Kronike plesnog podija: Rip Offs

Većje tijekom 90-ih godina postalo jasno kako će recikliranje, kroz progresivne vještine sempliranja i editiranja, postati sastavni dio pa čak i okosnica mnogih pravaca u elektroničkoj glazbi. Primjerice, house se uvelike oslanjao na funk, disco pa i hip hop, d'n'b i jungle na dancehall i reggae, a trance je preoblikovao psihodelične elemente iz nekih prijašnjih epoha. Recikliranje glazbe za sobom je povlačilo i neke druge elemente iz pojedinih subkultura, u prvom redu mode, vizualnog izgleda glazbenih izdanja ili video spotova u nekim slučajevima. No, ulaskom u novi milenij, trend koji se temeljio na reciklaži 80-ih godina, otišao je korak dalje i postao nepatvoreni post pop-art mikro svijet, o kojem steveć mogli čitati u našoj priči iz kolovoza prošle godine...

Niti jedan trend u elektroničkoj glazbi, ni prije ni poslije, nije otišao toliko široko u svom spontanom i kolektivnom ekspresionizmu, nadahnutom nekim kulturološkim razdobljem, neovisno o tome radi li se o nekom alternativnom projektu, poput Hong Kong Counterfeita ili Add N To(X) ili nekom komercijalnijem imenu, kao npr. Scissor Sisters. Da nije bila riječ o, samo još jednom, retro pokretu, govori i činjenica da su se u njega uključila i neka glazbena imena – originalne zvijezde iz perioda inspiracije: Grace Jones, Marc Almond, Pet Shop Boys, Bryan Ferry i dr. Neki od najvećih hitova electroclasha, kako ga je prozvao njujorški DJ Larry Tee, neobične su obrade zaboravljenih polu-hitova, poput synth-pop pjesmuljka ''Sunglasses at night'' kojeg je 1983. pjevao kanadski kantautor Corey Hart, a u dancefloor bombu ga, 20 godina kasnije, pretvorili Jori Hulkkonen i Tiga Sontag, također Kanađanin i superstar electroclash pokreta, poznat i po tome što je, po njemu, Sven Vath nazvao sina. Tiga je ovaj hit objavio na etiketi International Deejay Gigolos, a potom nastavio razvijati sličnu estetiku na vlastitom Turbo Recordingsu koji je, već iste godine, objavio obradu kultnog instrumentala ''Crockett's Theme'' Jana Hammera iz TV serije ''Miami Vice''. Tiga je, na svojoj etiketi, objavio i dvije čudnovate hip-hop obrade: ''Louder than a bomb'' Public Enemyja te Nellyjev ''Hot in here''. Da zvučna slika 80-ih bude cjelovita, DJ Hell je na Gigolo Recordsu, 2002., objavio i dvije nove verzije poznatog techno prototipa, ''Shari Vari''.

Uzlet Gigolo zvuka, Tige i sličnih, slijedila je skupina Scissor Sisters koja je, 2003. odlučila obraditi opskurnu ''Comfortably Numb'' Pink Floyda, s albuma ''The Wall''. Nešto mračniju verziju electroclasha ponudio je londonski duo Goldfrapp kojem je jedan od prvih singlova bila obrada još jedne uspješnice s početka 80-ih, ''Physical'' Olivije Newton-John. Inače, isti hit je poslužio i kao inspiracija za naziv, danas renomirane, izdavačke kuće Get Physical. Nešto sjevernije od Londona, ženska grupa Ladytron, na početku svoje karijere, 2000. je obradila Human League i njihovu ''Open your heart.'' Iste godine kad se pojavila kičasta obrada Pink Floyda u izvedbi Scissor Sistersa, kanadska LGBTQ kraljica Peaches objavljuje svoj najpoznatiji album ''Teaches of Peaches'' koji uključuje obradu pjesme Joan Jett, ''Bad Reputation'' iz '81. Peaches je pokrenula nešto prljaviju verziju electroclasha koja je bila više nadahnuta punkom i new waveom, a manje synth i electro popom, iako je, svakako, vrijedna spomena verzija hita ''I'm so excited'' skupine Le Tigre. Originalnu verziju su '82. izvodilae Pointer Sisters, a svojedobno je, vrlo popularnu verziju, imala i Nina Badrić.

Posebno je zanimljivo kako, za razliku od većine trendova u elektroničkoj glazbi, u ovom prvom valu electroclasha (2000. – 2005.), izrazito je malo autora posezalo za sempliranjem. Posrijedi su, uglavnom, bile 100% nova autorska djela ili pak notorne obrade. Od najpoznatijih singlova u kojima se neki sample pojavljuje kao ključan sastojak, možemo izdvojiti jedino ''Silver Screen Shower Scene'' Felixa Da Housecata i Miss Kittin, kroz kojeg se provlači sample iz pjesme ''Passion'' grupe The Flirts. Felix Da Housecat je, zapravo možda i jedini poznati electroclash producent koji je u svoja djela, iz ovog razdoblja, integrirao sampleove pa se tako mogu razaznati segmenti Giorgia Morodera, Electric Light Orchestra, Funkadelica, Kano ili Art Of Noise. Osim što su neke pop zvijezde, kroz electroclash, revitalizirale neke svoje stare hitove i vratile ih na plesne podije, kao npr. ''Libertango'' Grace Jones ili ''West End Girls'' i ''Flamboyant'' Pet Shop Boysa, u interpretaciji DJ Hella, fenomen ovog trenda je i to što je ponovno pokrenuo neke, davno zaboravljene, glazbene karijere. Najbolji primjer takvog comebacka je Maurizio Dami, koji je, pod imenom Alexander Robotnick, početkom 80-ih, objavio neke od prvih italo disco ploča i potom nestao sa scene. Njegove ''Problemes d'amour'' i ''Dance boy dance'', u jeku electroclasha, u svoje su DJ setove uključili The Hacker i David Carretta te ubrzo vratili i samog Damija na svjetla pozornice. Prema kraju desetljeća, electroclash trend, a s njim i obrade u neo-synth-pop aranžmanu, više-manje se ispuhao i dijelom evoluirao u tzv. nu-rave. U toj, prijelaznoj fazi, bilo je još nekoliko evociranja zvuka 80-ih pa je tako, njemački bend Digitalism, 2006. obradio ''Never Let Me Down Again'' Depeche Modea te ''Fire in Cairo'' The Curea...

S obzirom na sve kasnije plesne glazbene trendove, možemo zaključiti kako je electroclash trajao neobično dugo, pogotovo ako uzmemo u obzir današnju dinamiku, u kojoj se trendovi izmjenjuju svakih nekoliko mjeseci.S druge strane, iz perspektive vrtoglavog uzleta novih tehnologija u glazbi, ovo je bio posljednji trend koji se, u potpunosti, oslanjao na vinile i DJ industriju kakva je nekoć bila. Očito da je nova autorska glazba s minimalnom primjenom sempliranja, uz bizarne obrade pomno odabranih starih stvari i post-pop-art estetiku, bila dobitna kombinacija na početku novog milenija. Prošlo je 20 godina, spremni smo za revival...

Prethodnu epizodu Kronika plesnog podija, iz serijala 'Rip Offs' čitajte OVDJE.