Luigi Madonna: “Naša industrija postaje sve zasićenija i time riskiramo da je obezvrijedimo”

Jedan od rezidenata londonskog Fabrica i berlinskog Watergatea i s više od 20 godina iskustva na glazbenoj sceni, Luigi Madonna objavljuje svoj novi EP “Mad World” u suradnji s Robertom Capuanom. Nakon pet godina novi je EP izdao na Drumcodeu, a cijeli proces snimanja odvijao se u dva studija. Inspiriran užurbanim životom, Madonna nam je poslao poruku putem svojih stvari koje će nas zaustaviti i natjerati da promislimo o svemu. Posebnu pažnju zaokupit će vam “System Alert” zbog sugestije alarmantnog stanja na našoj planeti, ali na techno način. Ritmički kaos i masne bass linije upravo su ono što krasi ovaj EP koji će razvaliti sirove, industrijske prostore. Pet EP-a iza njega i stvari kao što su “Unconditional Beauty” te “Summer Sensation” dokazale su kako mu je mjesto na samome vrhu i kako ga čeka još mnogo uspjeha na putu. S Luigijem Madonnom razgovarali smo o suradnji s Capuanijem, o trenutnoj situaciji na sceni s obzirom na koronavirus te, naravno, o novom izdanju “Mad World” koji možete poslušati i kupiti - ovdje.

m: Popričajmo malo o nadolazećem EP-u “Mad World”. Ono što me zanima, za početak, je sam naslov EP-a. Kako si došao do tog naziva? Je li na njega utjecala cijela situacija s kojom se suočavamo, odnosno pandemija kao inspiracija ili se krije nešto drugo iza njega?

LM: Da, ne mogu dočekati dan kada će biti objavljen. Uvijek sam uzbuđen kada je u pitanju novo izdanje, osobito na izdavačkoj kući kao što je Drumcode s kojom imam dugu povijest. Pandemija koje je zaustavila cijeli svijet na svu sreću nije utjecala na ovo izdanje EP-a jer je zamišljen i napravljen prije karantene. “Mad World” je nadahnut našim užurbanim životima, naravno, prije koronavirusa. Bili smo poput paketa Amazona, šalju nas po cijelome svijetu bez zaustavljanja i bez vremena za nas same, za pauzu, bar na sekundu. Osobno sam jako puno razmišljao o tome tijekom karantene, sjedio bih kod kuće i razmišljao kako je život bio drugačiji prije covida, u “normalnim” vremenima, i nakon zatvaranja. Posljednjih nekoliko godina imao sam jako malo vremena koje sam mogao posvetiti sebi. Ne žalim se u vezi toga jer doista volim svoj posao i osjećam se jako sretnim što ga radim, ali činjenica je da je život na turneji toliko užurban da nisam imao uopće vremena za sebe. Očita je i činjenica da je zbog konstantnog života na turneji, moje vrijeme u studiju bilo ograničeno. Nakon što sam napokon uhvatio vremena tijekom karantene, shvatio sam da se to više ne smije ponoviti, koji god razlog bio u pitanju. Ovaj EP također uključuje stvar “System Alert” koja evocira slušatelje na ono što se događa s našim planetom, kao neki alarm koji se dotiče problema na techno način. Mislim da sam, nakon što sam tijekom karantene vidio da su naš planet i majka priroda napokon prodisali, postao još više svjestan problema. Moramo se brinuti i biti zahvalni za našu planetu Zemlju jer je samo jedna i jednom kada nestane, nestat će zauvijek!

m: Čitav EP napravljen je u suradnji s Robertom Capuanom; kako je izgledalo vaše kreativno okruženje i suradnja?

LM: Veći dio EP-a nastao je u mom studiju u Amsterdamu gdje živim već šest godina. Drago mi je što imam studio u svojoj kući jer to znači da mogu svoju kreativni osjećaj iskoristiti kad god dođe, ne moram ići negdje i osjećati se kao da moram raditi i biti kreativan čak i onda kada nisam u tom filmu. Fizički prostor je prilagođen mom stilu, ugodan i gostoljubiv, doista je samo kao produžetak mog doma! To mi omogućuje da budem kreativan i da se osjećam ugodno kad god radim. Važno mi je to jer mi omogućuje da sve svoje vrijeme iskoristim do kraja. Također, super je stvar kada Roberto dođe i ostane prespavati jer možemo produžiti raditi cijelu noć ili, ako nam se prohtije, možemo se jednostavno iskotrljati iz kreveta i produžiti do studija. To je ljepota toga, sve je prilagođeno našim uvjetima! Što se tiče finaliziranja EP-a, radili smo u odvojenim studijima, Roberto u Barceloni i ja u Amsterdamu, ali smo zajedno dijelili ideje i razvijali pjesme. Osjećam da nam naš odnos omogućuje uspješan rad, osobito kada ostavimo bazu za stvar.

Luigi Madonna i Roberto Capuano

m: Kako je opremljen studio? Što se koristili od produkcijskih alata kad ste radili na albumu?

LM: S tehničke strane, moj studio ima poprilično osnovni set up, ali sam zadovoljan s njim i on savršeno funkcionira. Sastoji se Allen & Heath Qu-24 mixera', Pro2 Davea Smitha, techno sistema Erica Smitha, Roland TR-8-a, Elektroskog tria (Analog rhytm, Analog 4, Octatrac) sa Pioneerovim “squidom” i Rolandovim Vocoderom. U procesu produkcije najviše smo koristili Pro2, Techno System i Roland TR-8 kao analogne stvari, a poslužili su i dodaci poput Repro-1 odakle potječu sekvencirane melodije “Mad Worlda”. “Diva” je najviše koristila za bass linije, a u ovom slučaju koristili smo sirene “System Alerta”.

m: “Headquarter” je definitivno stvar koja vozi s osjećajem napetosti, tko je od vas dvoje došao na ideju da je začinite s vokalima? Jeste li rečenice koje se izgovaraju vi osmislili ili su korištene iz nekog izvora?

LM: Što se tiče kreativnog procesa između Roberta i mene, radimo gotovo kao jedna osoba. Toliko se dobro poznajemo da smo povezani poput elastičnih gumica; ponekad je on taj koji gura naprijed i koji me tjera dalje, a ponekad je obrnuto. Toliko se dobro poznajemo da smo morali tu energiju prenijeti u studio. Energija koja pokreće i stvara napetost je nešto što je bilo vidljivo već u prvoj kreativni sesiji pjesme i vokala. OK, Roberto je radio na pjesmi dok sam ja pripremao hranu da nas upogonim i nakon što sam se vratio, on je ubacio vokale. Istog trena mi se to svidjelo i iz tog sam crpio inspiraciju te stavio vokal u intro, mislim da se to dobro iskombiniralo s njegovim. Vokali su uzeti iz već postojećih sampleova, ali smo se poigrali s njima kako bi dali svoj “touch” i učinili ga svojim.

m: Vidljivo je da je techno tvoj alat za prenošenje emocija, što se također očituje i u novome EP-u. Kao slušatelja, privlače li te takvi zvukovi za inspiraciju ili postoje i neki drugi glazbeni utjecaji?


LM: Ako govorimo o technu, onda govorimo o snažnim emocijama i dijeljenju istih što se mene tiče. Techno kola mojim žilama i to je umjetnost kroz koju mogu izraziti strast i osjećaje komunicirajući zajedno s ostalim slušateljima i fanovima, u DJ setu kada nastupam, ali i u studiju kada produciram nova izdanja. U ovom EP-u govorimo o dva glazbena stajališta dvaju izvođača koji su slični žanrovski, no imaju različite poglede i mogu reći da sam zadovoljan konačnim rezultatom jer je spoj dviju stvari. U redu je reći kako pjesme na ovom izdanju predstavljaju obje osobnosti, ali i nas kao pojedince. Baš se lijepo iskombiniralo! Trenutno me jako privlači stvaranje bržih ritmova, iskombiniranih s više sirovih i iskrivljenih zvukova, a da pritom zadrže taj neki “swinging groove” koji volim zvati “Neapolitan swing” jer završava s bass linijom. Usporedio bih to s dobrim talijanskim jelom koje se sprema u kuhinji, treba imati prave sastojke za kombiniranje kako bi se osjetio pravi okus. Bellisimo!
Vraćajući se u prošlost svojim glazbenim korijenima; odrastao sam uz house glazbu i to je dosta utjecalo i još uvijek utječe na moje stvari i za dodavanje vokala i melodija. Smatram da to čini moje produkcije jedinstvenima i omogućava slušateljima da se povežu s njima.

m: Vratimo se na EP. Sve stvari su mračne i pune bassa, izvrsno bi funkcionirale u nekom zadimljenom klubu pa, kad smo kod klubova, koji dosadašnji nastup bi posebno istakao i podijelio s nama?

LM: Da, istina je, stvarno su ispunjene bassom! To je baš moj stil jer volim stvarati posebne momente i atmosferu u klubovima s pravom stvari u pravome trenutku. U klubu trebate baš tako nešto jer to stvara posebne uspomene ljudima, pričati će o njima godinama kasnije. Moje mišljenje je da nisu dovoljno mračne, no da, trebalo bi ih pustiti u mračnome klubu s odličnim ozvučenjem kako bi to glazbeno putovanje moglo krenuti i stvoriti nove uspomene. Jedan od nastupa koje volim je bio u londonskom Printworksu 2019. godine jer je to mjesto savršeno za izražavanje putem elektroničke glazbe. Mjesto održavanja daje tako sirov, industrijski osjećaj da sam osjetio kako publika može doslovno uroniti u glazbu i atmosferu i potpuno se izgubiti u tome. Bilo je zbilja mračno i zadimljeno... uživao sam nastupajući tamo i nadam se da ću se uskoro vratiti. Londonska publika je zbilja sjajna što se tiče nastupa.

m: S obzirom da je cijela event industrija stavljena na pauzu, a ti si osoba koja je već dugo dio glazbene industrije, postoji li nešto što bi volio promijeniti na sceni?

LM: Moram reći da mi jako nedostaje nastupanje po cijelome svijetu, nedostaje mi taj osjećaj nervoze prije nego što se popnem na pult. Nedostaju mi osmijesi i energija ljudi na plesnome podiju, stvarno mi to sve nedostaje jer se osjećam kao da nedostaje dio mene. Iako, kao što sam rekao na početku razgovora, naš život je bio totalni kaos i pri tom ne mislim samo na naš sektor, već na sve. Svijet se općenito vrtio tempom za koji bi neki mogli reći da je neodrživ. U svemu je bilo ludila, a život je bio previše kaotičan. Mislim da bih promijenio upravo to i nadam se da drugi dijele moje mišljenje. Stvari poput dokazivanja, konkurentnosti, odnosno tko najviše radi i tko je najljepši na društvenim mrežama bile su tako trivijalne stvari i nadam se da je pandemija to istaknula. Nadam se da nam je ova stanka koju je priroda nametnula cijelom svijetu omogućila da svi razmislimo o tome što je važno i čemu trebamo dati veću važnost, a čemu manju. Nadam se da ćemo izvući neke pozitivne stvari iz ove pandemije jer upravo sada se suočavamo sa slušanjem puno negativnih stvari. Ono što ja osobno radim je glazba i mislim da je važno tome dati pravu vrijednost više nego ostalome, želim što manje distrakcija i želim se fokusirati na što više pozitivnih misli. Naša industrija postaje sve zasićenija i s time riskiramo da je obezvrijedimo. Glazbi je važno dati prostora i dati joj značaj, to bih jedino volio promijeniti na sceni. Manje količine, a više kvalitete.

m: Život na turneji omogućuje ti da iskusiš nove stvari, koje sjećanje te uvijek uspije nasmijati kada se sjetiš?

LM: Hahah, ima mnogo iskustva, dobrih i loših. Takav je život na cesti, hvatate se u koštac s onim što vas napadne. Ima jedna uspomena koja mi je pala na pamet, a to je bio ukrcaj na let Ryanaira. Let je trebao trajati dva sata, od Lisabona (nakon BPM Festivala u Portugalu) pa do Frankfurta, no na kraju se odužilo na 12 i više sati! Morali smo dva puta izaći iz aviona i ući u drugi, a nije bilo ni hrane ni vode, čak ni za kupiti. Nakon pet, šest sati zastoja, ljudi su poludjeli, baš kao i stjuardese govoreći da Ryanair nije platio prekovremeni rad. U jednom trenu netko se ustao i počeo plesati po avionu, pilot je nekoj osobi u avionu dao najavu, odnosno pitanje da poveze nekoga, ukratko, to je bio kao neki leteći cirkus i nisam mogao vjerovati što vidim svojim očima. Ako ništa, barem su nas čudne situacije koje su se dešavale dovoljno okupirale da ne razmišljamo toliko o žeđi i gladi. I na kraju, stigli smo do Frankfura!