Ispod radara: Warrego Valles

U šestom izdanju mjesečne rubrike donosimo intervju sa snažnim parom iz Slovenije! Nina Hudej i Nina Kodrič duži niz godina aktivno potiču ravnopravnost na clubbing sceni, ostavljajući iza sebe zdravu infrastrukturu za buduće generacije. Zahvaljujući njihovoj upornosti, Ljubljana se može pohvaliti pozitivnim pomakom na elektronskoj queer sceni, a koliko su doista aktivne govori Parada ponosa, protesti protiv slovenske vlade, brojni glazbeni i edukacijski programi u klubovima Pritličje i Monokel, Festival Grounded te njihova produkcija. Upoznaj Warrego Valles!

E: Pozdrav Nine! Iako ste surađivale i nešto ranije, kao Warrego Valles objavljujete muziku od 2016. godine. Kako izgleda produciranje u dvoje?

WV: Tako je, radile smo skupa na nekim stvarima odmah nakon što smo se upoznale. Jedino što nam je nedostajalo je zajedničko ime, i zašto onda ne izabrati artističko koje ni same ne znamo pravilno izgovoriti haha :D A što se tiče produkcije, svaka radi prvo u svom Ableton fajlu, tako da nema svaka baš neke određene uloge... nego si šaljemo fajlove iz sobe u sobu i onda malo vičemo, kritiziramo i na kraju se oduševimo i zapakiramo stvar.

E: Iza sebe imate jedan EP i dva super zanimljiva albuma, Botox i Save as. Koliko ste radile na “zategnutom” debitantskom albumu i sviđaju li vam se te stvari i dan danas?

WV: Taj album je bio kombinacija malo starijih stvari, koje su nastale u vrijeme našeg prvog EP-a... i onda neki novi val i nove stvari, koje su nastale par mjeseci prije izdanja i zvuk koji nam je u tom trenu bio zanimljiv. Ali da, brzo se umorimo od istih stvari, tako da, stvari koje su završene rijetko slušamo, jer smo ih u toku rada slušale previše, pa treba se čovjek malo odmorit od samog sebe.

E: Koliko sam uspjela primijetiti, osim zvukom, vaša produkcija izaziva i porukom koju često prenosi. Što govori Botox izdanje?

WV: Da, može se reći da album prenosi priču da je čovječanstvo uvijek na bezdanu između otrova ili vječnog života u obliku nekog spasa. Kritika se preko 12 stvari naslanjala na problematiku klimatskih promjena, nedostatka humanizma, jednakosti, požude za moći, poteškoća sa prolaznošću...

E: U travnju prošle godine objavile ste drugi album pod imenom Save as. Što možete reći o njemu?

WV: “Save as” je bila zadnja stvar s kojom smo išle još dalje u smjer koji nas muzički zanima, htjele smo nadmašiti žanrove bez ograničenja i pravila te ih spojiti s društvenim komentarima. Naziv albuma je došao potpuno spontano kao reminder na dugotrajan proces stvaranja glazbe gdje je “save as” najčešće korištena i najvažnija naredba u digitalnom svijetu. U isto vrijeme simbolizira i važnost očuvanja povijesti, a ne samo nadjačavanje iste.

E: Osim kroz glazbu, aktivno se “borite” za ravnopravnost u društvu i svojim radom svakodnevno potičete važna društvena pitanja. Što znači biti aktivist u današnje doba?

WV: U biti nitko ne živi svoj život neaktivistički ili nepolitički, to ne postoji, samo naše postojanje je politički akt. Tek oni koji misle, da njihov neangažman nema utjecaja na društvo, nisu u pravu. Svaki naš korak, bio to aktivno angažiran u želji po društvenom napretku i radom u smjeru blagostanja društva ili ne, je politički značajan. Trenutno smo aktivne u svrgavanju slovenske krajnje desne koruptivne vlade, koja je u samo par mjeseci iz Slovenije napravila policijsku, represivnu, paranoičnu državu, u kojoj su sloboda, istina i poštivanje ljudskih prava izdahnuli i na površinu su isplivali krađa, korupcija, nasilje, uzurpacija medija, policije, vojske i besraman obračun sa svim ljudima, koji se trenutno ne slažu sa situacijom. Vrijeme se mijenja, i svako razdoblje ima svoju borbu, ali borba je “a way of life”.

E: Ako sam dobro pročitala, jednu od vas je VIBE Magazine svrstao među top 12 techno producenata, druga je završila glazbenu akademiju i svira flautu, itd, itd… Imate stvarno dosta stvari za pohvaliti se, ali na što ste posebno ponosne?

WV: Nama najviše znači to što smo uložile puno energije u razvoj elektronske queer scene preko edukacije i individualnim pristupom, posebno sa ženama i queer osobama, koje mogu danas, zbog infrastrukture koju smo gradile godina, razvijati svoje talente i nastavljati rad. Za nas je ključno da podržimo queer ljude, žene i druge manjine, kako bismo prepoznali njihovu povijest i važnost ovih zajednica u razvoju i nastanku elektroničke scene.

E: Osim produkcije i DJ-anja, slažete program za klub Monokel (Metelkova) i dio ste ekipe koja je izgradila klub Pritličje. Koja je točno vaša uloga?

WV: S prijateljicama Barbarom i Monikom, s kojima vodimo kulturni centar Pritličje, se najviše bavimo odčepljivanjem začepljenih odvoda i redarenjem. :) Imamo mnogo uloga, generalno možemo reći da se bavimo sa svim stvarima koje se tiču ugostiteljstva i da organiziramo muzičke, klupske, kulturne i edukacijske evente.

E: U Pritličju se već četiri godine održava vaš Festival Grounded koji Ljubljanu svaki put počasti zanimljivim i inovativnim artistima. Osim party programa, festival posjetiteljima nudi i predavanja o aktualnim društvenim pitanjima. Što možemo očekivati u ovogodišnjem izdanju (ako ga bude)?

WV: Festival Grounded je festival koji spaja progresivnu elektronsku glazbu, kritičku misao i aktivizam. Proizlazi iz potrebe za hrabrijim klupskim večerima i želje za više dalekovidnosti oko društvenih pitanja. Prošle godine tema je bila “Automatizacija i vlast” - osim opće svijesti o prisutnosti automatiziranih sustava odlučivanja koji nas kategoriziraju i rangiraju tijekom prenošenja moći vlasti s ljudi na strojeve, civilno društvo rijetko ima uvid u rad takvih sustava, a kamoli utjecaj na poželjnost njihovog uvođenja. Glazbeni program je na tragu najaktualnijih smjernica koji predstavlja najsuvremenije fenomene post-klupske i forward-thinking elektronske glazbe. Cilj nam je da publika proširi spektar slušanja, da izađe iz komfort zone i dođe slušati muziku za koju prvi put čuju. Svima nudimo priliku da žive svoju znatiželjnost. A sad ekskluzivno za Mixmag haha - ove godine ipak održavamo festival i to uskoro, od 20. do 22. kolovoza!

E: Jeste li zadovoljne trenutnom situacijom u Ljubljani što se tiče clubbinga, odnosno suradnje grada s klubovima i klubova s promotorima?

WV: Uf, to je toliko duga priča, da možemo cijeli intervju posvetit tome. Možemo samo reći da je bitno, da žene koje se nalaze u ovoj šovinistički industriji, grade vlastitu infrastrukturu, grade inkluzivnu scenu i vlastiti đir, jer im nitko nikad ništa neće pokloniti.

E: Nema druge... Koliko često surađujete s regionalnim artistima, bilo da se radi o bookingu ili suradnji oko produkcije, remixa?

WV: Vrlo često surađujemo na različite načine s regionalnim artistima, jer ima stvarno velik broj talenata na ovom području koje nažalost ova zapadnocentralizirana Europa često ni ne zapazi. Surađujemo preko bookinga u klubu, na festivalima, sa supportom muzike, rekmiksiranjem ili na bilo koji drugi način. Izgleda da će se ove godine održati isključivo lokalni elektronski festivali na području bivše Juge, a zbog korona situacije će još više sve biti orijentirano na Balkan artiste, što je isto dobra prilika, da se još bolje upoznamo i povežemo.

E: Kad smo već kod korone, kako ste provele lockdown fazu? Produktivno ili?

WV: U toku karantene smo s Pritličje ekipom vrlo aktivno radili live streamove DJ setova i raspravljali o aktualnoj političkoj situaciji u državi. Za produkciju muzike nažalost nije bilo dobro vrijeme, jer smo bili u šoku zbog djelovanje naše vlade i situacije u državi, a za kreativnost ipak treba “peace of mind”, a ne borba za basic rights.

E: Kužim. Držim fige da se situacija što prije smiri. Za kraj me još zanima od čega točno živite, odnosno radite li 9to5 poslove kad niste u glazbi?

WV: Od glazbe živimo indirektno, znači, sve što radimo, je na neki način povezano s glazbom. Ali da, ne radimo 9to5 poslove, nego 24/7. :D

E: Nine, hvala vam na ovome i na svemu što radite za scenu! Hvala i Luni Woelle na fotografijama. Čujemo se!