo jer previše putujemo. Prošle godine odlučio sam srezati nastupe na samo 80 godišnje kako bih smanjio zagađenje okoliša. Mislim da je u ovoj industriji sve jedan veliki izazov između DJ-eva, tko će više nastupati, tko će puštati duži set, odraditi više after partyja. Nije to zapravo natjecanje, ali je jedna velika igra koju svi žele igrati. U jednom trenu sam pomislio je li to uopće dobro za mene? Dobro je za moju karijeru, moj imidž, no za mene cijelog... Prestao sam razmišljati samo o sebi i fokusirao se na ono što se događa oko mene kada je riječ o globalnim problemima. Tužan sam zbog promotora koje gubim i zbog svega što će oni izgubiti. Kao izvođač i ja gubim puno novca, no s obzirom na sve što sam postigao do sada ne bunim se uopće već smatram kako bismo svi trebali zajedno pomoći industriji, promotorima, svirati za njih, podržavati ih. Sada nije vrijeme da se natječemo. Scena je jako popraćena po društvenim mrežama i puno je novih izvođača koji se pojavljuju kao ludi i svi misle o tome kako je to baš čini super, no to nije kako stvari zapravo funkcioniraju. Nisam ovdje da dajem lekcije, no trebamo biti odgovorni i svjesni jer je riječ o pandemiji. Ne mislim da trebamo biti uplašeni već naprotiv biti svjesni da zajedno trebamo surađivati u svemu.

m: Što misliš kako će clubbing izgledati nakon što se vratimo u normalan život?

A: Uh, nisam osoba koja može predvidjeti stvari, no prvo bih napomenuo da sam svojoj obitelji prije dva mjeseca pričao o tome kako će se dogoditi dramatični trenutak koji će utjecati na naš život kao ovo što se upravo događa i oni su me ismijavali i govorili da se tako nešto ne može dogoditi. Na žalost, desilo se. Sada razmišljam suprotno od ove loše i dramatične situacije u kojoj se nalazimo. Ne bismo smjeli previše razmišljati o ovoj užasnoj situaciji već se pripremiti na to kako će sve krenuti na bolje, no vrijeme će pokazati. Možda će cijeli svijet biti drugačiji, nadam se u pozitivniji. Sve je stalo i svi oko nas su stopirani, ali u trenutku kada se sve vrati u pogon, svi će biti puni energije. Bit će ludilo oko nas! Nisam siguran hoćemo li to uspoređivati kao da smo preživjeli rat ili nešto takvo, ali jedno je sigurno, a to je da će se vratiti pozitivna energija nakon svega. Glavna stvar koja mene muči je ta hoće li političari pomoći svojim građanima da ostvare svoje ciljeve? Ako bi se svi građani odlučili na to da pomažu i da rade na svojim ciljevima, dat ću za primjer moje smanjivanje turneje zbog ekoloških razloga, hoće li država na bilo koji način podržati to? Cijeli ponovni rizik novih problema izbjeći ćemo ukoliko promijenimo svoj način prehrane, a to se odnosi na životinje koje ubijamo i jedemo, to uvelike utječe na ekološki sistem. Mislim da ukoliko poradimo na tome i ako svi uvedu bar male promjene u svoj život, sve će se mijenjati i proći.