Filip Gežin: "Nisam mogao ni slutiti da ću dospjeti tu gdje sam!"

Filip Gežin iznimno je uspješan mladi glazbeni producent. Živi na relaciji Zagreb – Los Angeles te je dio poznatog producentskog trap kolektiva - 808 Mafia. Tijekom svoje kratke, ali iznimno uspješne karijere u sklopu koje je postigao zavidne rezultate, imao je priliku surađivati s imenima kao što su Travis Scott, Juice WRLD, Young Thug, Gucci Mane, Zoey Dollaz…

Razgovarali smo s Filipom o njegovom odrastanju, rastućoj hrvatskoj trap sceni, kao i zanimljivim iskustvima koje je prikupio surađujući sa svjetski poznatim glazbenicima tijekom svoje novopečene karijere.

(Southside (808 Mafia) & Filip Gežin)

m: Član si producentskog kolektiva 808 Mafia koji surađuje s raznim hip hop i trap glazbenicima kao što su Drake, Gucci Mane, Migos i drugi. Kako je točno izgledao početak tvog rada u sklopu 808 Mafia kolektiva?

FG: 808 Mafiji pridružio sam se 2013. godine, kada sam tradeao jedan od svojih beatova za Southsideov broj. Od prvog dana imao sam san stupiti u kontakt s njim, budući da mi je on bio jedan od glavnih uzora u mojim počecima. Stvarno nisam mislio da ću dospjeti do tud gdje jesam i da ću biti dio grupe koja mi je promijenila život.

m: Kako funkcionira vaša suradnja? Imaš li dovoljno umjetničke slobode u svojim radovima, kako uopće izgleda tvoj proces produciranja nekog hita?

FG: Naša suradnja je opuštena, možeš raditi sam, možeš raditi s ostalima u studiju, imaš mnogo slobode i to je ono što mi se sviđa. Moj stvaralački proces vrlo je jednostavan – ili sam u sobi gdje radim na laptopu i malim monitorima, ili u studiju na velikima. Koristim samo kompjutorski miš, ništa drugo mi ne treba. Bitno je uho, a ne oprema.

m: Kao dio 808 Mafije, bio si nominiran za glazbenu nagradu Grammy. Koliko se to pokazalo važno za tvoj daljnji razvoj karijere? Kako si se osjećao kad si doznao za nominaciju?

FG: Sjećam se da je bilo osam ujutro u L.A.-u i da sam čekao objave nominacija na CBS-u. U početku nisu ništa spominjali i uplašio sam se da album nije nominiran, dok onda oko jedanaest sati nije izašla full lista. Bio sam presretan zato što mi je to bio prvi major placement s jednim od najvećih artista današnjice. To mi je definitivno pomoglo, što u novčanom pogledu, a što u daljnjem razvijanju veza i konekcija.

m: Odrastao si u Zagrebu i živio, pretpostavljam, klasičan srednjoškolski život. Kako se točno odvio skok iz te neke normalne svakodnevice u medijski atraktivan posao kojim se trenutno baviš?

FG: Da, odrastao sam u Zagrebu i živim i dalje svoj normalan život. Nije se ništa pretjerano promijenilo osim toga da me ljudi nekad prepoznaju na ulici: "E, ti si onaj Gežin, buraz, super radiš, samo jako", ili kad me neki klinac zaustavio na aerodromu u šest ujutro i tražio sliku. Još se navikavam na to.

(Filip Gežin & Juice WRLD)

m: Kako se tvoj glazbeni ukus razvijao tijekom godina, čime je bio uvjetovan? Tko su bili tvoji idoli tijekom odrastanja?

FG: Iskreno moj glazbeni idol je Lil Wayne. Kao klinac nisam se baš pronalazio u našoj glazbi, te sam tražio nešto drugo, nešto po čemu ću biti karakterističan, nešto što nitko ne sluša. Tako sam otkrio i Rick aRossa zbog kojeg sam kasnije i počeo producirati.

m: Kako bi usporedio svoj sadašnji glazbeni ukus i onaj prije desetak godina?

FG: Ukus mi je zapravo ostao isti kao i tada, makar u zadnje vrijeme volim poslušati i ponešto francuske glazbe na Spotifyju. Volim i, primjerice, Portishead, Jamesa Blakea, Tame Impalu, Davida Ruffina, Isaaca Hayesa i sličnu glazbu.

m: Kako si se uopće pronašao u produciranju?

FG: Producirati sam počeo sasvim slučajno. Mama mi je bejbisitala dijete producenta Baby Dooksa i na sestrinom rođendanu sam ga upoznao. Rekao mi je: "Mali, dođi do studija" i tako je to počelo. Ništa od toga nisam ozbiljno shvaćao sve dok nisam čuo "BMF" od Ricka Rossa. Kad sam to poslušao na Albert Anastasia EP-u na putu do škole, rekao sam si: "Ja moram ovo raditi. Ovo će biti moj život."

m: Što bi rekao da je recept za uspješnu hip hop ili trap pjesmu u sadašnjoj masovnoj glazbenoj industriji? Postoji li neka šablona koja se treba pratiti za dobivanje hita ili je to stvarno prepušteno slučaju?

FG: Sve je to veza između artista i producenta. Neki rade u studiju, neki preko maila. Sve ovisi kakva je kemija taj dan, je li artist u lošem moodu, je li dovoljno nabrijan na nešto i slično. Okruženje isto utječe na stvaranje pjesme. Bio sam na mnogo sessiona i stvarno mogu reći da je veza između producenta i artista najvažniji faktor. Nekome pašu moji beatovi, nekome ne.

m: Kako komentiraš repere koji su započeli svoju karijeru preko Soundclouda? Vjerojatno si čuo za fenomen "Soundcloud rappers", tipa kao što su Suicideboys, XXXTentacion i slični. Sviđa li ti se ta estetika tužnih melodioznih trap pjesmama s mračnim tematikama?

FG: Soundcloud je odlična platforma. Artisti mogu izbaciti pjesmu kad god žele, ne trebaju čekati nijedan label. Imaju full artist control kad će izbacit neku stvar. Soundcloud im je samo odskočna daska i ja to podržavam. Obožavam taj emo punk rap, XXXTentaciona pogotovo (počivaj u miru, X!). Trenutno radim s Juice WRLD-om i sviđa mi se kad se u nekoj tužnoj melodiji s dubokim tekstom i sam pronađem. Juice i ja doslovno imamo gangsta trap, te emo punk rap pjesme, ali puno mi je draže čuti naše emo stvari jer, kako bi kod nas rekli, "gađaju u srce".

(Filip Gežin & Mike Dean)

m: Trenutno živiš u Los Angelesu, kako je došlo do toga? Kako je izgledalo kad si se trebao odseliti ondje? Jesi li osjećao uzbuđenje ili strah? Možeš li nam opisati razlike u načinu životu ondje i u Zagrebu?

FG: Živim na relaciji Zagreb – Los Angeles. Svi prijatelji i suradnici su mi u L.A.-u pa jednostavno moram i ja tamo biti ako želim napredovati. Više me bilo strah ići u američku ambasadu tražiti vizu, nego što me bilo strah kad sam se selio u Ameriku. Razlike u cijenama ovdje i ondje su definitivno prisutne, ljudi su drugačiji, sve je ubrzano, nema onog fjaka momenta kad ekipa sjedi na kavi po šest sati. Sve je samo posao, posao i posao. Hrana je lošija, voda nije baš pitka… I da, užasne gužve! Ekipa koja misli da su kod nas odvratne gužve treba doći u L.A. da vidi kako je to čekati pet kilometera u Uberu po sat, sat i pol’. Neopisivo.

m: Kako je tvoja obitelj reagirala kad si dobio prvi internacionalni poziv na suradnju iz Vancouvera? Što oni kažu na tvoju karijeru i jesu li ponosni na tebe?

FG: Iskreno, više se niti ne sjećam. Mislim da im je bilo čudno i da su se bojali za mene što idem preko bare, ali sad su se već navikli na moj način života. Veoma su ponosni, bar ja tako mislim, iako im još nije jasno kako to sve funkcionira.

m: Da se ne baviš glazbom, čime bi se bavio? Jesi li kao mlađi planirao nekakav fakultet ili posao u Hrvatskoj? Kako bi izgledao tvoj život da se tvoja producentska karijera nije započela?

FG: Možda bih slagao računala ili kuhao, obožavam kuhati. Ne znam, nekako se nisam vidio na faksu, nikad nisam bio za taj život. Možda je zato sve ovo igra slučaja da ne moram studirati i učiti, hahaha. Da ne živim ovaj život, vjerojatno bih radio kod strica u autopraoni ili tako nešto. Tko zna!

m: Jesi li u toku s hrvatskom glazbenom scenom i znaš li što se ondje događa? Kakva je hrvatska trap i hip hop scena? Imaš li nam možda neko ime za preporučiti, bilo glazbenika ili producenta?

FG: Da, malo jesam. Krenulo je to sve napokon, imamo pravu trap scenu. Kukusi ubijaju, "Oće kurac" je hit. Ima hrpa nove ekipe, koje nisam baš popratio, ali od ove koje znam bih izdvojio High 5, Shira Rodbina, Buntai itd. Od producenata Iso Miki aka Mile Mafia, Strapazoot, Dipsi i drugi.

m: Za kraj, možeš li nam izdvojiti neko svoje najupečatljivije iskustvo otkad djeluješ u SAD-u? Neka bitna suradnja, poznanstvo, uspjeh ili neki party za pamćenje…

FG: Session od dvanaest sati s Playboi Cartijem od kojega je on osam sati pokušavao snimiti samo jedan back vokal "yeah", dok su ga ljudi čekali da ga tetoviraju, hahaha. Onda bih rekao Kanye West, Saint Pablo Tour after party na kojem sam DJ-ao s Mikeom Deanom te, naravno, produciranje "NO BYSTANDERS" na "Astroworldu". Na tome sam vječno zahvalan.