Blu Samu: Rap samurajka s glasom sirene
Razgovarali smo s talentiranom belgijskom glazbenicom koja je osvojila publiku na nedavno održanom MENT festivalu u Ljubljani
Snažna a suptilna, drska a nježna, Blu Samu, belgijska rap zvijezda u usponu rodom iz Portugala, umjetnica je jedinstvenog glasa na europskoj rap sceni. Miješajući stav Missy Elliott s ranjivošću Little Simz, Blu je na prepad osvojila MENT festival, nedavno održan u Ljubljani, dok je nesebično dijelila svoju energiju s publikom. I stvarno zna kako se to radi - istovremeno je i storyteller, izvođačica i zabavljačica. Jednako samopouzdano baca flowove o svojoj burnoj prošlosti ili ljubavnim vezama, a njezina kovrčava kosa, promukao glas i electro-beatovi osvajaju na prvi pogled (točnije na prvo slušanje). Iako ima tek 25 godina, čini se vrlo zrela, s jasnom umjetničkom vizijom i prizemnim stavom. Upoznajte Blu Samu!
m: Kako si se odlučila početi baviti s repanjem? Je li to bila racionalna odluka?
BS: Od djetinjstva pišem razne priče a negdje s 18 godina upala sam u slam poeziju. Tad sam počela otkrivati vezu između ritma i stihova i našla sam se u tome. U međuvremenu sam izgubila svog dobrog prijatelja koji mi je otkrio ‘concious rap’ - poput Mos Defa i Lauryn Hill - i tad sam napisala svoju prvu rap stvar. Bila mi je to svojevrsna terapija. Hip-hop mi daje slobodu i priliku za eksperimentiranje - možete se baviti soulful rapom, punk rapom… imate milijun mogućnosti. Za mene - rap su pjesnici i beatovi.
m: Koje emocije su za tebe produktivnije - one iz negativnog spektra ili pak one pozitivne?
BS: Mislim da je u početku to bila nostalgija, ljubavna razočarenja i bol kroz koju sam prolazila u djetinjstvu. Onda sam upoznala svoju braću iz ’77’, ušla sam s njima u studio i počela pisati od radosti, sreći i smijehu. Nemam precizan odgovor, ali znam da mi je više stalo do pisanja kad se osjećam loše. Sve emocije mogu biti vrlo snažne i ne mislim da su “sretne” pjesme površnije od ostalih.
m: Govoriš engleski, nizozemski, francuski, portugalski ... Misliš li da svaki jezik ima svoju osebujnu emociju? Na kojem jeziku najviše voliš repati?
BS: Mislim da jezici podsvjesno utječu na naš karakter. Na primjer, kada dajem intervjue na engleskom, osjećam se samopouzdano i otvoreno, a kad govorim na francuskom, nekako sam stidljiva i pomalo zatvorena. Za mene je engleski jezik najprirodniji način izražavanja makar sam odrasla gledajući crtane filmove u Portugalu. Sviđa mi se i portugalski jezik, to mi je materinji jezik, ali ne koristim ga puno za repanje jer želim zvučati savršeno a i nemam isti vokabular kao na engleskom. Također, portugalski mi nosi puno tužnih uspomena. Francuski jezik me nikada nije nadahnuo za rap ili pjevanje, vjerujem da ima dovoljno francuskih repera i pjevača koji to odlično rade. Možda jednog dana napravim refren na francuskom - iz štosa.
m: Jednostavno pitanje - što slušaš ovih dana? Slušaš li svoju glazbu?
BS: Jednom kad napravim pjesmu, slušam je gotovo svaki dan, a kad je objavljena, obično je više ne slušam. Inače dosta slušam suvremeni jazz, a tu su i Baby Rose, Little Simz, Slowthai…
m: U paralelnom svemiru, što radiš u ovom trenutku?
BS: Oh, sviđa mi se ovo pitanje! U paralelnom svemiru imam 25 godina i studiram sociologiju na Sveučilištu Cambridge i pretpostavljam da sam zaljubljena i da sam u sjajnoj vezi!
m: Da možeš birati savršenog suradnika - može biti i netko tko više nije živ - tko bi to bio?
BS: Hmm ... voljela bih surađivati s Lauryn Hill - ali s onom nekadašnjom Lauryn - a dragi su mi i Tyler, the Creator i Kaytranada; on posebno, jako volim taj njegov svemir. A što više shvaćam glazbu, više se okrećem umjetnicima kao što su Mura Masa i Little Simz.
m: Što više voliš - biti u studiju ili održavati koncerte?
BS: Teško je izabrati, ali ako uzmem u obzir zadnji mjesec turneje, onda bi to definitivno bile live svirke. Iz njih dobijete puno energije, a i volim biti na putu i iskusiti taj stres glazbene industrije. S druge strane, kad ste u studiju i napravite nešto lijepo - to je također vrlo umirujuće.
m: Biggie ili 2Pac?
BS: Hahaha, da razmislim o tome. Valjda Biggie, jer zapravo nikad nisam slušala 2Paca - znam da će me mnogi ljudi zbog toga zamrziti! Nikada nisam istraživala glazbu - nekako mi je glazba sama ulazila u život, pa je, eto, Biggie ušao prvi i ostao do danas.
m: Što misliš o budućnosti rapa? Na koji će se način žanr dalje razvijati?
BS: Mislim da živimo u sjajnom vremenu za rap glazbu - puno se stvari događa. Znam da na mainstream razini izgleda kao da postoji samo taj “turn up” trend, ali postoji puno repera koji donose nešto novo u rap i miješaju ga s rockom, punkom, eksperimentalnom glazbom itd. Budućnost je široka i otvorena - može se dogoditi bilo što.