Dan kad se Terminator obrušio na Žigola

Helmut Geier, poznatiji kao DJ Hell, istinski je veteran njemačke DJ scene s karijerom koja traje više od 40 godina. Početkom 90-ih, Hell je bio jedan od suosnivača labela Disko B, jedne od prvih techno etiketa u Njemačkoj. 1997. pokrenuo je i sub-label International Deejay Gigolo Records koji se, nakon nekoliko izdanja, osamostalio i postao jedan od najuspješnijih brendova elektroničke scene. No u tome ga je '99. omeo i gotovo upropastio nitko drugi nego Arnold Schwarzenegger...

DJ Hell počeo je puštati glazbu '78. u klubu Libella, u gradiću Kirchweidachu u Bavarskoj, nedaleko njemačko-austrijske granice. Hell je već tad imao prilično eklektičan odabir glazbe, miješajući punk, rockabilly i disco. Toj će eklektičnosti posebno dati oduška u kasnijoj fazi, kao A&R za Gigolo. Početkom 80-ih Hell seli u Munchen i radi u klubovima Park Café i Tanzlokal Grössenwahn. U svoj stil uključuje i new wave, EBM, electro, hip hop, a potom i house i techno. Istovremeno, Arnold Schwarzenegger je dotad već sedam puta osvajao svjetsku titulu Mr Olympia u bodybuildingu, predstavljajući rodnu Austriju. Već je od '76. živio u Los Angelesu i gradio glumačku karijeru. Svjetsku slavu osigurao si je '82. ulogom Konana, a godinu dana kasnije postao je i američki državljanin. 1984. izlazi prvi dio, danas kultnog, Terminatora.

Kako za čitavu Njemačku, tako i za Hella, 90-e su bile godine velikih promjena, ali i značajnijih uspjeha. Hell, sad već među rezidentima berlinskih klubova E-Werk, WMF i Tresor, '92. izdaje svoju prvu ploču "My definition of house music" čiji je status danas gotovo istovjetan njenom imenu – jedna od ploča koje su definirale moderan house zvuk – budući temelj za njemački tech house. Na krilima tog uspjeha, Hell odlazi na godinu dana SAD i radi u njujorškom klubu Limelight s Jeff Millsom. To će poznanstvo iskoristiti pri lansiranju Gigolo Recordsa koju godinu kasnije (Jeff Mills je autor drugog izdanja "Shifty disco EP").

Povratkom u Njemačku '94. i kroz posao u najpoznatijoj berlinskoj distribuciji elektroničke glazbe, Hard Wax, Hell počinje konkretno planirati label. Ideja je bila spojiti dotadašnje iskustvo (koje je već tad bilo bogato), bavarsku predanost poslu i inovativni umjetnički koncept koji se ne bi ograničavao na neki definirani glazbeni smjer. Selekcija imena koja će label objavljivati traži ukupni umjetnički dojam, odnosno uklapa li se ili ne u Hellovu artističku viziju. International Deejay Gigolo Records krenuo je '97. Iako to u početku poslovanja nije bilo potpuno jasno, danas, nakon 22 godine, vidljiva je posebnost širine čitavog opusa kakvog ga je Hell inicijalno osmislio i realizirao. U glazbenom pogledu, prvih nekoliko godina Gigola bili su u znaku electro-techno zvuka i revitalizacije EBM-a koji je, u novom ruhu, dobio naziv electroclash. Iz tog je trenda izašlo nekoliko superstar imena kao što su Tiga, Fischerspooner ili Miss Kittin & The Hacker.

Nakon što je zadobio povjerenje na sceni, Hell je počeo s periodičnim serviranjem eksperimenata po vlastitom ukusu. Prvo takvo izdanje svjetlo dana je ugledalo 2002., sa singlom "Hot Room" američke kantautorice i konceptualne umjetnice Linde Lamb koju je Hell upoznao tijekom svoje epizode u NYC. Još jedno poznanstvo iz NYC iskoristio je i za iduće odstupanje u zvuku, objavivši deep house kompilaciju Bobbyja Kondersa "A lost era in NYC 1987-1992". Godinu dana kasnije, Hell odlučuje ozbiljnije šokirati javnost i objavljuje remikseve za P. Diddyja – u to vrijeme sinonim za komercijalni hip hop zvuk; drugim riječima, ime kojem nije mjesto u undergroundu. No Hell ga je upoznao na WMC-u, u Miamiju, nekako su međusobno kliknuli i to je bilo dovoljno. Ipak, ta ga je suradnja stajala jednog dijela fanova ili onih koji to nisu "skužili", ali to ga nije omelo u tome da se P.Diddy ponovno pojavi na Gigolu 2009., sa singlom "The DJ". Među "čudnijim" izdanjima još su svakako remiksevi za kalifornijski nu-metal bend P.O.D., izdanja za britanski eksperimentalni jazz trio Psychonauts ili pak neo-punk bend Xlover i sl.

(Fotografija Schwarzeneggera prema kojoj je nastao logo / Schwarzenegger u Studiju 54)

U duhu ovakvog provokativnog pristupa, tužba Arnolda Schwarzeneggera zvuči kao dobro smišljen marketinški spin, no Hell je, u više navrata, to demantirao i potvrdio da je tužbe doista bilo te da je morao platiti 150.000$ za neovlaštenu upotrebu Schwarzeneggerova lika i povući sve proizvode s logotipom iz prodaje. Doduše, nikad nije imao izravnih kontakata sa Schwarzeneggerom, sve je odradila njegova PR služba i odvjetnički tim, ali činjenica je da se logotip prestao koristiti. Osim toga, čini se kako je upravo '99. Schwarzenegger bio posebno aktivan u zaštiti svog lika po sudovima. U SAD-u je tužio tabloid Globe koji je koristio njegove fotografije u članku o posljedicama steroida, a u Njemačkoj je, pored Gigola, Arnie tužio i dr. Willija Heepea koji je u nekoj TV emisiji predvidio njegovu skoru smrt. Ovakva intenzivna zaštita vlastitog lika dobiva dodatni smisao, ako se uzme u obzir da se Schwarzenegger već pripremao glumačku karijeru zamijeniti onom političkom. To mu je i pošlo za rukom te je 2003. postao Guverner Kalifornije.

Što se tiče epizode sa Gigolom, sve ukazuje na to da se ona doista dogodila i da se ne radi o izmišljotini Hella i njegovih pajdaša. Hell je tu priču samo pametno iskoristio, pa možda i namjerno mistificirao kako bi ju zli jezici održavali na životu. Očito je da mu to uspijeva, kad je aktualno i 20 godina kasnije. Ostaje otvoreno samo jedno pitanje – kako su '99. Schwarzeneggerovi PR-ovci saznali da jedan mali underground label (kakav je Gigolo tad i bio) u Njemačkoj prodaje ploče s likom njihova šefa. Riječ je o prvim godinama informatičke revolucije, nema distribucije glazbe u digitalnom formatu, nema online DJ shopova, nema društvenih mreža, nema YouTube-a ni Soundclouda. Jedina mjesta na kojima je netko mogao doći u priliku da vidi Schwarzeneggerov lik na Gigolo pločama bili su DJ shopovi. Gigolo Records je, u vrlo ranoj fazi, dospio na američko tržište, zahvaljujući Hellovim poznanstvima i iskustvu.

S druge strane, jedan od glavnih distribucijskih centara glazbe u Europi nalazio se u gradiću Traunsteinu na njemačko-austrijskoj granici (ondje je i danas sjedište poznatog web-shopa djshop.de), a u bečkom klubu Flex održavali su se i promovirali Gigolo label eventi. Je li Hell "pao" u SAD-u ili na domaćem terenu, možemo samo nagađati, budući da te pojedinosti nisu nikad otkrivene. Hell je, kao objašnjenje za upotrebu Schwarzeneggerova lika, rekao samo da se savršeno uklapao u estetiku labela kao bodybuilder, simbol uspjeha, ali i kao clubber koji je često izlazio u Studio 54 i to u društvu Donne Summer (!!!)

(International Deejay Gigolo Records - Evolucija logotipa)

Na ploči "Sexoffender E.P." Inform3ra iz 2001. prvi put dolazi do korekcije logotipa, pa je na Schwarzeneggerovo tijelo zalijepljena glava Ziggyja Stardusta. Nakon što je Gigolo definitivno raskrstio s likom Arnolda Schwarzeneggera, zaštitno lice kratko je bio Sid Vicious. Na kompilaciji "International DeeJay Gigolos CD Seven" iz 2003. po prvi se put pojavljuje logo s poznatim američkim transrodnim modelom Amandom Lepore...