Gdje su menadžeri i agenti?

Zašto nema hrvatskih muzičara na svjetskim pozornicama? Zašto se za njih ne zna u svijetu? Pitanja su to koja nerijetko postavljaju mnogi posjetitelji koncerata hrvatskih muzičara oduševljeni njihovom kvalitetom. Ili pak poštovatelji kvalitetne muzike koji s pravom mogu potvrditi da su neki hrvatski muzičari nerijetko i bolji od brojnih inozemnih izvođača koje imamo prilike doživjeti kod kuće, u nekom od klubova. Dobro upućeni pak tvrde da Hrvatska ima i te kako puno dobrih muzičara koji su ostvarili odličan uspjeh širom svijeta samo što su, po starom lošem običaju, ostali anonimni u Hrvatskoj. Jedan od njih je sigurno Petar Dundov koji je izgradio svoje ime i poznat je širom svijeta ljubiteljima elektroničke glazbe. Ništa manje poznata nije i Sunčica Barišić odnosno Insolate ili pak producent elektroničke muzike Matija Rodić poznatiji kao Matroda koji se skrasio u Los Angelesu. I PEZNT je sve prisutniji na svjetskoj elektroničkoj sceni kao i Ognjen Zečević odnosno Egoless na svjetskoj dub sceni.

No nije cilj nabrojati doista sve brojnije izvođače koji godišnje više nastupa ostvare izvan granica Hrvatske nego u Hrvatskoj i bilježe odličnu prodaju svoje muzike širom svijeta već uči u srž problema kako su uspjeli “osvojiti” svijet. Kao i za svaki ozbiljan uspjeh na prvom je mjestu potreban predan i mukotrpan rad. No, za razliku od brojnih muzičara širom svijeta koji su doista i ostvarili globalnu prepoznatljivost zahvaljujući čitavoj marketinško menadžerskoj mašineriji, hrvatski muzičari sami se brinu za sebe i svoju karijeru. Broj menadžera u Hrvatskoj mogao bi se nabrojati na prste jedne, možda dvije ruke. Pri tom je riječ o menadžerima i menadžericama koji svoje klijente prodaju isključivo u Hrvatskoj i eventualno na području regije. Međutim broj menadžera, agenata i agencija koje su u stanju svojim klijentima koji stvaraju globalno prepoznatljivu glazbu, a koji nisu ograničeni na lokalnu zabavno glazbenu jeftinu produkciju, globalno potpuno nekonkurentnu, u Hrvatskoj nema. Ne postoje. I dok je na globalnoj sceni šoubiznisa ne normalno već i neophodno potrebno imati svog agenta, zastupnika, menadžera, u Hrvatskoj je u pitanju zanimanje koje zapravo ne postoji. No ograničimo se samo na muzičare i, stavimo po strani u ovoj priči glumce, likovne umjetnike, plesače... kao i sve ostale kreativne umjetnike.
Neki su hrvatski muzičari uspjeli osjetiti globalni uspjeh i gotovo su svi složni da su se oko njega i te kako namučili. Ne toliko u kreativnom procesu stvarajući samo odličnu muziku već u 80 posto ostalog vremena potrošenog na mailove, društvene mreže, telefoniranja, dogovaranja, ugovore itd. Sve ono što se očekuje od nekog agenta ili menadžera da odradi za svog klijenta. Dakako da se isto očekuje od matične diskografske kuće ali na njih više ionako nitko ne računa. Osim toga, i oni sami su prodaju svojih klijenata i njihove muzike ograničili na Hrvatsku i regiju. Zašto se zapravo nitko u Hrvatskoj nije prihvatio tog posla?

Hrvatsko društvo skladatelja, kao krovna udruga svih skladatelja i stvaratelja glazbe bez obzira na žanr, svojevremeno je započela hvalevrijednu akciju pod nazivom Internacional, sa ciljem potpore produkcije hrvatske glazbe u inozemstvu. Cilj ovog natječaja je, kako stoji u obrazloženju - “povećati konkurentnost glazbenih djela i produkcije hrvatskih autora u međunarodnom i globalnom kontekstu, čime bi na kvalitetan način ostvarili dodatnu prepoznatljivost svoje zemlje, njezine kulture, glazbe i identiteta.” Ni cifra koja se dodjeljuje izdvojenim muzičarima nije zanemariva i iznosi 150.000 kn odnosno oko 20.000 eura. Više nego pristojan novac za ostvariti dobar ulaz na međunarodno tržište pametnim potezima za promociju vlastitog muzičkog stvaralaštva. Do sada su te novce iskoristili Zalatan Stipišić Gibonni, Tamara Obrovac, The Strange i Lela Kaplowitz. Kao što je poznato Gibonni je održao seriju koncerata širom Europe i vratio se kući kao da se ništa nije dogodilo. The Strange su održali par koncerata i priskrbili dobru reputaciju ali se dalje od toga nisu pomaknuli. Tamara Obrovac izgradila je vrlo pristojno ime na europskoj jazz sceni, dok jazz pjevačica Lela Kaplowitz, posljednja dobitnica sredstava natječaja Internacional tek treba pokazati kako će utrošiti dobiveni novac. Valja svakako spomenuti da jedne godine nitko nije dobio predviđeni novac jer navodno nije bilo te godine niti jednog muzičara kojemu bi HDS dodijelio novac i na taj način pružio potporu produkciji hrvatske glazbe u inozemstvu (???).
Svi zajedno su potrošili do sada 600.000 kn ili oko 80.000 eura. Nema sumnje da je tim činom HDS pokazao dobre namjere ali ne bi li bilo pametnije da je taj novac uložio u pokretanje agencija koja bi se brinula za promociju hrvatskih muzičara u svijetu. Agenciju u kojoj djeluje vrhunski tim komunikacijski i menadžerskih stručnjaka koji znaju kako prodati hrvatske muzičare u svijet, te pri tom ostvariti njihovu maksimalnu vidljivost na europskoj medijskoj sceni. Koji su pri tom prisutni na svim relevantnim showcase festivalima širom svijeta na kojima promoviraju hrvatsku glazbu. Koji znaju tko su najvažniji glazbeni kritičari, koje su tv emisije najvažnije za promociju, koji su mediji najutjecajniji i uopće tko je tko na europskoj i svjetskoj glazbenoj sceni sa one druge strane šoubiznisa.

Naravno da to nije lak posao ali nije lako ni samim muzičarima brinuti se za sebe i svoju karijeru koji osim muzike moraju misliti o promociji izdanja, distribuciji, vrhunskim fotografijama, intervjuima, gostovanjima itd. Naravno da to sve košta novaca ali upravo taj novac i ima HDS koji bi se na taj način mogao pobrinuti za svoje članove koji su zahvaljujući svojim kreativnim stvaralačkim skladateljskim potezima već privukli određenu pažnju europske i svjetske javnosti. Sve ostalo je ionako samo dobar marketing i PR. Međutim, treba znati prepoznati kvalitetu koja se može mjeriti sa muzičarima koji su već prepoznati na globalnoj sceni, a ne kroz njihov lokalni uspjeh. Važnost takve jedne agencije nemjerljiva je za hrvatske muzičare. No zašto nema takve jedne privatne agencije ostaje otvoreno pitanje jer, iako bi rad takve jedne agencije zahtijevao više nego pristojan početni kapital, potencijalni prihod mogao bi sasvim pristojno nadmašiti uložena sredstva uz profesionalan pristup ovom poslu. Klijenata ima sve više.