Claptone: "Volim biti u ovoj regiji, uvijek se osjećam dobrodošlo!"

Ime Claptone veže se uz jedinstvenu pojavu u današnjem svijetu elektroničke glazbe; kroz vizualni misterij i mističnost, prikriven iza venecijanske maske, stvorio je identitet koji ga u mahu svjetske popularnosti ostavlja slobodnim u privatnoj sferi. Svi znaju tko je Claptone, nitko ne zna tko je zapravo Claptone.

Uz pomno razrađeni vizualni koncept, publiku je prije svega osvojio svojom sofisticiranom glazbom i pomno biranim vokalnim suradnjama, dok misterij i teatralni nastupi samo pridodaju njegovoj posebnosti u house-glazbi. Uz to, činjenica da u njegovom gustom rasporedu turneja možemo zamijetiti istrovremene višestruke nastupe na različitim lokacijama, dodatno se postavlja pitanja - da li je "Claptone" kreativni tim producenata i DJ-a?

Dobivši priliku za ovim intervjuom, koji se odvijao putem e-maila, sasvim je jasno kako nismo razotkrili ovaj misterij, ali smo iskoristili priliku priupitati Claptonea o njegovom pogledu na glazbu, suradnje, mističnost, masku, nastupe u regiji, kao i novopredstavljeni "The Masquerade" serijal evenata.

m: Publika ime Claptone veže uz DJ-a i producenta unikatnog zvuka, skrivenog iza maske i alijasa. S obzirom na priliku da priupitamo izravno - tko je Claptone, tvojim riječima?

C: Šarmer, maštarija, zvučno biće pola čovjek pola životinja - i poput mnogih, i ja sam jedan od onih koji se pokušavaju pronaći, a stvaranje glazbe i DJ-iranje mi pomaže u tome.

m: Tanka je linija između repeticije i konstantne inovativnosti, što je ujedno i jedan od najvećih izazova svakog umjetnika… Kako to utječe na tebe, na koji način održavaš inovativnost u svojoj glazbi i zvuku?

C: Ključna je inspiracija. Kao prvo, volim glazbu svih žanrova i prihvaćam njenu bogatu povijest. Uz to, volim umjetnost i proučavam misterije raznih kultura koje susrećem prilikom svojih putovanja. Uživam u tome što imam priliku doživjeti ovaj predivni planet iz raznih kuteva, upoznajem lokalne raznolikosti, hranu, jezik, filozofiju, društvo, komunikaciju… Sve to me održava mladim i znatiželjnim, što kod mene stvara temelj produktivnosti u stvaranju glazbe.

m: Do sada si ostvario niz suradnji, s artistima iz raznih žanrova; neka od tih imena su Gregory Porter, Peter, Bjorn & John, JAW… Koji je tvoj kriterij za odabir suradnika, i što je “ono nešto” što tražiš u vokalima, da poželiš s njima ostvariti suradnju?

C: Da bih mogao s nekim surađivati, mora mi se sviđati glazba koju ta osoba stvara. Slušam mnogo raznolike glazbe, i kad god naiđem na vokal koji me dotakne i smatram da bi mogao odgovarati zvuku koji sam stvaram, zapišem to ime, obratim daljnju pažnju. Moglo bi se reći da volim vokale koji imaju neku posebnu karakteristiku, unikatnu su, ne mogu se opisati kao generički, već izvanredni i nezamjenjivi.

m: Kreirao si i niz remixeva, a i tvoja glazba je dobila mnogo remix-verzija; s obzirom da dobro poznaješ proces kreiranja glazbe, kakav ti je osjećaj čuti razne interpretacije vlastitih pjesama? Daješ li kakve upute producentima koji remixiraju tvoju glazbu? I imaš li favorite?

C: Uvijek je uzbudljivo čuti remix vlastite pjesme; ako poznaješ remixera i njegov ili njen rad, stvoriš neka očekivanja u kom smjeru bi mogli odvesti tvoju pjesmu. No kada si kontrol-freak, poput mene, to ti baš i ne pomaže u odobravanju istih. Ali najbolji scenarij - koji mi se i dogodio u nekoliko navrata - je onaj kada ti se remix svidi odmah na prvu.

Moj posljednji album “Fantast” imao je mnogo upravo takvih remixeva. MK te Illyus & Barrientos kreirali su izvanredne remixeve za “In The Night”, koje sam dugo svirao u svojim setovima. Isto ide za “Under The Moon” remixeve koje su kreirali Lee Foss, Catz’ N Dogs i Cassius te “Stronger” remixeve Piera Pirupe i Davida Penna. Tom popisu bih dodao i Superflu remix za “Birdsong” i “La Esperanza” re-work Patricea Bäumela. To su samo neki od najdražih mi remixeva s posljednjeg albuma, ali ne želim vas dalje gnjaviti s ostatkom, ima toga…

m: A kako odabireš pjesme koje ćeš ti remixirati?

C: Moram baš zavoljeti pjesmu koju ću remixirati, a uz to, važno mi je da svojom produkcijom mogu donijeti nešto novo originalu; ne nužno učiniti ga boljim, već ga prenijeti na dancefloor. To je ujedno jedan od glavnih razloga zašto ne remixiram puno clubbing stvari, jer su već prilagođene za floor. To je tako, osim ako ne uvidim da mogu u pjesmu unijeti neki drugačiji pristup ili ako mogu poboljšati izvedbu pjesme u svojim setovima.

m: Kako izgleda tvoj proces kreiranja glazbe i rada u studiju; kako započinješ pjesmu, razvijaš je, pronalaziš onaj pravi balans…? Što je to ono nešto posebno što tvoj zvuk čini posebnim i unikatnim?

C: Volim tajne (tko bi rekao!), ali ljepota glazbe je u tome što ni sam ne mogu reći koja je to magija koja moj zvuk čini posebnim, kako ti kažeš. Vrlo često se osjećam kao da sam neki filter koji probire sve te glazbene ideje koje mi prolaze mislima i onda po principu pokušaja i pogrešaka isprobavam jednu po jednu ideju, dok ne pronađem ono što mi se uistinu sviđa. Za mene je upravo to ono što stvaranje glazbe čini zabavnim. Ono što je mnogima dosadan proces pronalaženja pravog komadića zvuka, za mene je meditacija. I smatram luksuzom činjenicu da svoje vrijeme mogu posvetiti stvaranju glazbe. Ideje iz glave prenesem u softver i zatim mi to zvuči dobro ili loše, popravljam ili odbacujem. Nisam jedan od onih koji raspravljaju o studijskoj opremi, VST-ovima, hardver vs. softver…, jer to je za mene sekundarno. Kad stvaraš glazbu, primarne su tvoje ideje te naravno, sluh i iskustvo.

(The Masquerade, Ibiza, foto: Jonatan Ferrer)

m: Uz glazbu kao primarnu, jedna od ideja koje si pretočio u stvarnost je i tvoj event serijal “The Masquerade” - možeš li nam reći nešto više o tome?

C: Ideja iza tog eventa je kreirati audio-vizualni prostor u kojem ljudi mogu staviti maske i postati neka druga verzija sebe, ili jednostavno sretni zbog toga što i tko jesu. Priča oko “The Masquerade” nastala je 2016. godine u Berlinu, u malenom Ritterbutzke klubu, s papirnatim prototipom Claptone maske, koja je prerasla u veliki stage-setup s 12 LED maskica i velikom kromiranom Claptone maskom koja se vijori iznad DJ bootha. Na prvom eventu gosti su bili MK, Perel, Dirty Doering i Mat.Joe, koji su svojim zvukom postavili temelje glazbene perspektive ovog eventa, a birao sam i performere, plesače…

Ta atmosfera je ostala ista, ali je event narasao u svjetski tour-koncept, pa je “The Masquerade” došao do Tomorrowlanda tri godine zaredom (2017., 2018, 2019.), kao i drugih velikih festivalskih pozornica. Event je došao i do Pariza, Lime, Bogote, Melbournea, Praga, New Yorka, Londona, Barcelone, Mexico Cityja… I do sada smo ugostili čitav niz jakih DJ i producentskih imena, koja su nastupila u sklopu ovog eventa, među kojima su Black Coffee, MK, Duke Dumont, Kerri Chandler, Sonny Fodera, Dennis Ferrer, Purple Disco Machine, Todd Terry, Cassius, Claude VonStroke, Danny Tenaglia, Basement Jaxx, Pete Tong, Booka Shade, Kevin Saunderson, Riva Starr, Faithless, Shiba San, David Penn, Tensnake, Weiss, Hannah Wants, Andhim, Butch, Catz’N Dogz, Technasia, Format B, Sidney Charles, SG Lewis, Walker & Royce, Dennis Cruz, Darius Syrossian, Tube & Berger… Ove godine koncept sam po prvi put predstavio i na Ibizi, gdje se održalo ukupno 19 “The Masquerade” partyja u slavnom Pacha klubu.

Sam odabirem glazbeni line-up, stoga imam tu čast publici prezentirati glazbu koju volim, a i sam odsviram produžene verzije svojih setova na tim eventima. U prosincu ove godine radim najveći “The Masquerade” event do sada - u Buenos Airesu, na stadionu kapaciteta 12.000 ljudi, a uz mene line-up čine Green Velvet i Solardo.

(The Masquerade, Ibiza, foto: Jonatan Ferrer)

m: Kada već spominjemo tvoj zaštitni znak - masku, priupitala bih te koja je njena priča? Odakle ideja, inspiracija, dizajn…?

C: Ova maska je dio moje osobnosti, jedno od mnogih mojih lica. Korijeni sežu do Venecije i za mene predstavljaju bogatu kulturu i povijest koju svi dijelimo, i naravno, predstavlja i stoljetnu kulturu maskenbala - društvenu tradiciju koja nam dopušta istraživati vlastiti identitet i kroz tu ulogu spoznati individualnu slobodu.

Njen oblik ptičjeg kljuna daje mi slobodu izvoditi van-ljudskih mogućnosti. Istovremeno, maska ismijava “pop-idole” koji misle da su nešto više od ljudskih bića i koji se svojim perjem vole šepuriti uokolo. Slobodno me doživljavate kao doktora koji liječi neku vrstu zvučne kuge. Sama maska kreirana je od čistog zlata; a zlato predstavlja blago koje pronalazim u glazbi. Time istovremeno ismijava pohlepu i materijalizam prosječne “rock zvijezde” i “hip-hop heroja”. Također, nošenje maske za mene je oslobađajuće, jer štiti moju privatnost i osobnu slobodu. Sve navedeno, zajedno s mehanizmima medija i popularne glazbe, daje mi snagu da sam upravljam svojim vizualnim i izvođačkim identitetom. Sasvim je jasno kako moja maska nije samo još jedan modni dodatak.

m: Privedimo razgovor kraju uz spomen tvojih nastupa u regiji - tijekom ovog ljeta imao si niz nastupa na ovom području, od Budve preko Dubrovnika do Tisnog. Kakva su tvoja iskustva i dojmovi?

C: Uvijek je predivno biti u ovoj regiji, jer su priroda i okruženje uistinu jedinstveni, lijepi, a vaše more je kristalno čisto. Popularnost jadranske obale shvatiš tek kada se dođeš na aerodrome koji su prepuni turista, ali obala je tako rasprostranjena da taj pritisak ne osjećaš kada si na određenoj lokaciji. Atmosfera u klubovima te na festivalima je izvrsna, a ljudi ovdje tulumare s punim srcem! Uvijek se osjećam dobrodošlim i volim biti u ovoj regiji.