Ida Engberg: “Plesni podij mora biti siguran za žene”

Ida Engberg vratila se sa svojim prvim EP-om u posljednjih šest godina, transcendentalnim izdanjem od pet pjesama pod nazivom “Return To Consciousness”.
U vremenu između njezinog posljednjeg izdanja i novog, aktualnog izdanja, bila je zauzeta na mnogim frontovima unutar i izvan glazbe. Uz globalne turneje na koje ide kao 'in-demand DJ', ona je aktivistica koja radi na boljoj budućnosti svijeta. Nedavno je postala ambasadoricom Ujedinjenih naroda i zalaže se za niz važnih pitanja poput brige za okoliš, socijalnu pravdu, prava životinja i istupanja protiv zlostavljanja u industriji plesne glazbe.
Sa švedskom techno zvijezdom razgovarali smo o glazbi, aktivizmu, o tome kako učiniti plesnu glazbu sigurnijom za žene i o još mnogo toga. Pročitajte u nastavku i poslušajte premijeru naslovne stvari s njenog novog EP-a.

m: “Return to Consciousness” je tvoje prvo izdanje u šest godina - zašto si ga objavila baš sad?

IE: Kako ono kažu - vrijeme leti dok se zabavljate! U životu sam imala toliko stvari za balansirati da se rad u studiju jednostavno nije uklopio. Preseljenje na Ibizu, putovanja i puštanje glazbe, obitelj i hrpa mojih životinja nekako su mi oduzeli vrijeme. Shvatila sam da mi se album sviđa i nadam se da neće opet proći još šest godina.

m: Kako je izdanje nastalo i što je nadahnulo tvoj kreativni proces u njegovom stvaranju?

IE: Što se tiče kreativnog procesa, u ovom se trenutku toliko toga događa a nikad stvari ne završe onako kako ste mislili da hoće. Što je, naravno, i ljepota svega. Moja glazba odražava gdje sam mentalno; biljna medicina, unutarnji iscjeliteljski rad i naravno, čarobno glazbeno putovanje koje traje toliko godina. Za mene je to toplo, osobno izdanje i nadam se da se to čuje.

m: Kakav je život na Ibizi tijekom ove godine bez clubbinga?

IE: Iskreno, clubbing je tako mali dio onoga zbog čega živimo ovdje. Možda je clubbing razlog što smo uopće došli ovamo, ali postoji još toliko toga na otoku... Priroda, svjetlost, najnevjerojatniji inspirativni ljudi iz cijelog svijeta koji su se ovamo doselili iz različitih ili sličnih razloga. Duh ovog otoka vrlo je kreativan. To je prekrasno mjesto za odgoj djece. Imamo i mnogo udomljenih životinja. Ovdje nikad nije dosadno!

m: Aktivistica si oko brojnih važnih pitanja, a sada si i UN ambasadorica; kakav je osjećaj bio preuzeti tu ulogu i što se nadaš postići?

IE: Očito živimo u vremenima kada se čovječanstvu morao dogoditi ogroman pomak kako bismo imali priliku preživjeti kao vrsta. Za mene je to najvažniji i najljepši pokret čiji mogu biti dio. Raditi za veće dobro životu daje smisao. Ujedinjavanje ljudi nikada nije bilo važnije. Rad s UN-om je jako nadahnjujuć. Puno čitam i obrazujem se i sve mi je jasnije koliko je ovaj trenutak važan. Na primjer, Project Zero s kojim sam upravo surađivala ima za cilj zaštititi 30% naših oceana i to je, naravno, projekt iz snova koji treba podržati. Svi imamo glas i doista bismo ga trebali pametno koristiti za ono u što istinski vjerujemo.

m: Ova godina je u najmanju ruku bila naporna i nepredvidiva. Što misliš, kako plesni podij u budućnosti može biti sigurnije mjesto za žene? Što je, po tebi, izašlo kao pozitivno iz ove 2020.?

IE: Uf, to je dobro pitanje. Mučno je svako malo doznavati što se sve događa na našoj sceni. Sramotno i neprihvatljivo. Priče koje smo svi čuli o Ericu Morillu šokirale su cijelu plesnu glazbenu zajednicu i od toga se još trebamo oporaviti. Očito je to trebalo izaći na površinu da bismo počeli pričati o tome i doista mislim da još nije gotovo. Posao koji Rebekah radi kako bi istinski pokušala potaknuti stvarne promjene je za divljenje. Svi bismo je trebali podržati. Možemo samo to shvatiti kao lekciju i postati mudriji i bolji. Plesni podij mora biti siguran. Žene moraju osjetiti podršku cijele naše zajednice da bi se usudile prijaviti seksualno uznemiravanje, zlostavljanje i usudile se progovoriti bez straha od sramote i prijetnji. Moramo toliko naučiti iz onoga što se dogodilo. Po mom mišljenju, koliko god bolno bilo, pozitivno je što je sve to isplivalo na površinu. To je znak da smo se spremni izliječiti i rasti. To je jedna od stvari za koju bi se naša glazba trebala zalagati.

m: I za kraj, čemu se nadaš za plesnu glazbu ali i za svijet općenito u 2021. godini?

IE: Najviše se nadam tome da ćemo se uskoro moći ponovno ujediniti kroz glazbu i plesati. Nevjerojatno je moćno kako glazba povezuje ljude i kako ruši granice. Kad bismo mogli transformirati festivale i klubove u samoodržive, to bi bilo genijalno. Kad bismo mogli krenuti s malim ali ujedno i velikim koracima poput posluživanja samo veganske, lokalno proizvedene hrane na festivalima, napravili bismo velik utjecaj, plus što bismo podržali lokalne proizvođače umjesto onih globalnih. To bi bilo lijepo vidjeti i tako uistinu nadahnuti ljude. Trenutno mi festivali ostavljaju gorko-slatki ukus. Možemo puno toga poboljšati i vjerujem da bi to naišlo na veliku podršku. Recimo, da se ne koriste plastične boce za vodu..., takve stvari. Godina 2021. novi je početak koji smo trebali i sada imamo dovoljno vremena za planiranje promjena. Iskreno, više nego ikad prije osjećam nadu u budućnost, za naš planet. Recimo, bilo bi lijepo kad bi se festivali mogli kombinirati s idejom obnove, uzmimo za primjer sadnju drveća. One Tree Planted sjajna je organizacija koja bi se mogla udružiti sa Zoo Projectom na Ibizi, primjerice. Za svaku prodanu ulaznicu sadi se jedno drvo. Zamislite kakvu bismo razliku mogli napraviti kao zajednica kad bi to postalo norma! Sve što trebamo je strast i suosjećanje.

“Return to Consciousness” Ide Engberg dostupno je od 11. prosinca na Truesoulu a možete ga nabaviti ovdje.