Carl Cox: ''Neodgovorno je partijati tijekom pandemije''
Popričali smo s legendarnim Coxom o novom normalnom i njegovoj prilagodbi situaciji
Carl Cox bio je na američkoj turneji, kad su ga zatekle glasine o mogućem lockdownu iz različitih dijelova svijeta. Ubrzo se vratio u svoj dom, Melbourneu i počeo funkcionirati bitno drukčije od uobičajenog Carla Coxa, superstar DJ-a. Višak slobodnog vremena odlučio je iskoristiti za jedan vid elektroničke glazbe kojeg je napustio prije četvrt stoljeća - live izvedba vlastite autorske glazbe, uz opciju livestream prijenosa. Osim toga, pokrenuo je i DJ stream serijal Cabin Fever, za kojeg je odlučio, iz naftalina izvaditi ploče iz svoje impozantne kolekcije. No to nije sve, objavio je miksani album ‘Carl Cox Mixes Awesome Soundwave’ za etiketu Awesome Soundwave koju je, još 2018., pokrenuo s Christopherom Coeom, u cilju otkrivanja nekog novog Prodigyja, Orbitala ili Underworlda. Na ovogodišnjem, virtualnom izdanju Mysteryland festivala, Cox je odradio i svoj prvi live act, nakon dužeg vremena, u sklopu Awesome Soundwave showcasea...
M: Mysteryland je bio tvoj prvi live act nakon 2011. zar ne?
Da. Tad sam objavio album 'All Roads Lead To The Dancefloor' i svaka stvar je imala neki live element - saksofon, perkusije, vokale i sl. Ideja je bila da na isti način i izvodim te stvari. I to je funkcioniralo dok sam svirao s grupom glazbenika na teritoriju Australije, ali kad smo pokušali to prenijeti na ostale kontinente, projekt se pokazao neisplativim. Ali i prije toga sam imao jedan live act, The Carl Cox Concept, no tad sam se našao u nedoumici da li u prvi plan staviti DJ nastupe ili taj live act. S obzirom da je interes za DJ booking bio puno jači, odustao sam od live varijante. Dakle, preko 25 godina želim nastupati kao live act, ali nikad nisam imao dovoljno vremena da mu se posvetim. Sve do pandemije. Doduše, opet nije onako kako sam zamišljao, jer trenutno još uvijek ne postoji mogućnost klupskih nastupa, ali maknuo sam se s mrtve točke...
M: I sve što ti je potrebno imaš kod kuće?
100 posto. Zapravo spreman sam već 10-ak godina, jer sam odavno nabavio opremu koja mi je dosad ležala u studiju. Jednog dana je moj partner iz Awesome Soundwavea, Christopher Coe, navratio do mene i odlučili smo sve spojiti i početi raditi na tome.
M: Kako se u tu priču uklapa pokretanje Cabin Fevera?
Pa s obzirom da tijekom čitave godine nije bilo mogućnosti da taj novi projekt predstavim pred publikom uživo, vjerojatno smo, kao i brojni glazbenici diljem svijeta, došli do zaključka da se snimimo i iskoristimo blagodati interneta. Samim time, zaključio sam kako ne bi bilo loše na isti način početi i DJ-irati, ali ne na klasični način. Ideja Cabin Fevera je da svaka epizoda ima neku temu, a zahvaljujući pozamašnoj količini ploča koje skupljam već 40 godina, nije mi problem napraviti novu selekciju za svaku epizodu.
M: Jesi li ponovno otkrio neke stare ploče tijekom streamanja?
Oh, toliko toga. Puštao sam hip hop, reggae, soca, calypso, hard techno... Radio sam i label showcase epizode - npr. prva je bila za Bush Records. Jedna od gledanijih bila je ona za Soma Quality. Jednu epizodu sam posvetio svom albumu 'F.A.C.T.', jednom od najuspješnijih u mojoj karijeri. Gledanost epizoda varira od nekoliko stotina do nekoliko desetaka tisuća.
M: Jednu epizodu Cabin Fevera posvetio si superklubovima s početka milenija? Je li to period koji te posebno nadahnjuje?
Svakako. Smatram kako je to nabitnije razdoblje za evoluciju elektroničke glazbe i razvoj svih pravaca koje danas imamo. Pogotovo u UK-u. A sve se to događalo u tzv. superklubovima, čiji sam sudionik, pored Sashe, Digweeda, Davea Seamana, Paula Oakenfolda, bio i ja...
M: Prije početka pandemije, posljednju trend na UK sceni bio je revival velikih klubova i rejvova poput Warehouse Projecta ili Printworksa. Što očekuješ nakon završetka pandemije?
Zapravo, nakon ovoga što se dogodilo i zahvatilo čitavu planetu, bit će nam potrebno resetiranje. Povratak u male klubove, u jezgru scene. Prostranstva u kojima smo nekoć uživali, nećemo tako brzo opet imati na raspolaganju. Pritom mislim na klubove s kapacitetom od više tisuća ljudi. Za poziciju takvih masovnih događaja ponovno će se trebati izboriti. Dakle, slijedi nam reset. Vratit ćemo se tamo odakle je sve i krenulo i postepeno graditi priču. Od malih klubova, preko srednjih, do megaklubova i festivala. Naravno, na samu dinamiku tog razvoja, utjecat će daljnji rasplet oko Covida-19, ali i ekonomske posljedice te kupovnu moć i, vjerojatno najvažnije, koliko će vremena biti potrebno da se ljudi ponovno osjećaju ugodno i opušteno u društvu drugih ljudi.
Postoji li nešto iz perioda rave pokreta što bi mogli revitalizirati nakon tog reseta?
Mislim kako jedino čime se moramo naoružati jest strpljenje. Ako se opustimo prebrzo, nitko neće biti sretan. Uostalom, bilo bi neodgovorno partijati, dok se cijeli svijet trudi slijediti upute epidemiologa. Organizirati party u ovakvom ternutku nema nikakvog smisla. Jasno mi je da su svi isfrustrirani, svi gore od žele da izađu negdje i dobro se zabave, svi bi htjeli skakati i ludovati. Ali da bi to opet doista bilo moguće, moramo biti strpljivi. Neodgovorno ponašanje samo će svima nama produžiti agoniju.
Kako se Melbourne nosi sa situacijom?
Kao i svugdje, najviše trpi društveni život. U dijelu predgrađa, u kojem stanujem, prije četiri godine sam otvorio mali kafić, Inline Four Cafe, Carl Cox Motorsports. Dobro nam je išlo, ali zbog pandemije smo zatvoreni od ožujka. Ljudima sam morao dati otkaz. Nadali smo se kako ćemo moći otvoriti u rujnu, no to se nije dogodilo. Inače, osobno sam ponovno otkrio ljubav prema kuhanju. Da nisam DJ, sigurno bih bio kuhar. Kuhanje i glazba su mi, uglavnom glavne zanimacije. Trenutno je na području Melbourna na snazi i policijski sat, ne smijemo izlaziti nakon 20h. Možete li zamisliti osobu (mene) koja je gotovo svaku subotu navečer, u posljednjih 40 godina, bila vani do jutra, da sad ne smije izaći nakon 20h...
Ima li nešto što ti paše u ovom novom normalnom ritmu? Nešto što ćeš nastaviti raditi i kad se sve vrati u normalu?
Gubljenje kilograma. Napokon sam postigao to da se uspijevam zdravo hraniti i da se hranim u neko normalno vrijeme. I bolje se osjećam, glava mi se rasčistila. Ali sam zato, na neki način, zatočen ovdje u Australiji i nedostaju mi obitelj i prijatelji. Inače, uvijek imam lude rođendanske zabave, na Ibizi ili u Engleskoj. Ove godine sam rođendan proveo gledajući TV. Ipak, moj menadžer Ian mi se javio i organizirao mi rođendan s nekoliko prijatelja preko Zooma... Naravno, nedostaju mi i svirke. Moj posljednji nastup je bio u klubu Stereo live, u Houstonu. Menadžer mi je, uoči nastupa, napomenuo da prekidamo turneju zbog lockdowna, a iako je bilo predviđeno da sviram samo dva sata, odsvirao sam sedam sati...
U jednoj epizodi Cabin Fevera si rekao kako na period od 1990. do 1994. gledaš kao na zlatne godine scene.
To je istina. Bile su to najbolje godine, sve je bilo svima novo, nitko nije gledao kako plešeš, s kim plešeš, kako si odjeven i sl. Povremeno preslušam neki svoj DJ set iz tog razdoblja i vrlo su žestoki, tvrdi, ima i junglea, ali i piano housea i točno se mogu prisjetiti trenutaka kad su ruke bile u zraku i kad je ekipa zviždala i divljala. Svi su bili potpuno opušteni, nije bilo mobilnih telefona... Da, to je uistinu bilo najbolje vrijeme. I teško je naći bilo kakve video ili foto zapise, iz jednostavnog razloga što su kamere i fotoaparati bili prava rijetkost. Svi smo nosili samo vlastita sjećanja na to iskustvo do neke iduće noći. Doista se velikim smatram sretnikom što sam imao prilike puštati glazbu u tom periodu potpune raskalašenosti. S vremenom su se stvari počele dovoditi u red, događaji su bili bolje organizirani, publika je bila pristojnija i glazba se promijenila. Ne želim zvučati nostalgično. I kasnija razdoblja imaju svoje pluseve, ali činjenica je da nikad više nije bilo ludo kao tad.
Što bi savjetovao DJ-ima i producentima, kako bi lakše prebrodili ovu situaciju do trenutka kad ponovno krenu svirke?
Pa trenutno nemamo plesni podij. Stoga, producirati hitove za plesne podije nema baš nekog smisla. Kreirajte glazbu koja vam se sviđa. Neopterećeni. To je inače bio problem kod mnogih producenata - ciljano stvaranje glazbe kako bi ostvarili što više bookinga, pumpali vlastite honorare i ganjali Top 100 liste. Ovo je trenutak kad vam se pruža prilika da ponovno otkrijete i razvijate glazbu, neovisno o tome je li posrijedi trap, grime, techno, d'n'b itd. Gledajte na ovo kao na vrijeme razvijanja vlastite kreativnosti. Možda ćemo se, takvim pristupom, svi skupa vratiti na scenu s nekom još luđom i progresivnijom plesnom glazbom od one koju smo prije slušali i puštali...
Otprilike, kao tvoj novi live act projekt?
Pa, da. Jer to je neka vrsta reakcije na prilike koje su nas snašle. Ovaj vid glazbe nije nešto za što bih imao vremena prije, on je produkt ovog trenutka. I zapravo, nakon ovog intervjua sam prilično nabrijan. Idem u studio napraviti nekoliko bass linija. I to je moja poruka svim mladim i ambicioznim DJ-ima i glazbenicima. Možete napraviti štogod želite. Učinite to. I izbacite sve online. Bez razmišljanja i kalkuliranja. To je i moj pristup, a ja sam ovdje već popriličan broj godina...