Kronike plesnog podija: The Art of...
More and Black (XIV. dio)
Od jazza i rare groovesa, preko hip hopa i breakbeata, do housea i techna... i natrag.
Johnatan More i Matt Black su, u posljednjih su 30-ak godina prodrijeli u gotovo sve struje moderne glazbe. Njihov glazbeni dijapazon kakvim se rijetki mogu pohvaliti, danas se najbolje može istražiti kroz opus Ninja Tunesa, jedne od najznačajnijih izadavčkih kuća na svijetu koja ove godine slavi svoju 30.obljetnicu. Čak i priča o najranijoj fazi ovog tandema koji je ide upravo onako kako bi trebala ići priča o početku jedne uspješne glazbene karijere. Johnatan More po zanimanju je profesor likovne umjetnosti, a Matt Black računalni programer. Tijekom 80-ih godina obojica su bili i part-time DJ-i, a upoznali su se u prodavaonici ploča. Od 1987. znamo ih kao Coldcut...
No kako su točno ova dvojica od hobista došli do zvjezdanog statusa rave pokreta, a potom i hodajućih glazbenih enciklopedija? Prije svega, obojica su bili glazbeni entuzijasti, još tijekom studentskih dana. Matt Black je svirao u bendu The Jazz Insects, a Jon More već je na faksu imao impresivnu kolekciju ploča koje je i puštao na studentskim zabavama. Black je, osim toga, od malih nogu gajio i strast prema inovativnim tehnologijama. Čitao je magazin ''Practical electronics'' i eksperimentirao s elektroničkim dijelovima igračaka i kućanskih aparata. Pojava prvih hip hop ploča u UK, između ostalih ''Rapper's delight'' i ''Adventures on the wheels of steel'', oduševila je i Morea i Blacka na gotovo jednak način, iako se još nisu poznavali.
Sredinom 80-ih, obojica su se našla i bez posla pa je ljubav prema glazbi postala i izvor prihoda. More se zaposlio u trgovini Reckless Records i vodio emisiju na radijskoj postaji Kiss FM. Black se, nakon kratke epizode u IT korporaciji Logica, intenzivno bavio puštanjem glazbe na rare grooves sceni londonskog West Enda. Počeo je i eksperimentirati sa sampliranjem i sve više vremena provoditi u Reckless Recordsu, gdje je preslušavao pločeo i družio se s Moreom. Jednom prilikom donio mu je svoju prvu demo snimku ''Say kids what time is it'' koju je More pustio u svojoj emisiji. To će postati i prvi singl Coldcuta '87., danas poznat kao prvi singl u UK, u potpunosti temeljen na sampleovima ("King of the Swingers" grupe Jungle Book i "Funky Drummer" Jamesa Browna). ''Say kids waht time is it'', objavljen kao white label, iste su godine semplirale grupe A.R.Kane i Colourbox te ga, pod imenom MARRS, objavile kao ''Pump up the volume''. Suradnja Morea i Blacka nastavila se kroz novu, dvosatnu radijsku emisiju Solid Steel koja se još uvijek emitira. Tijekom perioda na Kiss FM-u, od '88. do '99., emisija je stekla kultni status, nakon čega je prešla na BBC London live, a od 2012., postala dio programa internet radija Strongroom Alive.
Već do kraja 1987., More i Black su postavli temelje svoje buduće karijere. Pokrenuli su izdavačku kuću Ahead of our time i objavili singl ''Beats+Pieces'', kreiran tzv. cut&paste tehnikom sempliranja kazeta. Osim činjenice da je, u to vrijeme (a i danas), bilo nezamislivo na takav način stvarati glazbu, ''Beats+Pieces'' smatra se temeljnom pločom novog žanra koji je nastao 90-ih godina – big beat, a Coldcutu priskrbio i prvi komercijalni uspjeh. Island Records im je ponudio da remiksiraju hip hop hit ''Paid in full'' Erica B. i Rakima. Njihov poznati ''Seven minutes of madness remiks'' otvorio je vrata hip hopu u UK-u, a sadržavao je gomilu izrezanih sampleova, među kojima i onaj izraelske pjevačice Ofre Haze. Nakon njihovog četvrtog singla ''Doctorin' the house'', činilo se kako Coldcut vlada nekim posebnim sposobnostima nagovještaja glazbenih trendova. Igrom slučaja, spletom sretnih okolnosti nečim nadnaravnim, ''Say kids'' je pokrenuo trend sempliranja, ''Beats+Pieces'' postao temelj big beata, remiks za ''Paid in full'' donio Britancima hip hop, a ''Doctorin' the house'' bila je prva britanska house ploča. Zapravo, bio je to house prije housea koji, kad je uistinu postao house, više nije tako zvučao. Ali '88., to je bio house! Za ''Doctorin' the house'', svoj najveći hit u UK-u, Coldcut je snimio i svoj prvi spot. Nakon toga su ih mediji prozvali ''prvim pravim zvijezdama plesne elektroničke glazbe u UK-u'' – titulu koju je, svojim bizarnim ponašanjem, propustio KLF...
Ni na svom prvom albumu ''What's that noise?'', Coldcut nije ostao dužan glazbenoj industriji. Naime, pjesmu ''I'm in deep'', mančesterski bendovi Stone Roses i Happy Mondays, navodili su kao glavnu inspiraciju za popularni indie-dance crossover pravac – okosnicu tzv. Madchester scene. Coldcut je, '90., kao jedno od vodećih glazbenih imena nove britanske scene, počeo i nastupati u raznim krajevima svijeta, a njihov prvi posjet Japanu, gdje su nastupali pored Fatboy Slima, pokazao se sudbonosim. Prema legendi, Matt Black i Jon More, u hotelskoj su sobi gledali japanski film o ninjama. Iako nije bilo prijevoda, a nitko od njih nije znao japanski jezik, savršeno su razumijeli radnju filma – iskustvo koje će postati filozofija njihovog novog projekta, Ninja Tunesa – žanrovski neopterećena glazba koja će biti razumljiva čak i onima koji ju naizgled ne shvaćaju. Kako bi odmah dali do znanja kakve su im namjere s novim labelom, odmah su izdali album ''Jazz Breaks vol.1'', pod imenom DJ Food. Do 1994. su objavili još 4 ''Jazz Breaks'' albuma, ali i niz šarolikih glazbenih imena poput Sandre Bernhard, ženske skupine Drive, techno kolektiv Ulanbator, 9 Lazy 9 i dr. Ovakav neuobičajeni pristup glazbenom izdavaštvu nastavio se do danas i izgradio jedinstvenu diskografiju koja je postala glavna karakteristika Ninja Tunesa, a uključuje imena kao što su Bonobo, Roots Manuva, Helena Hauff, Kelis, Mr Scruff, The Cinematic Orchestra, Modselektor, Floating Points i brojni drugi. Pod okriljem Ninja Tunesa djeluje i 20-ak sublabelova, a osim glazbe bavi se i razvojem softvera, među kojima je najpoznatija mobilna aplikacija za remiksiranje Ninja Jamm i VJ program VJamm...
Osim kao glazbeni inovatori, More i Black su i pioniri kombiniranja video-arta s glazbenim nastupima, vrlo atraktivnog vizualnog efekta koji je danas neizostavan dio festivalskih i klupskih pozornica. Upravo je Matt Black taj koji stoji iza projekta VJamm i kontrukcije video sintisajzera, Granul8. Tijekom svoje bogate karijere, Jon More i Matt Black postali su vrhunski majstori brendinga pa su, tako, neke brendove čak prepustili nekim svojim suradnicima. Radijsku emisiju Solid Steel koja funkcionira već 32 godine prepustili su Darrenu Knotu, poznatom i kao DK, dok su ih, u projektu DJ Food, zamijenili Patrick Carpenter i Kevin Foakes.
No, u ranoj fazi karijere, More i Black su umalo ugrozili opstanak svog glavnog brenda - Coldcuta. Naime, 1993., kad je Ninja Tune već uhodao svoju djelatnost, potpisali su ugovor s kućom Arista, u namjeri da pod tim lableom objavljuju house. Arista je, u to vrijeme, zastupala velika glazbena imena poput Whitney Houston, Toni Braxton ili Jocelyn Brown. No, ono što su More i Black previdjeli bilo je ekskluzivno pravo na ime Coldcut, zbog čega je ugovor bio i predmet sudskog spora. Posljedica je bila da 4 godine nisu smjeli objaviti ništa kao Coldcut. Umjesto toga koristili su niz pseudonima, između ostalih i - More and Black...