Ispod radara: DJ EVAN

Startamo drugu sezonu rubrike koja promovira artiste s kojima se regija nedovoljno hvali. Jedanaesto izdanje vodi nas u Rovinj do Ivana Ljutića, partyjanerima poznatiji kao DJ Evan. Zadnjih 20 godina stvara i promovira clubbing kroz nekonvencionalne klupske večeri, record labels i radio emisije. Iako iza sebe ima brdo nastupa, Evan je uspio zadržati dozu samozatajnosti što ga čini još interesantnijim za upoznavanje. Pa, krenimo!

E: Pozdrav Ivane, DJ Evane… ili možda bolje Mramorni? Ako dobro pamtim, prijatelji te tako zovu. Je li to isključivo nadimak ili tvoj drugi alijas?

E: Pozdrav Ela, dobro pamtiš. Mramorni je nadimak kojeg mi je nadjenuo moj dragi prijatelj Alen Špionjak aka Disrupted Project, kada smo se počeli malo intenzivnije družiti tamo negdje 2012. godine. Nadimak ima veze sa mojim temperamentom i karakterom, nisam tip osobe koja previše pokazuje svoje osjećaje te mogu biti prilično hladan i nepristupačan… takav dojam često ostavljam. Alen je u početku bio, da tako kažem, fasciniran mojim likom toliko da mi je čak posvetio jedan dub-techno track imena “Mramorni II” koji je izašao na vinilu by Vakum Records. Taj track je doživio značajan uspjeh kod techno DJ-a velikog formata. Sjećam se da su ga vrtili Marcel Dettmann, Juan Atkins, Dj Bone, itd.

E: Born-and-raised u malom istarskom gradiću, no svejedno iza sebe imaš dosta dobrih projekata. Sam gradiš svoju scenu ili ti ipak grad u tome pomaže?

E: Moj grad nažalost ne pruža neke velike mogućnosti po tom pitanju, ali to me nikad nije sputalo da idem tražiti dalje. Volim ljude, posebno one od kojih mogu nešto naučiti. Volim raditi i stvarati nove mogućnosti i vrijednosti. Za neke projekte sam imao dovoljno znanja i resursa da krenem sam, ali upravo je poanta u tome da podijeliš to s istomišljenicima. Neke sam stvari pokrenuo svojom inicijativom, dok sam za druge dobio poziv od ljudi koji vjeruju u moj rad.

E: Pula je i dalje najjači grad što se tiče partyja, festivala i koncerata?

E: Da, definitivno se za Pulu može reći da ima jaku scenu. Kakvu-takvu, ali je ima. Uz “staru gardu” dolaze nove generacije DJ-a i promotora te se stvari rolaju u dobrom smjeru. Ljudi su zainteresirani za elektroniku, odlaze na evente, plaćaju ulaznice… Zahvaljujući nekolicini entuzijasta, Pula ima nekoliko record labelova, vinyl dućan, klubove, radio emisije posvećene nezavisnoj underground kulturi...

E: A kakva je situacija kod tebe?

E: Rovinj je nekad žario I palio dok je postojao Monvi Centar. Bilo je tu još dobrih klubova u kojima smo radili partyje, ali danas je sve predodređeno turizmu i odmoru. U zadnjih 10ak godina, Rovinj je iz svoje ponude izbacio noćni život...

E: Što te onda zadržalo u Rovinju? Kako to da nisi doselio u Zagreb?

E: Živio sam u Zagrebu, ali jedan kratak period tamo 2009. godine. Iskreno, navikao sam se na kvalitetu života u malom gradu, a Rovinj je grad baš po mjeri. Posao i prijatelji me vežu ovdje, a i mislim da je Rovinj predivan grad neovisno o sezoni. Ljudi, more i hrana su fenomenalni. Stari grad odiše venecijanskim stilom, jednostavno je prepun šarma. Umjetnici iz cijelog svijeta dolaze tu po inspiraciju, pa ne vidim zašto bih baš ja morao svoju sreću tražiti negdje drugdje.

E: Na netu piše da si 2012. godine pokrenuo Legalize Lambada projekt. Tri godine kasnije, projekt se pretvorio u vinyl label. Trenutni status?

E: Legalize Lambada je projekt kojeg smo inicijalno pokrenuli Allen Spion, Your Name, Fusion i ja. U početku je to bila isključivo klupska večer. Radili smo u zagrebačkom Mastersu i cijeli koncept oko te večeri je bio drukčiji od trenutne ponude u gradu - veliku pažnju smo posvetili ručno crtanim flyerima, dok je cijeli vizualni identitet imao neki svoj, pomalo punkerski štih. To je bio period kada smo se svi zajedno puno družili i viđali po Zagrebu. U međuvremenu je Your Name htio od toga napraviti vinyl label, a mi smo se svi složili. Dan danas nastupamo kao kolektiv, Your Name, Fusion i ja. To je prijateljski projekt pa je sve jako opuštene i otvoreno.

E: Većina te poznaje kao jednog od trojice pokretača Vakum Recordsa. Jesi li još dio te priče?

E: Moguće da je tako. Suosnivač sam tog labela i bio sam član sve do 9. izdanja. Danas nisam više aktivan član zbog želje da krenem svojim putem u izdavačkom smislu. To je za mene bila jedna super priča i baš mi je drago što sam sudjelovao u oblikovanju danas jednog vrlo popularnog labela u underground krugovima. Tip sam osobe koja nikada ne voli skroz zatvoriti svoja vrata… tako da tko zna, možda ću jednog dana s dečkima ponovno razgovarati o potencijalnim projektima.

E: Ispričaj nam malo više o Forbidden Dance record labelu kojeg si/ste lansirali za vrijeme pandemije. Jesu li nejming i tajming slučajnost ili dobar plan?

E: Sve se slučajno poklopilo. Marin Laković (Fusion) i ja smo razmišljali o tome da bi htjeli pokrenuti svoj label, a pošto je naše prijateljstvo neka vrsta dugogodišnjeg muzičkog prijateljstva - krajem 2019. smo donijeli odluku. Pošto smo obojica u Legalize Lambadi shvatili da ime labela može biti neka priča koja se nastavlja, ime Forbidden Dance nametnulo se samo od sebe. Nekoliko mjeseci kasnije je krenula pandemija, lockdown, klubovi su se zatvorili i ples je zaista postao zabranjen. Mi smo u tom trenutku već imali dogovorene artiste, štampanje ploča, distribuciju, pa smo rekli fuck it - nema nazad. Jako smo zadovoljni sa svime oko labela i srećom prodaja vinila nije značajno pala, tako da je cijela priča skroz održiva.

E: Kakvi su vam planovi za dalje? Imate li jasan cilj?

E: Puno radimo na Forbidden Danceu, imamo već unaprijed dosta gotovih izdanja koji će izlaziti u sljedećih godinu i pol dana, tako da već sad vidimo kako će sve to izgledati. Trenutno nam izlazi šesti studijski album Ilije Rudmana pod aliasom Dead Horse Gang. Radi se o projektu koji će pokrivati nešto drukčiju sferu njegove produkcije. Album ima primjese electro funka iz 80-ih i boogiea, prilično je specifičan i nije za svakoga. Ne radi se o pitkoj muzici definitivno i biti će zanimljivo promatrati kako će se stvari razvijati jednom kada izađe.

Nakon toga, izaći će nekoliko EP-a renomiranih imena s underground house scene dok ćemo drugu godinu postojanja proslaviti duplim Various vinyl-only izdanjem na kojemu će svjetlo dana ugledati produkcija Rick Wilhitea, Boo Williamsa, Gene Hunta, zajedno s nekoliko talentiranih ex-yu producenata. Cilj nam je postaviti label na čvrste noge I pronaći svoju poziciju na tržištu vinilnih izdanja. Kada shvatimo da smo uspjeli u tome pojačat’ ćemo izdanja domaćih producenata jer smatramo da imamo previše talenta koji ostane neprimjećen.

E: Sad si full-time na tom projektu ili kombiniraš više stvari?

E: Točno, zasad sam najviše angažiran oko Forbidden Dance labela i DJ-inga. Razmišljamo pokrenuti još dva sub-labela kako bi mogli pokriti širi spektar muzike koju želimo promovirati. Forbidden Dance je label koji će djelovati više-manje u sferi House glazbe. Ideja nam je pokrenuti labelove koji će pokrivati i izdanja koja naginju više Techno glazbi, a i Ambient/Lounge/Jazz.

E: Moram pitati - najdraže Vakum i najdraže Forbidden Dance izdanje?

E: Huh, nisam tip koji ima nadražu pjesmu, ploču ili producenta. Sva izdanja sa tih labela su mi odlična i posebna, svaka na svoj način. Ali, ako baš moram:

[VKM001] VA – Vakum 001

[FD-001] Vick Lavender – The NiteFlyte (Jessie’s Journey) EP

E: Živiš li od muzike ili imaš 9to5 posao?

E: Ne živim od muzike i ne znam bi li to htio zapravo. Imam 9to21 posao, da budem precizniji.

E: 9to21 u Istri... pretpostavljam turizam? Uspijevaš li spojiti hobi i posao?

E: Tako je. Vodim obiteljsku hotelijersku tvrtku koju su osnovali moji roditelji prije 30-ak godina. Core-business naše tvrtke je pružanje usluge smještaja, specijalizirani za hotelski i kamperski, na području Istarske te Zadarske Županije. Osim turizma i ugostiteljstva, naša tvrtka se bavi i graditeljstvom, posredovanjem u kupoprodaji nekretnina i konzalting. Ne pokušavam previše miješati posao sa hobijem, ali jedno je sigurno - u našim objektima uvijek svira dobra glazba.

E: Vratimo se mi na nešto opušteniju temu - kako idu ljeto i nastupi?

E: Nedavno sam nastupao na Hook & Cook festivalu na otoku Levanu kao Forbidden Dance te na Velvet festivalu na Krku kao Legalize Lambada. Dobili smo upit za Forbidden Dance label night u Londonu s The Mechanical Manom, no situacija u UK ide na gore pa je sve on hold. Marin i ja imamo nastup u Rovinju 08.08 na nama jako zanimljivom eventu ispod crkve Sv. Eufemije u starom gradu. Također dobili smo upit za svirku u beogradskom klubu 20/44. Ja se toplo nadam da će se stvari vratiti na staro, jer u ovakvim uvjetima je teško živjeti. Navikao sam se na slobodu kretanja…

E: DJ si, no znam da sa strane eksperimentiraš s analognom produkcijom. Kako to napreduje?

E: Trenutno sam u fazi učenja u Abletonu, ali prije 7-8 godina sam bio kod prijatelja i prvi put uzeo u ruke ritam mašinu. Bio je to Roland TR 606. Nakon tog dana sam se počeo više zanimati i skupljati analogne ritam mašine, sintisajzere iz 80-ih, sekvencere, efekt procesore… Nerijetko jamam u svom kućnom studiju i imam nešto snimljenog materijala. Za sada nemam niti jedno službeno izdanje, ali biti će 2022. na Forbidden Danceu.

E: Za sve koji će danas po prvi put stisnuti play na tvoje setove, kako bi im opisao svoj sound?

E: Kao DJ volim “loviti” mood ljudi i prostora u kojem sviram, što znači da moj zvuk često varira od nastupa do nastupa. Volim biti nepredvidljiv u svojim setovima i ne želim da me se etiketira određenim žanrom, s obzirom da pratim i sviram puno različitih pravaca. Moj sound se konstantno mijenja i razvija, užasno sam znatiželjan u istraživanju novih glazbenih pravaca. Moji setovi često rezultiraju miksom svega i svačega unutar housea i techna. Mogu reći da imam veliku sreću što u gotovo svakom glazbenom pravcu mogu pronaći kvalitetu. Volim putovati kroz stilove kada sviram pred ljudima. Takav pristup slaganja DJ setova može ispasti i genijalan i katastrofalan, ali jedno je bitno – iza gramofona nema laganja.

E: Možeš se pohvaliti uspješnim projektima i brojnim nastupima, ali nekako si uspio zadržati dozu samozatajnosti… Uspio si ostati Mramoran. Prirodno si takav ili furaš taj stil?

E: Jednostavno se ne volim nametati. Nisam tip osobe koja radi stvari na silu, tako da neću nikad networkati s nekim tko mi nije simpatičan samo kako bih svirao negdje. Muzika je za mene neka vrsta utočišta, mjesto gdje se osjećam ugodno i dobro. Želim da mi se stvari oko muzike razvijaju spontano. Mogu biti strastven i angažiran ako osjećam da sam okružen ljudima koji stvari rade iz dobrih razloga, ali ako to ne osjetim znam biti užasno nepristupaćan I nezainteresiran. Takav sam. Na kraju dana želim se ugodno osjećati u svojoj koži.

E: Slažem se, no primjetila sam da si u zadnje vrijeme postao angažiraniji oko društvenih kanala i self-promocije. Kako je došlo do te promjene?

E: Da, dobro si primjetila. Rekao bih da je došlo prirodnim putem. Zbog posla sam bio jako angažiran u periodu od 2015. do 2019. godine kad sam istovremeno radio na dva velika projekta radi čega su muzika, label i prijatelji patili. Nažalost, jedno bez drugog ne ide pošto resurse za svoju strast vučem iz daily joba. Ponekad se moraš pomiriti s činjenicom da ne možeš imati I jedno i drugo. Ali, danas sam uspio posložiti kockice, svaku na svoje mjesto, pa se napokon mogu posvetiti glazbi onoliko koliko želim. Samim time sam postao i više aktivan na društvenim mrežama u smislu promocije - što label, što DJ-ing.

E: Zanima me što slušaš kad ne slušaš clubbing muziku?

E: Kad ne slušam klupsku muziku volim slušati Jazz/Nu Jazz glazbu (trenutno sam u fazi otkrivanja Finske jazz scene: Timo Lassy, Teppo Makinen, Jukka Eskola, We Jazz Records...), ambientalnu glazbu (Brian Eno, Gigi Masin, Bibio...), afrički synth boogie iz 80-ih, Kubanski I Brazilski jazz i Bossa nova (Marcos Valle, Tania Maria, Da Lata…). U zadnje vrijeme mi je Neo soul jako napet i bendovi kao što su Hiatus Kaiyote, Marc Rapson, Shafiq Husayn, LaNote, Fatima, Yazmin Lacey, Zara Mcfarlane, Deborah Jordan, itd. Snimio sam podcast s takvom muzikom, pa tko voli…

E: Došli smo do kraja naše “kave”. Još nam samo reci par riječi o seriji fotografija koju si ekskluzivno odradio za Mixmag?

E: Seriju fotografija odlučio sam napraviti u Rovinju na meni dragim lokacijama. Ispred murala Ede Murtića kod Adris galerije, pošto sam ljubitelj apstraktne likovne umjetnosti i jako volim Murtića. Park šuma “Punta Corrente” je predivan park-poluotok uz sami centar Rovinja u koji često odlazim u šetnju... Za fotografiju je zaslužna draga Ivana Tomić iz Pule. Ivana je modni dizajner i profesionalni fotograf, a s njom je istovremeno uvijek opušteno, ugodno i smiješno.

E: Baš dobro. Hvala Evane za ovo i puno hvala Ivani na fotkama. Sretno dalje!