Ispod radara: SZCH

“Ispod radara” je nova mjesečna rubrika u kojoj želimo pružiti zasluženu medijsku pozornost regionalnim izvođačima (i fotografima) koji svojim radom oblikuju clubbing scenu po kojoj plešemo. Led probija mladi Rovinjanin s trenutnom adresom u Zagrebu - Filip Šćekić, partijanerima sigurno poznatiji pod imenom SZCH. Njegove stvari na YouTubeu imaju preko 40k pregleda te redovito pronalaze mjesto u setovima globalno poznatih headlinera (pazi ovo): Peggy Gou, Objekt, DJ Haus, Baltra, Ross From Friends, Charlie Bones, m50, rRoxymore, Karen Gwyer, Seixlack i Villa Åbo samo su dio zavidnog popisa. Došlo je vrijeme da se i cijela regija malo detaljnije upozna s njegovim likom i radom!

E: Bok Filipe! ‘Ajmo započeti ovaj intervju s jednim klasičnim pitanjem - odakle se pojavila ljubav prema glazbi i jesi li se prvo primio produkcije ili DJ-inga?

S: Volio sam glazbu od malih nogu, ali ne u onom klasičnom DJ bio “prvi put je čuo Mozarta sa 6 godina” stilu, već sam bio izložen svemu i svačemu, počevši od osnovne škole pa naovamo. Slušali smo apsolutno sve što se moglo poslati preko infracrvene veze na mobitelu, a doma sam imao oca, klasičnog jugonostalgičara. To što nemam neku specifičnu pozadinu poput punka, hip hopa, duba ili ne znam već čega zasigurno je i mana, ali u pojedinim trenucima može biti i izvanredna prednost radi pristupa produkciji i DJ-ingu. Produkcija je bila prva stvar, ali bez nekog zadanog cilja - isprobavao sam apsolutno sve moguće tehnike, žanrove i stilove bez nekog pretjeranog involviranja emocija u tu priču. Zvuči prilično otrcano i smiješno, ali tek kad sam bio siguran da sam savladao ono što sam htio, krenuo sam u idući korak i pronalazak samog sebe, što traje i dan-danas.


E: Ako se ne varam, zagrebačkoj publici si se po prvi put predstavio 2014. godine na Illectricity Nucomers natjecanju s kojeg si otišao kao pobjednik. Što je to značilo za tebe i tvoj put dalje?

S: To mi je bio prvi nastup ikada i ne znam jesu li mi se ruke u životu ikad više tresle nego tad. Pobijediti na Nucomersima mi je bio veliki vjetar u leđa i sretan sam što si i ti bila finalistica.


E: Istina, tako smo se i upoznali. :) Zanima me kako bi danas žanrovski opisao svoju produkciju? Oni koji poznaju tvoje prvi stvari, percipiraju te kao lo-fi house producenta.

S: Uh, stvarno mi je teško započeti tu temu. Trebalo mi je neko vrijeme da se natjeram da uopće te ranije stvari ponovno čujem uživo. To je nešto oko čega se borim i sa sobom - razdor između onog po čemu te ljudi poznaju i između nečeg drugog što bi sada radije izdavao. Teško, možda i nemoguće je preusmjeriti prijašnje akumuliranu publiku na nove pothvate i tvoj neki budući put. Ali nekad je možda najbolje započeti iznova, bez vanjskog pritiska, vlastitih i tuđih očekivanja.


E: Kužim. Zato su aliasi dobra stvar… A na čemu trenutno radiš i mogu li se neke stvari već kupiti ili poslušati online?

S: Trenutno radim sve i svašta, što me na trenutke podsjeća na period kad sam počeo s produkcijom, ali započeo sam nekoliko cjelina koje ću izdati čim ih završim, nešto u EP, nešto u LP obliku. Svaka od tih cjelina predstavlja neki direktniji utjecaj i nešto što sam ja oblikovao iz toga u modernijem izričaju, te na način na koji sam navikao to raditi; bez neke posebne prilagodbe materijala, ali opet, da se može pustiti u klubu bez pretjerane neugode ka samome sebi.Nedavno sam izbacio 2 stvari na beogradskom Minor Adjustments labelu, ubrzo izlazi “nokia riddim” singl na švicarskom BRKN REC labelu, a dok ovo pišem, upravo gledam u svoje novo izdanje na našem labelu pod aliasom DJ FUCKWIND. Naravno, sve navedeno su kazete.

E: Jako dobro! Spomenuo si i vaš record label… slobodno ispričaj malo više o low income $quadu kojeg uspješno vodiš sa svoja dva frenda producenta - Strahinja Arbutina & Igen.

S: Pa mogu reći da vjerojatno ne pridajem svima nama dovoljno zasluga i da tek sada shvaćam neke stvari. Njih dvojica su ljudi za koje najobjektivnije mogu reći da uistinu razumiju glazbu, možda najbolje od svih ljudi koje poznajem, i nauštrb svih naših razlika, ne bih se mogao zamisliti da je ovaj label proizvod nekog drugog, a da to nismo nas trojica. 19 izdanja nije neka pretjerana brojka naspram nekih drugih labelova, ali sam ponosan na to što smo prošli mnoge faze i trendove, pohvatali svakakve artiste na tom putu i da svaki release evocira neki osjećaj sam za sebe; poseban spoj glazbene i vizualne estetike. Upravo smo ušli u petu godinu djelovanja i mogu samo reći da se stvarno veselim svemu što će nam i ova godina donijeti. Još da nismo i toliko lijeni, eh...


E: Danas brojite 19 izdanja (što nije malo) koje je moguće kupiti u digitalnom obliku - i na kazeti. Imaš li svog osobnog favorita ili dva?

S: Uz ta izdanja, izbacili smo i nekoliko mikseva, uključujući ANFS-a, Willie Burnsa i DJ TLR-a, ali da. Koincidentalno, oba favorita koje sam izdvojio su albumi, i to albumi prvijenci prijatelja: Prvi je Igenov (LI$007), a drugi je Subsideov (LI$009), album našeg dragog prijatelja Nemanje Vlahovića. Strahinjin album još čekamo.

E: Valjda bude ove godine. Kako ste uopće došli na ideju kazeta, i to u doba hypea oko vinyla?

S: Kada smo krenuli izbacivati izdanja, tada su zapravo kazete bile u “hypeu” stoga se u nekoj našoj niši koju smo tek tada stvarali to nametnulo kao prirodan izbor. Usto su oslobođene i purističke propagande oko ploča, te je glazba koja dom nije mogla pronaći tamo, dom pronašla na mnogim kazetama, od kojih smo neke izdali i mi. Prirodan izbor što se tiče estetike samih izdanja, ali i arhivske vrijednosti sadržaja; u tom trenutku je sve djelovalo prilično odmetnički i prikladno. Izdavanje ploča samo po sebi nije loša stvar, ali je po meni neodrživo ako te potražnja ne prati, a ako je to slučaj, ubitačno je za budžet, a kamoli moral i volju. Spomenuo sam i arhivsku vrijednost, što nam je posebno igralo ulogu u to vrijeme kada je vinil rastao (najviša arhivska vrijednost), a CD-i padali (najniža arhivska vrijednost). Kazete su se tu uglavile kao nekakav održiv medij, sa srednjom kvalitetom zvuka, srednjom trajnošću, ali izvrsnim svojstvima prilagodbe glazbi i estetici.

E: Koji su vam planovi za dalje? Ostajete lojalni kazetama ili nekad u budućnosti planirate switch na vinyl izdanja?

S: U budućnosti planiramo nekakav hibrid, miks svega koji će nam pomoći da budemo agilniji i lakše plivamo u bespućima interneta. Svakako ćemo nastaviti izdavati kazete, ali u postepeno manjim tiražama radi logističke noćne more koja je nastala. Nije loše da nekad smislimo i neko izdanje na ploči, ali je cijena i neodrživost na kraju uvijek limitirajući faktor. Radi prirode glazbe koju izdajemo nemamo jamstvo da će neko izdanje pokriti vlastiti trošak. To bi svaki vinyl label mogao reći i za sebe, ali nama se u svakom sukcesivnom izdanju praktički resetira ciljana publika što onemogućava targeting jer postoji mogućnost da kad ponovno dođemo do nekog sličnog zvuka prijašnjeg izdanja, ta publika više neće postojati. U svakom slučaju, cjelokupniji prelazak i na digitalni format je neizbježan u nekoj, i to u nekoj novoj formi koju upravo smišljamo.

E: Vratimo se na tebe. U Zagrebu te se često može čuti u DJ izdanju, no imaš li na pameti live nastup?

S: Volim održavati distinkciju između DJ seta i produkcijskog outputa, te držati to kao dvije zasebne stvari. Čest slučaj je da je live set samo inferiorniji spoj te dvije strane, a dok ne usavršim sve procese oko njega, ne bih se niti upuštao u takvo što jer bi mi trenutno zauzeo previše resursa. Puno je izglednije da ću neki live napraviti pod drugim aliasom kao nekakav one-off nastup nego da to bude pod glavnim imenom. Vidjet ćemo.


E: Što pamtiš kao svoj najveći highlight odkad se baviš muzikom?

S: Mogu reći da sam prošao svakakva iskustva u industriji, upoznao se sa svakakvim ljudima i vidio kako razmišljaju, kako stvari funkcioniraju i to mi je neko najvrijednije znanje koje sam skupio. Što se tiče prekretnice, takvo iskustvo po mom mišljenju još nisam doživio, ali mislim da u idealnim uvjetima, kad se stvori nešto dobro u klubu ili kada sve izvrsno prođe sa releaseom, sve čini nekakav mali stepping stone. Na tebi je kako ćeš ga iskoristiti, i da oblikuješ prilike oko toga. Vremena kada se na karijeru gledalo tako linearno su ja mislim prošla, ali momentum i dalje svakako igra vitalnu ulogu. Previše faktora sada čini kompletnu sliku, ali mislim da je definitivno najbizarniji primjer nekakve „prekretnice“ koja se može dogoditi u starom smislu riječi, a u ovo vrijeme, je to da ti traku preuzme Youtube algoritam i prikaže ga milijunima ljudi, a tebe ostavi izloženog i pod pritiskom da tu istu stvar ponoviš.

E: Točno to. A kakvo je tvoje mišljenje o zagrebačkoj sceni? Jesi li zadovoljan brojem nastupa, honorarima, publikom te samim klubovima?

S: Scena u gradu trenutno je u prilično lošem stanju radi manjka klubova i samim tim i demotivacijom crewova. Dogodilo se puno regrupacija organizacijskih strana u zadnjih par godina, a i osjeti se izmjena publike, čija izmjena nije perceptibilna u smislu obostrane komunikacije i očekivanja publike ka DJ-evima (i obrnuto) što je prilično loša stvar za daljnji smisao i nekakav povratak “na staro”. Ljudi koji bi i napravili nekakvu promjenu osjetno su sputani nedostatkom prostora koji bi se povezao sa tim izričajem.

Što se tiče mene osobno, ne mogu se žaliti količinom nastupa. Trenutno mi paše ovakav poluisprekidani raspored jer mi dozvoljava da se bolje posvetim pripremi, produkciji i organizaciji oko labela. U Hrvatskoj je glavni problem što se iskustvo i renome ne skaliraju sa honorarima, tako da mi je itekako jasna ta frustracija, ali pokušavam se ne nervirati previše. Sve što sam iznad napisao u vezi publike također se direktno dotiče i mene.

E: Iskreno, i da možeš otvoriti svoj klub u Zagrebu… bi li se uopće upuštao u takvo nešto?

S: U nekom idealnom pogledu rekao bih - da, ali znam što bi to sve uključivalo tako da - “it's a no from me dawg”. Premalo pogodnih mjesta, ništa ne ide bez podmazivanja i UVIJEK postoji jedan tip koji ti zove policiju na party u 3 ujutro. ALI, nekakav mali klub u npr. nekakvoj Nizozemskoj uvijek dolazi u obzir. Kada bih ulazio u to, mislim da bi to napravili kao nekakav label poduhvat.


E: Kad si već spomenuo Nizozemsku, koji su ti planovi za dalje? Ostaješ u Zagrebu ili planiraš odlazak?

S: U dogledno vrijeme ipak grindam ovdje jer čekam priliku kada će Hrvatska postati nova Rusija za promotere, tako da adresu na osobnoj definitivno moram održavati još koju godinu. Ali stvarno, kada bih se selio, gledao bih da se cijeli label i svi nama dragi ljudi presele u isti grad/državu/grad-državu jer mi to jedino ima smisla sa apsolutno svih aspekata.

E: Znači Berlin nula bodova? Vidimo da danas dosta hrvatskih artista ima berlinsku adresu…


S: Mislim da Berlin ima super U-Bahn i super klubove, ali ništa više što bi me privuklo da tamo živim, a ne samo u svrhu turističke posjete. Ako se netko uspio preseliti tamo ili bilo gdje drugdje, uspio pronaći svoje mjesto pod suncem i da je u konačnici zadovoljan sam sa sobom, ne vidim kako moje mišljenje na bilo koji način utječe na tu odluku. Super je grad za bavljenje svim vrstama umjetnosti, ali sa sobom nosi određeni stil života i ekstremnu saturaciju ljudi gotovo identičnima tebi, što ne mogu svi prihvatiti.
Jedine prednosti koje vidim su definitivno vrhunske prilike za networking i bolja povezanost sa ostatkom Europe što htio ne htio direktno doprinosi konkurentnosti artista za neki buking. Jeftinija karta za prijevoz = jeftiniji trošak eventa je princip po kojem svi funkcioniramo.

E: Došli smo do posljednjeg pitanja. Kad bi mogao birati b2b s bilo kojim artistom na svijetu, tko bi to bio i zašto?

S: Seth Troxler. Ali to ne bi bio nekakav jadni b2b, pa da se nakon toga vratim na svoj 9-5 u Zagreb. Treba mi samo jedna prilika da ga vidim i nagovorim na dugotrajnu suradnju u vidu usluge doppelgangera, dakle da sam na stand-byju i da ga zamijenim kad god se osjeća “manje sposobnim”. Krećem odmah - bilo gdje, bilo kad. Cifru prepuštam njemu na izbor.
Ako to ne upali, onda neki trostruki James Ferraro, Dean Blunt i Aphex Twin b3b. Nakrcao sam USB.

E: Možda se može nešto srediti. ;)

Šćekiću, hvala ti na preugodnom razgovoru i samo hrabro dalje! Također hvala Sandru na kulerskim fotkama!