HGR: “Nikad ne podilazim publici, radije uživam u onom što vrtim”
Razgovarali smo sa Alexom Schulzeom aka HGR-om, DJ-em i producentom koji već deset godina radi za berlinski Tresor, povodom njegovog nastupa u Šibeniku
Povodom gostovanja na novom, underground techno projektu Hangar 303 koji će predstaviti Tresor showcase i koji će se prvi put održati u novootkrivenom hangaru bivše vojarne u Šibeniku u organizaciji ekipe Moondance Festivala i Projekta Vojarna, popričali smo s Alexom Schulzeom - HGR aka HinterGrundRauschenom, DJ-em, producentom i zaposlenikom Tresora već 10 godina.
m: Odrastao si u istočnom Berlinu, pod jakim utjecajem techna 90-ih. Sjećaš li se prekretnice kad si odlučio biti dio techno scene i koji su ti prvi koraci bili u tom smjeru?
HGR: Mislim da je vrijeme kad sam se zarazio technom bila moja prva posjeta Ostgut Clubu (čak i prije nego što se tamo otvorio stari Panorama Bar), u Berlinu. To je bilo čarobno mjesto koje više odavno ne postoji. Gruba unutrašnjost, tamna i znojna tijela. Sjećam se jednom, čak je bilo i tuširanja na plesnom podiju!
Glazba, mjesto i atmosfera su me jednostavno očarali. Bio sam redovan gost i skoro uvijek ostajao do kraja. Klub je radio znatno duže od drugih, a to je bilo puno prije nego je postalo normalno da klubovi toliko dugo rade kao danas. Ja sam u to vrijeme bio samo na Coca-Coli, ozbiljno!
Postojala je još jedna poznata zabava pod nazivom “Electric Ballroom” u legendarnom klubu SO36, koju sam također redovito posjećivao. To su bili moji drugi domovi. Nakon tog vremena imam blackout LOL!
m: Biti dobar DJ nije lako, posebno u onim danima kad se niste natjecali samo s odabirom glazbe nego i s tehnikama miksanja. Kako si počeo taj proces učenja vještine za DJ pultom, pogotovo miksanja na tri gramofona?
HGR: U jednom sam trenutku shvatio kako želim puštati i miksati ploče. Volim ih puštati usporedno sto je duže moguće kako bi ih spojio u nešto novo. Ali s vremenom sam primjetio da mi nešto fali pa sam odlučio uključiti i treći gramofon. To je priličan izazov i zahtijeva puno fokusa, ispravne i precizne gramofone, stabilan DJ pult i dobar monitoring. Ali volim taj izazov. Ne ispadne svaki miks savršen, ali nije ni bitno. To smatram kao svojevrsno remiksiranje uživo.
m: Berlin je vrlo konkurentno mjesto za DJ-eve i elektroničke glazbenike općenito. Postati dio bilo kojeg berlinskog kluba nije lako a kluba kao Tresor pogotovo. Uspio si postati rezident DJ i čovjek koji stoji iza logistike kluba. Kako je započela tvoja priča s Tresorom?
HGR: Počelo je kao puka slučajnost. Radio sam već dugo razne poslove vezane za noćni život u Berlinu. Jednom me prijatelj pitao bi li htio raditi u Tresoru, u odjelu za rezervaciju i logistiku, čime mi se otvorio novi svijet prilika. Postao sam dio tima koji ostvaruje događaje na tjednoj bazi. To je ono što radim zadnjih 10 godina u Tresoru. Ne mogu biti zahvalniji na toj šansi iz 2009. godine.
m: Tresor je velika mašinerija koja radi dva, tri a ponekad i četiri dana u tjednu; godinama na dva, ponekad tri i četiri floora. Koliko ljudi stoji iza tolike organizacije da bi klub i nakon toliko vremena bio na vrhu?
HGR: U Tresoru radi puno ljudi. U tom mehanizmu svaki kotačić je važan, počevši od ljudi koji kreiraju događaje (booking, logistika) do onih koji ih izvršavaju (šankovi, sigurnost, toaleti, kontrola, zvuk, svjetlo i tako dalje). Također i osoblje za čišćenje. Svi daju svoj obol da stvari idu glatko. To zahtjeva puno rada, strasti i predanosti. Imati pouzdan tim je jako važno. Pogotovo ako želite da vaše posao raste.
m: Većina najpoznatijih kao i manje poznatih DJ-a prošla je kroz klub, pa nema puno njih koji bi te mogli iznenaditi. Ili smo u krivu? Možeš li navesti neke od svojih favorita i tko te zadnji DJ koji te oduševio?
HGR: Uvijek vas čekaju iznenađenja. To je ono što održava elektroničku glazbu živom i svježom. Toliko je sjajnih umjetnika i toliko impulsa koji donose zvuk na koji plešemo. Postoje umjetnici koji su novi u igri, kao i umjetnici koji su već dugo u tome. Svi oni daju svoje posebne ideje elektroničkoj glazbi. I da budem iskren, previše ih je da bi ih nabrojao. Svi su mi posebni na svoj način.
m: Jedan si od malobrojnih DJ-a koji je ostao vjeran vinilu. Zašto je to tako i gdje nabavljaš ploče?
HGR: Odavno sam odabrao vinil kao svoj medij za komunikaciju između dancefloora i DJ pulta. Jednostavno mi je odlično imati tu plastiku pod rukom, vidjeti dizajn omota itd. Vrlo subjektivna stvar. S druge strane, ne zanima me previše puštaju li DJ-evi analogno ili digitalno, po mom mišljenju sadržaj je najvažniji. Koji ste medij odabrali, ovisi o vama. Povezivanje s ljudima koji plešu na vaš zvuk je najprikladnije iskustvo bez obzira na vinil, CD-ove, usb-ove, kazete ili bilo što drugo.
Ploče kupujem uglavnom online (deejay.de, decks.de i Discogs) ali i u fizičkim dućanima ili na buvljacima. Pogotovo kad su u pitanju rabljene ploče. U Berlinu imate puno mjesta za pronalazak odličnih ploča koje će DJ-evima i publici izazvati osmijeh.
m: Kako bi ukratko opisao svoj set jednom prosječnom rejveru?
HGR: Teško mi je opisati vlastiti zvuk. Volim funky & groove stvari bez obzira na žanr. Iako mislim da ponekad malo previše koristim “toolove"! Ali, nema veze. Sve ovisi kada, gdje i s kim sviram. Nastojim biti što prilagodljiviji noćnom ritmu, ali bez podilaženja. Radije uživam u onome što vrtim 100% kako bih taj osjećaj prenio svojoj publici.
m: Što se krije iza tvog umjetničkog imena HGR aka HinterGrundRauschen?
HGR: Zapravo sam mislio da sam ja to ime izmislio dok nisam shvatio da je to stvarni izraz iz fizike. U biti ne znači ništa više od pozadinske buke. Ali jednostavno mi se svidio taj izraz bez razmišljanja o tome što zapravo znači.
m: Ljudi s Moondance festivala već nekoliko godina surađuju s Tresorom i zajedno s ekipom Projekt Vojarna iz Šibenika pokrenuli su novi projekt Hangar 303 u zapuštenom vojnom skladištu u Šibeniku. Uz Jonas Koppa i Madalbu izabrali su i tebe da predstavljaš boje Tresora. Očekivanja su velika pa ti je bolje da budeš dobar!
HGR: Dat ću sve od sebe!
m: Vidimo se u subotu u Šibeniku!
HGR: Jedva čekam. Vidimo se!