Menu
Home Novosti Menu
Intervjui

GUY J - PRONAĐEN NA MALTI

Guy J, vlasnik izdavačke kuće Lost & Found govori o životu i glazbi!

  • Damir Ludvig/ Photo: Guy J press
  • 13 February 2020

Iako dolazi iz Izraela, jedan od najvećih svjetskih heroja progressive house zvuka živi usred Sredozemlja. Guy J živi u gradiću St. Julian's na Malti, a zahvaljujući njegovu nevjerojatno užurbanom rasporedu, susret s njim je bio stvar čiste sreće. Šetnja malteškim ulicama gdje su vozači koji poštuju pravila postali gotovo izumrla vrsta, bila je prilična avantura, ali ona je odmah iznijela na vidjelo opušteni duh ovog čuvenog umjetnika. Guy je skroman čak i kada govori o svojim najvećim postignućima, a usporedba kombinacije njegovog istovremenog entuzijazma i skromnosti sa stavom budističkog redovnika nije pretjerivanje. Guy je izuzetno karizmatičan zbog čega je jednostavno razumjeti uspjeh njegove etikete Lost & Found.

m: Kako to da je Malta postala tvoj dom?

GJ: Sretni smo što živimo u vremenu u kojem je lako putovati svijetom. Ako ste posebno sretne ruke, zapravo možete i odabrati vaše novo prebivalište. Mogao bih živjeti na bilo kojem kontinentu, ali moja je obitelj sretna što živimo na Malti i to je za mene najvažnije.

m: Vlasnik si neovisne etikete, neprestano putuješ i pritom se ne prestaješ baviti produkcijom. Kako se nosiš s toliko posla?

GJ: Vrlo sam organizirana osoba i pokušavam iskoristiti svaki trenutak. Itekako postoje izazovi s kojima se ne mogu nositi sam. Osobito aktivnosti vezane uz izdavaštvo. Uvijek sam zahvalan što mi pomažu sposobni ljudi od povjerenja. Kao na primjer Yaniv Tal, koji odlično vodi etiketu. Ono što uvijek nastojim je imati potpunu kontrolu nad mojom glazbom. Opsjednut sam detaljima, jer kada je riječ o izražavanju, točno znam što želim postići. Međutim, uvijek želim napredovati, pa neprestano učim.

m: Preuzimanje određenih rizika ključno je za uspjeh u tvojoj karijeri, a jedan od najzanimljivijih prošlogodišnjih debija na tvojoj etiketi bio je 1979. Kako je došlo do ovog izdanja?

GJ: Pronašao sam neke singlove koje je Johnny Pouk (1979) objavio na portalu Beatport i oduševio me je njegov pristup produkciji. Bilo mi je drago da mogu objaviti njegov EP. Bio je to svojevrstan iskorak od dosadašnjeg prepoznatljivog zvuka moje etikete, no uvijek mi je ideja bila objavljivati najkvalitetniju underground elektroničku glazbu bez obzira na sve.

m: Ne bi li ti bilo jednostavnije objavljivati samo poznata imena à la Sébastien Léger, koji već je na tvojoj etiketi, umjesto probijanja novih talenata?

GJ: Ne bi volio objavljivati glazbu izvođača samo zato što su poznati. Slava mi ne znači ništa i nikad nisam opterećen isključivo prodajom, jer izdavačku kuću imam iz ljubavi prema umjetnosti. Smatram da je iskrenost ljudska vrlina koju je lako prepoznati, a upravo to je faktor koji ljubiteljima etikete Lost & Found ulijeva povjerenje.

m: Da trebaš izabrati između svirke s glazbom koju ti smatraš vrhunskom pred praznim plesnim podijem i glazbe koju smatraš prosječnom ali u krcatom klubu, što bi izabrao?

GJ: Zar to nije očito? Nije da sam provjeravao liste najatraktivnijih zanimanja i postavljao svoje ciljeve na temelju statistike! Zar bi postao mađioničar da je to bila najatraktivnija karijera na svijetu? To jednostavno ne bih bio ja! Fenomenalno je vidjeti pozitivni utjecaj moje glazbe na plesnom podiju. Međutim, ja nisam za DJ pultom da me se obožava, nego da sviram!

m: Ipak, tijekom tvojih nastupa uvijek se događa i nešto više od same glazbe. Iako je tvoj izbor singlova često totalno suptilan, on svejedno euforično djeluje na publiku. Kako objašnjavaš ovaj fenomen?

GJ: To je moć magije!

m: Dakle, ipak si postao mađioničar!

GJ: Izgleda da jesam! [smijeh]

m: Tvoje zadnje solo izdanje uključuje „Day Of Light“ i „Mind Of“, dvije uspješnice koje razvaljuju festivale već zadnjih jedanaest mjeseci. Jesi li odmah bio svjestan njihovog potencijala, ili si to zaključio tek nakon što si vidio reakcije publike?

GJ: Većina ljudi nije ni svjesna da u svojim DJ-setovima puštam znatan broj neobjavljenih autorskih singlova. To mi je omogućilo da tijekom godina postanem daleko učinkovitiji u studiju. Budući da sam sazrio kao producent jasno mi je koji će singlovi funkcionirati bolje već u početnoj fazi njihovog nastajanja. Međutim, to ne znači da ću favorizirati takva djela u odnosu na moje ostalo stvaralaštvo, jer svaka produkcija koju sam stvorio za mene ima jednaku sentimentalnu vrijednost. Sebe vidim kao glazbenog pripovjedača koji vodi računa da svaki čin u priči ima svoj značaj.

m: U siječnju su to bile Velika Britanija i Irska, u veljači Južna Amerika, a zatim nastupaš i u Australiji. Postoje li neispunjeni ciljevi u tvojoj DJ karijeri?

GJ: Na popisu mojih neispunjenih želja nije ostalo previše mjesta, ali izuzetno sam zahvalan na gustom rasporedu nastupa u 2020. Ipak, moram naglasiti da je ‘We Are Lost Festival‘ u Buenos Airesu, trenutno najvažniji korak u mojoj karijeri. On predstavlja ostvarenje jednog od mojih velikih snova. Još sam prije nekoliko godina osmislio koncept festivala zasnovanom na brandu moje diskografske kuće, a moj je menadžer pronašao prave promotore za realizaciju projekta. Amsterdam Dance Event je poslužio za primarnu realizaciju moje vizije, no ovo će biti prva prekooceanska inkarnacija festivala.

Next Page
Loading...
Loading...