Ispod radara: Samo Tako

Nakon dvomjesečne ljetne pauze i gotovo nula festivala, vraćamo se mjesečnoj rubrici koja promovira regionalne artiste o kojima se ne priča dovoljno. Sedmo izdanje predstavlja riječkog producenta neobičnog imena. Samo Tako već nekoliko godina neumorno producira, organizira i promovira electro scenu, a u njegov record label vjeruju globalno slušani Carl Finlow i Morphology. Upoznajmo se!

E: Bok Ivice! Otvaram intervju s pitanjem koje vjerovatno mnoge zanima - odakle ime Samo Tako?

ST: Bok Ela! Ime je nastalo iz zezancije... Trebao sam izdati jednu stvar, a nisam imao ime. U dijalogu sa vlasnikom labela, ne znajući da se ne opterećujem previše aliasom, u čudu me upitao želim li "samo tako" izdati bez imena. Kako nisam imao previše vremena za razmišljanje, odlučio sam se od tog trenutka Samo Tako i zvati.

E: Pamtiš li trenutak kad te glazba počela zaista interesirati?

ST: Neću ulaziti u slušanje različitih žanrova s MTV-a, u neznam kojoj godini, nego konkretno prvi pravi doticaj s elektronskom muzikom. Bilo je to u šestom razredu osnovne škole. Slučajno sam naletio na Metronom emisiju na Svid radiju koju je vodio Dražen, pod imenom dirty4mat. Nakon 10-ak minuta slušanja i čuđenja, samo sam izvadio kazetu i počeo snimati. Mislim da je to bilo četvrtkom, tako sam svaki četvrtak u 20h bio spreman s kazetom. To mi je bio jedini izvor jer tada nisam imao kompjuter ni internet. Koju godinu kasnije sam saznao da mi je to susjed. Tako smo postali prijatelji i on me je uveo u taj svijet.

E: Pozdrav Draženu! A u što si se prvo upustio - produkcija ili DJ-ing?

ST: Produkcija. Dj-ing mi nije bio nešto previše zabavan, ali sam volio kopati i preslušavati, pa sam kroz zezanciju krenuo i djirati. Prvi DJ nastup bio je u Zagrebu kad me ugostila RAW ekipa, a nakon toga su se zakotrljali ostali nastupi. Volim jedno i drugo, ali produkcija je bila prva i trenutno mi je zanimljivije izvoditi liveove.

E: Kad smo već kod live nastupa, od čega se sastoji tvoj setup?

ST: Svoj live setup sam kroz ovih par godina izmjenjao skroz. Tražio sam na koji način najviše uživam, a pritom da mogu isporučiti ono što želim, naravno uz trenutne mogućnosti koje sam imao. Tako da su prvi nastupi bili samo sa akai mpc-om, pa sam nadodao još roland tr, pa xoxbox… pa mi ni to nije bilo to, onda sam ubacio laptop sa kontrolerom. Kada sam to napravio, najmanje sam uživao. Sve je to bila jedna faza učenja. Sad mi se setup sastoji od roland tr8s, elektron octatrack i digitakt. Tri male igračke koje je lako nositi, ne zauzimaju puno mjesta u torbi i na stolu, a s njima imam puno prostora za igranje i improvizaciju. S tim setupom najviše uživam.

E: Što od opreme imaš u svom “studiju” i koliko ga često koristiš?

ST: Možda ne bi sada nabrajao sve igračke, ali skupilo ih se kroz par godina. Imam par digitalnih, par analognih sintisajzera, par samplera ritam masina, efekt procesora i krenuo sam raditi modularni, ali se baziram vise na sound modulatore i efekte, ne vidim se ispred nekih ormara gdje pokušavam shvatiti šta sam napravio prekjučer. Studio sam prebacio u dnevni boravak. Htio sam da je to moj dnevni dio života, a ne neka prostorija gdje uđem, sjednem i sad ću kao nešto snimati i raditi. Često samo u prolazu nešto nasnimim, preslušam, čekam da mi nešto dobro sjedne. Sve ovisi o vremenu i obavezama. Nekad samo snimam zvukove i spremam ih u foldere. Volim se igrati manipulacijom zvuka, recimo snimiti pljesak ruke i provući to kroz filtere, razne efekte i u konačnici dobiti nešto sasvim deseto. Jedino što se teško natjeram je aranžiranje. Napravim loop s kojim sam zadovoljan i mislim si to mi je dovoljno da odradim live.

E: Primijetila sam da voliš surađivati s drugim artistima sa scene, što je jako pohvalno. Možeš li nam malo više reći o house projektu kojeg si pokrenuo s vokalisticom Katjom Kovacs, pod imenom KAKO?

ST: Jednom prilikom sam išao na koncert od Grapevine Babiesa u kojem je Katja bila član. Svidio mi se njen vokal i kako se snalazi na pozornici, pa mi je na pamet odmah pala ideja o suradnji. Koji dan poslje smo se našli, popričali i krenuli smo pomalo u realiziranje te ideje. Malo po malo i nešto smo napravili. Najbitnije je da uživamo u suradnjama, kako sa Katjom tako i sa Ivnom Ji. Muzika je samo produkt tog nekog druženja i uživanja. KAKO je trenutno na pauzi, zbog životnih situacija i posla ne stignemo se posvetiti tome, pa malo slobodnog vremena što imam posvetim sada svojim solo projektima. Doći će vrijeme i za to, ne znam kada, ali zakuhat će se nekom prilikom opet.

E: Kao solo artist iza sebe imaš dva izdanja na domaćim etiketama. Što dalje?

ST: Ta dva izdanja su mi bili vjetar u leđa kao nekom početniku. Nakon toga sam odlučio da ću samo učiti, snimati i razvijati se, naći neki zvuk s kojim ću biti zadovoljan. Znam da cijeli život učimo, ali tek sam sada zadovoljan na toj razini da se usudim slati stvari okolo bez razmišljanja da će mi za koju godinu biti žao što sam nešto izbacio van. Ima ponuda i upita, ali vidjet ću šta dalje. Pomalo završavam sve stvari koje sam nasnimio u zadnje dvije godine i napokon sam spreman slati to okolo.

E: Koliko pamtim, tamo 2015. godine dogodio se prvi Innerspace party. Nedugo zatim lansirao si i Innerspace record label. Kako je došlo do toga svega?

ST: Muzika mi je uvijek bila neki bijeg, ”mjesto" gdje se dobro osjećam. Ideja iza Innerspacea, kao i samo ime, nastalo je iz toga. To je na neki način osobni prostor gdje se dobro osjećaš, bilo to doma preslušavajući muziku ili vani plesom. Ideja Innerspacea se s vremenom razvijala te je tako postala i izdavačka kuća. Nisam htio da to bude samo neki mjesečni program u klubu, stoga sam radio samo dva puta godišnje, uvijek sa live actom stranog gostovanja popraćenih lokalnim herojima. Stvorila se divna publika koja je pratila evente i zapaprila cijelu tu priču, a stvorio se i krug ljudi oko mene koji su mi dosta pomogli. Nataša koja stoji iza vizualnog identiteta, od video najave preko covera do radova na pločama. Garica i Brko koji su se uvijek pobrinuli da sound bude odličan, zatim Ivna Ji koja se brinula za promociju i tekstove. Tu su i domaći DJ-i te publika koja je sherala izdanja i evente. Sve je uvijek išlo glatko bez nekog opterećenja.

E: Innerspace se može pohvaliti s dva top izdanja od kojih je jedan, i to onaj prvi, SOLD OUT. Kakav je to osjećaj?

ST: Nisam se previše brinuo s obzirom da sam imao Morphology i Carl Finlowa na izdanju, ali sam bio iznenađen što je u par dana sve nestalo, a repress od 100 komada je nestao u jedno prijepodne. Osjećao sam olakšanje, uspio sam vratiti uložene novce haha. Bio je to odličan početak za izdavačku kuću!

E: Kako si uopće sredio takav deal s takvim artistima?

ST: Sa svim artistima koji su do sada svirali na Innerspace eventima sam ostao u kontaktu, pa tako i s njima. Nije lako dobiti takve artiste, da ih sada pitam, bez obzira što smo dobri, mislim da bi stvari dobio za 2-3 godine. Tada se još nije desio toliki hype oko electra i nije bilo toliko novih labela i masovnih izdanja. Svidjela im se ideja za izdavačku kuću i htjeli su pomoći da to prvo izdanje bude konkretno i da pomalo krenem s tim.

E: Baš lijepo. A kakvu ekipu imaš u planu za novo, treće izdanje?

ST: Treće izdanje je skoro pa skuhano! Prevelik razmak se desio između drugog izdanja i sada ovog, ali to je zbog mene, odnosno nekih privatnih stvari... Malo je drugačije od prva dva, koja su više klasični electro. Na trećem su Ben Cohen, Aquatronics i jedna moja stvar. Izdanje varira između offbeat techna i electra. U planu mi je izbaciti dva do tri izdanja godišnje, ako sve bude išlo po planu.

E: ‘Ajmo malo o clubbingu... Do sada si ugostio imena kao što su Morphology, Obergman, Kan3da, Luke Eargoggle, Silicon Scally i Delta Funktionen. Podijeli highlight!

ST: Sa svima sam se super družio i dobro zabavio, prije i poslje partyja. Od svakog eventa imam neke lijepe uspomene... b2b s Eargoggle, a Obergmanov live mi je jedan od najluđih koji sam čuo. Kad pogledam ljude oko sebe i vidim koliko su zadovoljni, samo mi se smješak nacrta na licu. Ali ako moram jedan izdvojiti, onda bi to bio Morphology u Das Hausu. Danas me još ljudi znaju zaustaviti i spomenuti mi taj party. Tu večer se desilo nešto vanserijski, sjetim se Brightona kako je odmah doma išao po ploče da se pridruži Dodotu. Čak i vlasnik kuće kad je došao me nagovarao da produžimo party... Evo sad kad se sjetim te večeri odmah se nasmijem!

E: Nema više ni Das Hausa ni Sirupa. Kakvo je tvoje mišljenje o clubbingu danas?

ST: Mislim da se dešava jedan dobar ‘’reset’’. Došlo je do zasićenja, a i za očekivat je nakon toliko partia sa puno stranjih gostovanja. Kolektivima je teško raditi nešto, manjak klubova je, a gostovanja su govoto neisplativa. Publika se zasitila i ne grize više kako bi promotori htjeli. Pred koju godinu mislim da nije prošao vikend bez nekog stranog gosta ili dobrog domaćica partyja, a kamo li mjesec. Po mom mišljenju to je jedan dobar reset koji je ovaj lockdown dodatno zapečatio. Kad se sve smiri i kada dođe na svoje, mislim i nadam se da će ponovo doći neko super vrijeme.

E: Kako provodiš vrijeme koje je prije bilo rezervirano za festivale i partyje? Produktivno ili?

ST: Produktivno u svakom pogledu. Malo mi je 24 sata. Nakon posla uvijek ima posla, ili po kući ili oko kuće, ali nađe se uvijek vremena za muziku. Uhvatio sam se dosta snimanja i završavanja starijeg materijala.

E: To znači da radiš na novom liveu?

ST: Da, trenutno pripremam dva livea. Ovo je prvi put da ne radim pod pressingom. Uvijek u zadnji čas prije nastupa snimam i prepravljam. Sad sam se odlučio sve pripremiti, vježbati pa kad se bude ukazala prilika da odradim to kako treba. Prvi live što planiram odraditi je zapravo album kojeg završavam. Nije klupski đir nego neka kombinacija electra-techna-dub housea, ne znam ni sam kako bi to točno definirao. Taj live je dosta spor, nije za clubbing, pa je u planu odraditi jedno malo privatno druženje u suradnji s Radio Rožom koja bi to snimala i streamala. To bi se trebalo desiti do kraja ove godine. Prostor imamo, a datum ćemo uskoro definirati. Drugi live je dosta plesan i taj će čekati povratak u klubove.

E: Često si u Zagreb dolazio ili organizirati partyje ili nastupati. Računaš se nekad i doseliti ili preferiraš život u Rijeci?

ST: Volim Rijeku i trenutno se ne mogu zamisliti nigdje drugdje. Super mi je što nas samo sat vremena dijeli od Zagreba, Ljubljane...

E: Nisi baš aktivan na social kanalima. Imaš li se u planu aktivirati barem u svrhu promocije?

ST: Da, ne volim previše vremena gubiti na društvenim mrežama... Sve što želim je baviti se muzikom, ali znam da teško ide bez jake aktivnosti i promocije. Svjestan sam i da je teško promotorima ako nemaju dovoljno materijala o artistu. Za te stvari sam lijen, možda ću se morati više potruditi po pitanju toga, ali sve u granicama normale.

E: Ovo je svakako dobar početak! Pitanje za kraj... Na što si posebno ponosan otkad si ozbiljnije u glazbi?

ST: Najviše sam ponosan na prijateljstva koja sam stekao kroz ove godine, od artista do publike. Na iskustvo koje sam stekao do sada. Ponosan sam naravno na izdavačku kuću, ali smatram da ‘’karijera’’ tek počinje... Što se tiče Innerspacea, a i što se tiče mene kao artista. Tek sam sada skroz zadovoljan sa svojim radom.

E: Hvala Ivice na ekskluzivnom razgovoru ;)
Hvala puno i Nataši Alavanji na seriji fotografija. Sretno dalje!