Josh Butler: "Korisno je imati vremensko ograničenje u kreiranju pjesama, jer ne stižeš odugovlačiti"

Josh Butler pripada generaciji mladih britanskih house producenata i DJ-eva, koji svojim marljivim radom i upornošću te podrškom zrele domicilne glazbene industrije ostvaruju sve zamjećenije uspjehe na svjetskoj razini. S “Call You Back” su mu se širom otvorila vrata elektroničke scene, uslijedio je poziv Carla Coxa za kreiranjem službenog remixa njegove stvari, a i Nile Rodgers ga je pozvao da mu bude support na UK turneji…

No prije ovih iznimnih trenutaka u karijeri i singla “Call You Back”, priča je započela 2013. godine i službenom objavom prvog izdanja za MTA label Chase & Statusa - bila je to "Got A Feeling", koja je postala i jedno od najprodavanijih izdanja na Beatportu te godine. Njegov talent prepoznao je i Kerri Chandler, koji je za svoj MadTech label objavio Joshov EP “No Frills” te mu ubrzo postao i mentorom.

Profesionalna karijera traje mu tek nešto više od šest godina, no ovaj prije svega producent, a tek onda DJ, zanat uči od tinejdžerskih dana - u okruženju Novog Zelanda, gdje kako i sam kaže ‘nije bilo neke značajne scene’, u elektroničku glazbu se zaljubio zahvaljujući jednoj PlayStation igri, a zatim svo svoje slobodno vrijeme posvetio samostalnom učenju produkcije.

Svoju priču Josh Butler nam je otkrio u kratkom razgovoru tijekom gostovanja na Defected Croatia festivalu u Tisnom ove godine… Saznali smo kako je sve krenulo, koliko su Leeds, Manchester i Novi Zeland utjecali na njega, da obožava podcastove… Pročitajte u nastavku.

m: Krenimo od početaka tvoje karijere - koja je započela u Leedsu, no originalno dolaziš iz okolice Manchestera? Oba grada imaju bogatu povijest po pitanju clubbing kulture, i glazbe općenito...

JB: Tako je, studirao sam u Leedsu nekoliko godina i zapravo je tu započela moja profesionalna glazbena karijera. Ono što je zanimljivo je da Leeds ima zaista bogatu scenu - na primjer, Nightmares on Wax, moj uzor, je od tamo, ali nije toliko poznata kao Manchesterova scena.

Dok sam studirao, postojali su odlični klubovi, no nažalost nekolicina se u međuvremenu zatvorila. Ipak, scena je i dalje bogata - djelomično se promijenila, ali postoji. Pokrenuti su odlični festivali, brojni odlični DJ-evi dolaze iz Leedsa, ima raznih događanja… Vrijedi spomenuti i “Back to Basics”, jedan od najdugotrajnijih tjednih klupskih programa u čitavom UK-u, koji se još uvijek održava u Leedsu!

m: Što misliš koji grad je najviše utjecao na tebe glazbeno - Leeds ili Manchester?

JB: Zapravo - nešto sasvim drugo, Novi Zeland! (smijeh) Kad sam imao 13 godina s obitelji sam preselio na Novi Zeland, u potpuno drugačije okruženje, koje je znatno utjecalo na mene, čak i glazbeno, no to sam shvatio tek kasnije. Odrastati u prirodnom okruženju kakvo nudi Novi Zeland izrazito je inspirirajuće, zbog toga i danas volim provoditi vrijeme u prirodi, biti na zraku, osjetiti tu vrstu “slobode” koju nosi, a upravo to mi donosi i inspiraciju za moju glazbu. Glazbeni utjecaji su došli nešto kasnije…

m: Pretpostavljam da u to vrijeme Novi Zeland nije vrvio clubbing scenom - kako si onda započeo s kreiranjem glazbe, da li je prvo bilo DJ-iranje ili produkcija?

JB: Za mene je produkcija glazbe bila prva…i sve je krenulo zbog PlayStation igre “Music”, ako je se sjećaš. Totalno sam se navukao na tu igru, postao fasciniran elektroničkom glazbom i ubrzo krenuo istraživati tada dostupne softvere za stvaranje glazbe i samostalno učio sve vezano za produkciju.

Danas ima puno načina kako “naučiti” producirati glazbu - od tutoriala, tečajeva, škola...i to su sve dobri alati, ali treba samostalno sjesti za računalo i jednostavno krenuti isprobavati sve po principu pokušaja i pogrešaka, tako se najbolje uči. Kada učiš potpuno sam, to je svakako sporiji način, ali po svom iskustvu vjerujem da je najbolji - jer na taj način više pamtiš, zamjećuješ, vježbaš… Naravno svatko ima svoj način učenja, a moj je bio pokušaji i pogreške, isprobavanje što valja, a što ne, traženje rješenja.

m: Da li si s vremenom imao mentore, nekoga tko ti je rekao ‘okej, ovo je super, ovo nemoj raditi ovako’?

JB: Dosta ljudi mi je pomoglo kada sam započeo objavljivati izdanja i uputilo me što da, što ne. Još uvijek najviše zahvala za moj breakthrough moment ide dvojcu Chase & Status - oni su potpisali jednu od mojih prvih pjesama, koja je imala dobar uspjeh. Doveli su me u studio, naučili me nekim novim trikovima, dali mi niz savjeta kako unaprijediti zvuk...Takvu ulogu imao je i Keri Chandler, koji mi je kroz godine dao niz korisnih savjeta, ali i inspiracije... Iznimno sam mu zahvalan na tome.

m: Vrijedi spomenuti i Carla Coxa - za kojeg si objavio remix pjesme “I Want You (Forever)”. Kakav je osjećaj kada jedan Carl “odobri” tvoj remix kao službeno izdanje?

JB: Uh, za to sam bio pod velikim pritiskom (smijeh)! Jednog dana u inbox mi je stigao e-mail Carlovog menadžmenta, s upitom da kreiram remix za tu pjesmu, povodom 15. godišnjice objave te stvari...i ostao sam bez teksta!

Remix te pjesme je bio zapravo izvrsna škola za produkciju, istovremeno! Naime, kako je stvar starijeg datuma, nisu imali originalne stemove ili trake...Tako da sam se bacio na istraživanje po internetu s namjerom da otkrijem što je Carl sve semplirao u “I Want You (Forever)”, i zatim sam pokupovao sve te originalne stvari koje su uzete kao sampleovi, i iz toga krenuo graditi remix. Zapravo sam si samostalno kreirao stemove (smijeh). Bilo je potrebno dosta priprema, no kreiranje samog remixa je došlo potpuno prirodno, trebalo mi je možda dan ili dva da ga dovršim - i očito se Carlu svidjelo kada je izašlo kao službeno izdanje (smijeh).

m: Kad smo kod tvojih izdanja, tvoje recentno izdanje je “Right Time” - možeš li mi reći nešto više o toj stvari?

JB: Ideja za pjesmu je došla dok sam se vozio u autu i slušao podcast - za uho mi je zapela fraza koju su nekoliko puta spomenuli, ‘it’s the right time’. Nije mi izlazila iz glave i bilo mi je jasno da od ovoga moram napraviti novu stvar!

Sljedeći dan sam ušao u studio, imao sam svega par sati vremena i zapravo sam tu stvar napravio za tri sata, od početka do kraja (smijeh). Smatram da je vrlo korisno imati vremensko ograničenje u kreiranju pjesama, jer ne stižeš odugovlačiti - fokusiraš se i jednostavno napraviš sve.

m: Upravo si spomenuo da slušaš podcastove - iz čiste znatiželje, što najviše slušaš, koji su ti favoriti?

JB: Dosta slušam “TED Talks” epizode, obrađuju razne meni interesantne teme...Volim slušati podcast Franka Skinnera - on je britanski komičar i izvrstan je! Slušam podcast Resident Advisora… Zapravo, slušam ih jako puno - ako ne slušam glazbu, onda slušam podcastove (smijeh).

m: Što bi naveo kao ključne momente u svojoj karijeri - već si spomenuo Chase & Status, koji su potpisali tvoje prvo izdanje, no bilo je tu još interesatnih momenata do sada…

JB: Bilo ih je nekoliko, a Chase & Status su definitivno bili moj prvi breakthrough moment, koji se dogodio prije samo šest godina! Drugi moment bilo je izdanje pjesme “Call You Back”, koju sam objavio za svoj label… Mislim da mogu reći i da je pokretanje vlastitog labela bio jedan od ključnih momenata do sada. Bontan i ja smo s jednim od prvih izdanja na mom labelu dosegnuli i Beatportov #1, na što sam isto jako ponosan, a zatim nas je i veliki Nile Rodgers pozvao na dio svoje Nile Rodgers & Chic turneje! Suludo iskustvo!

m: Ovo ti je treći dolazak na Defected Croatia - sjećaš li se svog prvog giga u Tisnom, kakvi su ti bili prvi dojmovi i kako se osjećaš danas ovdje, nekoliko godine kasnije?

JB: Iskreno, osjećam se kao kod kuće, zbilja uživam ovdje. Sjećam se da je u svojoj prvoj godini festival bio puno manji, možda svega 1000 ljudi, a ove godine se ovdje okupilo navodno 5000 ljudi! Osjeti se da festival raste, dodane su nove pozornice, još jedan party brod...zbilja, priča raste i volim biti ovdje. Obično si nastojim osloboditi raspored gigova, kako bih ovdje mogao provesti čitav tjedan, ovo mi je poput godišnjeg odmora!

m: Hvala ti na ovom ugodnom razgovoru!

JB: Hvala tebi i Mixmagu, i veliki pozdrav vašoj regiji!