DJ pod krinkom i svijet visoke mode

Možete li reći da ste uspjeli kao DJ u 2019. ako niste izbacili vlastitu modnu liniju? Ne govorim samo o merchu - makar se nekad čini lakše prodavati majice nego techno (nitko ne pokušava streamati par hlača koje ste napravili za 0,004 penija). Ne, mislim na pravu stvar: kolekcije, modne suradnje, tenisice s vašim potpisom na njima…

Evo, moji osobni susreti s modnim svijetom bili su kratki i pomalo neugodni.

Bivša djevojka bavila se visokom modom. Jednom prilikom dobila je pozivnicu + 1 za vrlo otmjen event u praktički jedinom pravom hotelu s pet zvjezdica na Ibizu, na sjeveru. Bila je riječ o promociji novog ženskog parfema jedne poznate dizajnerice. Na moju žalost, godine zloupotrebe droga učinile su da imam tek pola operativne nosnice i ne mogu ništa namirisati - osim straha i razočaranja gomile. U svakom slučaju, sjedio sam negdje u kutu kad su se odjednom vrata otvorila i slavna dizajnerica je ušla, s košarom u rukama i maramom na glavi, uz pripadajuću pratnju. Odmah mi se obratila, visokim tonom, kao gazdarica svom slugi:

“Ne sviđa ti se ovdje. Točno kužim. Ti si poput mene. Mrzim ovo!”

Skužio sam da sam pomalo ostao zatečen njezinom zvjezdanom pojavom i, neuobičajeno za mene, ostao sam bez riječi.

“Govori! Što nije u redu s tobom!”

Odgovorio sam da mi je jako drago što sam je upoznao i da mora da je jako umorna nakon izmišljanja svih tih novih parfema.

“Smiješno. Duhovit si, znači? Zašto si uopće ovdje. Kako ti se uopće sviđa moj novi miris?”

I dalje sam šutio.

“Govori! Mačka ti je pojela jezik? Miris! Kakav ti je miris?!”

Sad sam se već osjećao malo potlačenim. Ne konkretno od nje, više zato jer nisam pripadao tu. Šarlatan na promociji parfema, koji nema osjet mirisa. Očajnički sam pokušao smisliti neke neutralne izjave o mirisima. Pozitivne, ali besmislene. Način na koji ljudi razgovaraju o “prednostima” vinila.

“Hm… vrlo je topao.”

“Topao?! Topao?? Što ti to uopće znači?”

“Osjećam i, ovaj, zemljanu notu.”

Malo se opustila.

“Zemljanu? Zemljanu, je li?. Kad kažeš ‘zemljanu’ misliš li na - senzualnu?”

S jakim izrazom olakšanja promucao sam: “Da!”

“Dobro. Znaš, kreiran je da miriše na pičku. Točnije, moju pičku. Drago mi je da ti se sviđa.”

Žustro je dala znak jednom od svojih pratioca koji mi je pružio kaput. To nije bio moj kaput. Možda je to jednostavno bio njihov ‘posh’ znak da moram otići.

“Sviđaš mi se. Evo ti kaput.”

I odjurila je. Još uvijek imam taj kaput, više od desetljeća kasnije.

Ne tako davno, sjedio sam sa svojom djevojkom na jednom od pristaništa na Ibizi, baš poput Otisa Reddinga, i proučavao ono što je, u to vrijeme, bilo najveće plovilo u privatnom vlasništvu. E sad, ja jako volim brodove, a ovo je bila jahta Tommyja Hilfigera. Bilo je to pravo čudovište, sa vlastitim helikopterom, zapravo s čak dva, po jednim na svakom kraju jahte.

Ukratko, bila je to tako velika jahta da je zauzela skoro cijelu luku pa se čak i P Diddy morao okrenuti i usidriti se mnogo dalje, u nekom kutku.

Nekako je ispalo da sam ubrzo dobio poziv na moju drugu modnu zabavu ikad na Ibizi - s besplatnim pićem. Rijetko se napijem; u meni ima previše lijekova da bi cuga mogla biti učinkovita. Ali, kad se dosađujem i imam puno vremena, a nema dilera u blizini ... Nisam odmah shvatio da je riječ o Hilfigerovoj zabavi ali kad sam doznao, bio sam oduševljen. Odmah sam htio razgovarati s Tommyjem. Zainteresirao me. Imao je pravi, veliki brod.

Upravo u tom trenutku stvorila se neka pomutnja - došao je Puffy. Pratilo ga je šest vrlo velikih muškaraca i s njima se probijao kroz gužvu. Tommy, s druge strane, nije imao nijednog bodyguarda a pogotovo ne njih šest. Svidio mi se Tommy. Imao je simpatično ime i djelovao je kao netko s kim bih se mogao odmah složiti. Čak sam mu se uspio i obratiti, kratko smo razgovarali o - kobilicama. Bio je vrlo milostiv prema meni, pijancu. U tom je trenu moja djevojka već bila opravdano ponižena, možda čak i malo iznervirana, što sam, nakon onog incidenta s dizajnericom parfema, opet uspio, ovako pijan, razgovarati sa svim onim ljudima s kojima bi i ona htjela pričati da nije tako povučena i - trijezna. Naređeno mi je da odem. Taman na vrijeme jer sam baš krenuo govoriti povišenim glasom. E, da, to je još jedan razlog zašto ne pijem - ja sam onaj glasni pijanac, koji reži i riče. To nije preporučljivo. Osim ako niste lav.

“Oprosti, Tommy. Tommy! Tommy! TOMMY FISHFINGER! Moram ići sada. Njoj je već previše. Slušaj, nemoj se izgubiti na putu kući, prijatelju. Imaš najveći jebeni brod na svijetu. Ne možeš pogriješiti - napisano je “Tommy” slovima od deset stopa… I na vrhu su dva helikoptera! Ne idi na pogrešnu jahtu, momče …”

Okrenuo sam se i otkrio da sam udaljen svega par metara od izvjesnog repera.

“Puffy! Vidimo se, prijatelju. Ni ti se nemoj izgubiti. Puffy!”

U tom su trenutku navalili njegovi bounceri i sasvim ga ogradili. Fizički su bili neprobojni, ali čak i u svom ludom stanju znao sam da nije zvučno otporan ...

“Nemoj se popeti na brod Tommyja Fishfingera greškom, Puffy. Ne možeš ne skužiti koji je tvoj! Tvoj brod je u najmu, parkiran u usranom kutku!”

Nije im trebao izbacivač. Moja me gospođa izvukla u manje od pet sekundi, moj kratki izlet u modni svijet bio je gotov, ovaj put čak i bez novog kaputa.