Deborah De Luca: “Veći dio karijere morala sam se boriti protiv predrasuda i seksističkih komentara”

Deborah De Luca odavno je poznato ime na našim područjima, a moglo bi se reći i da je ova DJ-ica i producentica miljenica zagrebačke publike s obzirom da ponovno dolazi u Boogaloo klub i to ovu subotu, 1. veljače. Svoj glazbeni put započela je još kao mlada cura, slušajući glazbu i baveći se plesom. Glavni cilj bio joj je postati modna dizajnerica, no ljubav prema glazbi je pobijedila te se vratila u svoj rodni grad, Napulj, gdje je upoznala Giuseppea Cannama koji ju je uveo u svijet produkcije. Malo po malo zamijećena je na elektroničkoj sceni te počinje nizati nastupe i s vremenom osniva vlastitu izdavačku kuću, Sola_mente Records. Svojih deset godina karijere okrunila je debi albumom “Ten”, a ljetos je objavila i svoj novi EP “Galaxy” za Tronic. Ususret dolasku u Zagreb, popričala je s nama o položaju žena u glazbenoj industriji, o tome kako balansira između produkcije, DJ-inga i vođenja vlastitog labela te je otkrila što misli o našoj publici.

m: Glazba je oduvijek zauzimala veliki dio tvog života. Prije nego što si se odlučila za DJ-ing, radila si kao plesačica. Kako to da si se odlučila fokusirati samo na DJ-ing? Imaš li nekad slobodnog vremena da i sama zaplešeš na partijima?

DDL: Sve je počelo tako što sam kao mala s tatom u dnevnoj sobi slušala glazbu, nakon toga počela sam se baviti plesom i završila kao DJ. Mislim da je to na neki način bilo očekivano jer sam voljela glazbu od malih nogu. Razlog zašto sam se okrenula DJ-ingu je taj što sam osjetila kako imam nešto za reći. Ponekad i zaplešem... možda evo već ovaj ponedjeljak na Ibizi. Bit će to dan za odmor za mene, ali ne i za otok.

m: Dugo si u glazbenoj industriji a puno se priča o ženskim DJ-evima i njihovoj poziciji. Koliko se industrija poboljšala sada u odnosu na početak tvoje karijere?

DDL: Srećom, stvari su se promijenile i poboljšale u zadnjih par godina. U ovom sam poslu evo već 11 godina a prvih sedam godina konstantno sam se morala boriti protiv predrasuda i seksističkih komentara. Te stvari i dalje postoje, no puno manje nego prije. Evolucija u određenim područjima je puno sporija.

m: Kako bi opisala elektroničku scenu u Italiji?

DDL: To mi je jedna od bolnih točki. Italija je imala doista uglednu poziciju kada je riječ o elektroničkoj glazbi no, na žalost, scena je gotovo uništena, što zbog krize a što zbog krivih zakona koje su donijeli oni koji nikad nisu išli u klubove. Danas se borimo da zadržimo ona preostala mjesta koja su još otvorena.

m: Prošlo ljeto izdala si dvije stvari “Waiting For You” i “I Miss You”; što se krije iza njih?

DDL: Ne mogu odvojiti svoj posao od svog života tako da se u njima krije moja prošlost, jedan nagli i neočekivajući odlazak, ali i teški oporavak. No, sad sam sretna!

m: Vodiš i svoju izdavačku kuću Sola_mente; da možeš izabrati tri najdraže stvari koje su izdane na njoj, koje bi to bile i zašto?

DDL: Bile bi to iduće stvari: Deborah De Luca – Bad Morning, pjesma u kojoj je glavni refren audio poruka koju nikad nisam poslala. Zatim Franco Ricciardi & Enzo Dong - Prumesse (Deborah De Luca Remix), remiks popularne napolitanske pjesme koja je pokupila puno kritika te ju baš iz tog razloga volim puštati i ponosna sam što sam ju napravila. A kao treće izdanje bih izdvojila Deborah De Luca – Ten (Album Mix), dakle ovo nije stvar, nego moj debi album “Ten”. To je kratki pregled mog glazbenog putovanja posljednjih 10 godina, života, ali i zvuka.

m: Uz vođenje labela, produciranje i konstantna putovanja, kako uspijevaš upravljati tako ispunjenim rasporedom?

DDL: Fraza “nemam vremena” je izmišljena za ljude koji nešto ne žele raditi. S Macom i internetskom vezom sve se može napraviti. U biti, produkcijom se bavim na putu, na dugim letovima te ih onda aranžiram kod kuće u studiju. Optimiziram vlastito vrijeme!

m: Očekujemo te u Boogaloo klubu gdje si već nastupala, što ćeš pripremiti ovaj put?

DDL: Ne pripremam ništa unaprijed. Ako to i radim, onda to vrijedi samo za prve tri stvari kako bih si u glavi sve posložila i upoznala publiku koja je tu večer ispred mene. 15 minuta mi može puno pomoći!

m: A kako bi opisala našu publiku?

DDL: Sretni su kada slušaju glazbu!