Goldie: 'Ljudi nikad ne odaju počast drum'n'bassu za ono što je napravio za elektroničku glazbu'

Susret s Goldiejem uvijek je nezaboravan. Prvi put sam sreo ovog DJ-a sa zlatnim zubima i Bond villiana '98. kada je izdao 'Saturnz Return' za London Records. Sjedio je u svom Rolls Royceu dok ga je njegov legendarni PR, pokojni Eugene Manzi, gledao i čekao da eksplodira (nije). Intervju za NME fokusirao se tad na Davida Bowieja, Dillinju i Diane Charlemagne, suradnike na 'Saturnz Return' albumu.Dvoje od njih troje je u međuvremenu umrlo, što je Goldiea učinilo nešto starijim državnikom na jungle sceni.
Drugi put smo se sreli na jednako legendarnoj dodjeli Muzik Awardsa, gdje je trčao uokolo s Kate Moss, Noelom Gallagherom i velikom bocom šampanjca. Treći put je bio kad je svirao divan Mixmag Lab LDN DJ set u našem uredu na Pentonville Roadu i tražio tanjur 'fish and chipsa' u svom rideru, nakon što je parkirao na pločniku vani usvoj crveni Rolls Royce, njegovoj verziji crvenog 38 autobusa.

Ali nešto drugo dogodilo se Goldieu u posljednje vrijeme. Otkrio je unutarnji mir: “Ja i moja supruga Mika vjenčali smo se u hramu Cherngtalay na otoku Phuket”, rekao je za The Guardian 2015. “Vraćali smo se svake godine i na kraju pomislili, 'zašto ne živimo ovdje?' I evo, sad smo tu!” Ne samo da se preselio na Tajland sa suprugom i kćeri, već je radio i na drugom Subjective albumu sa svojim partnerom Jamesom Davidsonom iz Ulterior Motivea. 'The Start Of No Regret' trebao bi biti objavljen 25. ožujka, a producirao ga je 'na daljinu' tijekom posljednjih 18 mjeseci, pri čemu je Davidson radio iz svog studija u Bournemouthu, a Goldie u svom kućnom studiju na Tajlandu. Goldie je puna hvale za Davidsona. Doista, nedavni singl 'Sunlight', koji uključuje Lady Blackbird, već zvuči kao klasik.
No to je samo vrh sante: “Sviđa mi se način na koji ovaj album putuje kroz toliko potresnih aspekata mog i Jamesovog života”, kaže on. Na LP-u ćete naći i artiste kao što su Greentea Peng, Natalie Duncan iz Verve Recordsa i moćni, višestruko nagrađivani skladatelj i glumac Cleveland Watkiss. Ima tu puno soula.

Rođen u Walsallu 1965., Goldie je još uvijek pokretačka snaga Metalheadza (labela koji je osnovao 1994. s Kemistry & Storm) i žestoko je ponosan na ono što je postigao u raznim područjima: glazba, gluma i grafiti su tri glavne grane. Ali sada je poklonik Bikram joge i ostaje prisan sa svima koji su mu ikad bili važni, o čemu tako radosno svjedoče njegove svakodnevne objave na Instagramu. Prijatelji, kolege, pioniri junglea i bivši partneri svi su spremni za vožnju - a tu je priča i objava za svaku priliku.

U našem intervjuu opširno je govorio o temama kao što su njegova 'Kubrickova teorija', prednjačenje a referirao se i na britanske glazbene velikane kao što su UB40 i The Stranglers. To je sve dio poslovične vožnje: Goldie ne voli 'small talk'. “OK. Idemo dalje!” zahtijeva on.

RM: Imam hrpu pitanja. Ali prije nego što pređemo na novi album, želio sam reći da imam teoriju o tome zašto si pomalo renesansni čovjek, i kao umjetnik i kao glazbenik - pretpostavljam da je to zato što se čini da se cijelo vrijeme zabavljaš.

G: Oh hvala!

RM: Također i uvijek odaješ počast ljudima koje si sreo na svom životnom putu...

G: Mislim da je to zato što sam 90-ih razvio ogroman ego – imao sam mnogo frojdovskih problema, [bio sam] vrlo krhak. Uostalom, ja sam odrastao u sustavu skrbi. Nisam trebao uspjeti, zar ne? Ljudi su mislili da sam samo ljutit mladić. U svojoj reinkarnaciji iz tog života odabrao sam drum 'n' bass glazbu i grafite - a to je underdog umjetničke forme. Čini se da ljudi nikad ne daju počast grafitima za ono što su učinili za umjetnost ili što je drum 'n' bass učinio za elektroničku glazbu. Kad diskografske kuće požele remix, dolaze street ekipi, poput Lenzmana, Calibresa ili S. P. Y-a... dolaze k nama. To je žanr koji je vrlo pogrešno shvaćen. [Drum 'n' bass] je kao ujak kojeg nikad ne pozovu na zabavu jer će djeci reći istinu!

RM: Kakvo je razmišljanje s drugim Subjective LP-om?

G: Album je pomalo kao vuk u ovčjoj koži za ljude koji se ne mogu nositi s 'The Journey Manom' - javnosti je trebalo 20-25 godina da se pozabavi 'Timelessom' tako da ti ploču dajem u kao nekom 'bubble' formatu. Jednostavne bubble poruke u obliku mjehurića koje su dobro izbalansirane. Nema ništa loše u takvim slovima, kao pisac grafita pogledaš ih i pomisliš, tko god ih je napisao, ima stila. James se pojavio na samom kraju s 'Journey Manom' i dokazao je izvan svih mjera da je on "Ono", on je izvan bilo kojeg inženjera s kojim sam ikada radio. Što se tiče koncepta, slušao je i razumio na što idem, a rezultati su zapanjujući. Svi umjetnici imaju nekoga - David Bowie je imao nekoga, Jimi Hendrix je imao nekoga - svi trebamo ljude. Mislim da sam oduvijek bio sam a sad sam u godinama kad želim prenijeti ono što znam na Jamesa jer je on prelijepo dijete.

RM: Želim s tobom razgovarati o važnosti soul glazbe. Kako ti glasovi dolaze do tebe? Gdje ih nalaziš? Pronalazi li James neke od njih?

G: Jedna od onih stvari za koje nikada nisam dobio zasluge je da sam uvijek pisao pjesme - bio sam vrlo uporan u tome. Pjevači će vam reći - na ovom telefonu postoje stotine i stotine glasovnih poruka melodija za sve moje pjesme. Uvijek sam snimao melodiju i uvijek sam pisao. Zovem to "Kubrickova teorija" jer postoji scena u filmu Oči širom zatvorene u kojoj je Kubrick, navodno, natjerao Toma Cruisea da uđe kroz vrata 95 puta i mučio ga govoreći: “Hej Tome, drži se mene, napravit ću od tebe zvijezdu.”

Za mene je cijeli taj koncept priča mog života. Budući da je moj život kontrolirao toliki broj skrbnika i socijalnih radnika, uvijek su mi govorili kamo moram ići i što moram učiniti. Tako da je kontrola moje glazbe način na koji mogu povratiti malo slobode. Pisanje stihova, melodija, struktura — tako ja to radim. José James je rekao da sam, kad smo radili 'Truth', napisao tu pjesmu za Davida Bowieja, i to je bila balada. Nazvao me i rekao: "Znaš, divim ti se što si ovo uradio. Zato što želiš napraviti baladu, a upravo si to napravio. I moram skinuti kapu tvojim menadžerima, što su podržali moj stav. Dakle, to je gospel, spiritualno je. To je stvarni život na polaroidima. Ova jebena glazba je soul glazba, čovječe!

RM: Kako ti soul pjevači dolaze?

G: Zovem ih! Lady Blackbird mi je predstavio Gilles Peterson. Natalie [Duncan], prvo sam je zamolio da napravi 'I Adore You', José James je volio album 'The Dreamer', Gilles je to forsirao pa nas je spojio i zajedno smo radili na tome u New Yorku. Terri Walker, koju poznajem neko vrijeme, sjajna pjevačica soula, a radili smo i na 'The Journey Man'. Belgijski jungle producent Phase je umjetnik na Metalheadzu, njegova supruga je na tri pjesme uključujući i uvod. Ima fenomenalan glas, a također je i glasovni trener.

RM: Tu je i Cleveland Watkiss...

G: Upravo je dobio Ivor Novello! Jučer sam razgovarao s Clevelandom. Puno razgovaramo, ali jučer sam razgovarao s njim u 6:00 – zapravo je već bio budan, oboje rano ustajemo! – i rekao sam 'Hvala kurcu, imali su pristojnosti dati ti Ivor Novello', zbog inovacija koje je tip napravio i povezivanja ljudi. Bio je svaki tjedan u The Blue Noteu, nije želio biti samo MC, želio je biti domaćin i ulaziti na d’n’b stvari. Sve je počelo prije otprilike 12 godina kada me iz vedra neba nazvao - htio je ući stvar, a ja nisam imao ništa od toga i zamalo smo se posvađali zbog toga. On sad zna da sam bio u pravu, da sam ga gurao naprijed. Poslao sam mu spot za 'Adrift' koji još nisam objavio i fenomenalan je. To sam ja gore u jezerima u vodi, imao sam dva tipa koji su ronioci sa mnom kad sam to snimao. Ušli smo u jezero i meditirao sam. To je nevjerojatno jezero, to je bazen koji je nekada bio stari rudnik. To je jebeno ludo!

RM: Kad smo se prvi put sreli, tek sam završio fakultet – iz mog sjećanja iz tog vremena, ‘Saturnz Return’ nije dobio hvale koje je zaslužio. Osjećaš li da ljudi sporo shvaćaju i cijene ono što si učinio?

G: Ne znam, što ti misliš? Ti to kažeš a ne ja!

RM: Pa, spomenuo si ranije!

G: Pogledaj ‘Mother’. U sadašnjem svjetlu stvari, to bi trebala biti Black opera s punokrvnom produkcijom. Jer to je ono što je. To je priča o mom životu od početka. Čak i ako ne dobijemo sredstva koja dobivaju drugi ljudi, i dalje mislim da bi to trebala biti opera. Naravno, kad ja umrem, netko će otići i to učiniti. To je album iza kojeg stojim i mislim da će 'Mother' i dalje biti najbolja kompozicija koju sam ikada napravio kao glazbeno djelo - što mislim da nisam nadmašen u elektronici. Sjeti se, ljudi su tada mislili da sam lud jer koristim orkestre. Sada svi to rade! Od ekipe iz garaže do Tongyja, svi!

RM: Jedna od stvari koje si jasno rekao je da je trebalo vremena da ljudi shvate tvoj rad.

G: Da. Evo zato ovaj album... Ovo je album koji se lako upija. To je vuk u ovčjoj koži. Dobra je zabava. Stvarno je dobra zabava. I to je također umjetnost jednostavne složenosti. Što je umjetnost jednostavne složenosti? Kako napraviti nešto što je komplicirano i vrlo jednostavno! Shvaćaš? To je ono što sam mislio.

RM: Dakle, radi se o privlačenju publike i zadržavanju njezine pažnje.

G: Nisam siguran čak ni da želim zadržati njihovu pažnju. Neki od najvećih albuma – The Stranglers, prvi album UB40 'King' – slušao sam 'King' jučer – postoje određeni albumi kojima se vraćate. Pogledajte Michaela Kiwanuku! Taj jebeni album! Plodan i fenomenalan umjetnik. Pogledajte 'Solid Ground'. Poslao sam to svojoj kćeri i ona je rekla 'O moj bože tata, to je tako lijepo.' To je ono što je glazba, čovječe. Jebe me se. Živim u Tajlandu. Hodam po planinama i plivam, planinarim i bavim se jogom. Reci mi nešto što jebeno ne znam! Još uvijek uživam u stvaranju glazbe koju volim.

RM: Hvala na razgovoru! Pretpostavljam da je ovo kraj tvog dana?

G: O ne, tek počinjem. Pet je sati, moja je smjena za farbanje!

Drugi Subjective album izlazi 25. ožujka preko Three Six Zeroa.