Junior Tomlin - Salvador Dali ravea

Junior Tomlin, kojeg zovu i “Salvador Dali ravea”, stvorio je neke od najznačajnijih rave flyera i covera albuma tijekom 80-ih i 90-ih. Njegova umjetnička djela inspirirana sci-fijem i fantazijom, postala su sinonim za rave scenu, a njegovi plakati postali su tražena kolekcionarska djela.

Junior je objavio novu knjigu, “Junior Tomlin: Flyer & Cover Art” koja “slavi 30 godina stvaranja umjetnosti”. Razgovarali smo s njim o njegovoj karijeri te što možemo očekivati od njegove knjige.

m: Vaša umjetnost bila je svojstvena ranoj rave kulturi. Što Vas je privuklo raveu?

JT: Privukla me sloboda koju imate kada idete na rave - sve rase, vjere, seksualne orijentacije su na raveu. Kad zapravo doživite svoj prvi rave i ljubav svojih kolega ravera koji se samo žele zagrliti i razgovarati s vama, kao i plesati do iznemoglosti i uživati u ritmu.

m: Kad govorimo o Vašem dizajnu rave flyera i omota albuma, može se reći da ste razvili osobni sci-fi/fantazija stil. Kako je do toga došlo?

JT: Do toga je došlo zbog moje ljubavi prema znanstvenoj fantastici i fantaziji. I prema stvarima kao što su nadrealizam u umjetnosti. Odrastao sam u 60-ima i uživao sam u TV serijama kao što su Lost In Space, Blake’s 7 i Dr Who. Znači, sci-fi nije bio daleko od mene. Tada kad sam ga počeo razvijati crtanjem, pa i dalje, kupio sam neke znanstveno-fantastične knjige, poput onih Isaaca Asimova. Stil je dijelom fantastika, dijelom sci-fi pomiješan s nekim ‘mrljama’ nadrealizma. Rekao bih da gajim različite umjetničke žanrove koji se miješaju i podudaraju i spajaju zajedno kako bi stvorili jedno umjetničko djelo.

m: Što biste rekli, koji su neki od najvažnijih trenutaka u Vašoj karijeri dugoj 35 godina?

JT: Ima ih nekoliko, jedan od njih je rad na coveru ploče za Renegade Soundwave 1989. To se izdanje i danas svira i cijeni, to je klasik sa sjajnim coverom, evo čak i ja tvrdim da su i izdanje i cover odlično upareni! Druga stvar koju bih izdvojio bi bio moj prvi rave flyer koji sam napravio za Raveworld. Dobio sam upit dok sam bio u uredu Kickin's Recordsa, koji je 90-ih godina stvarao vrlo dobru plesnu glazbu, a nakon toga sam za njih radio sve više covera.

m: Jesu li se tijekom Vaše karijere uopće mijenjale Vaše metode stvaranja?

JT: Ranije sam uglavnom sve radio s airbrushom, jer sam u početku, kad sam počeo koristiti airbrush, radio covere za kompjuterske igrice - a tad ste imali računala Atari i Omega ST. Tako sam nastavio raditi i kad sam prešao na covere albuma i rave flyere. Ali, kad se došlo do točke kad se sve više stvari prebacivao na digitalno, morao sam evoluirati svoj umjetnički rad. I ne samo to, kad su mi ljudi prestali vraćati moje radove, odlučio sam se potpuno digitalizirati i tako radim i danas. Nekad sam koristio Corel Painter, a danas koristim Adobe Illustrator za izradu svojih umjetničkih djela.

m: Kroz Vašu knjigu, “Junior Tomlin: Flyer & Cover Art”, prvi će put biti dokumentirano i predstavljeno Vaše djelo na tako sveobuhvatan, kohezivan način. Što mislite, kako će se ovaj format razlikovati u pogledu na to kako su vaš rad u prošlosti doživljavali kao pojedinačne flyere i covere?

JT: Puno, jer smo zapravo dobili sve moje radove koje sam dizjanirao za glazbenu industriju i stavili ih u jednu knjigu. Također, kroz knjigu se promovira i rave kultura - ja sam i želio da ta knjiga bude za rejvere, DJ-eve i MC-je te sve ostale koji su povezani sa scenom. Osim toga, želim se predstaviti i mladim ljudima, studentima, želim ući u njihove knjižnice i knjižare.

m: Puno Vaših radova koji su predstavljeni u knjizi rađeni su u vrijeme kad su se rušile društvene barijere. Možete li izdvojiti neko od Vaših djela koje to zorno prikazuje?

JT: Mogu i dva, koja sam napravio za Peace Fest. Jedno je lice čovjeka koje je bilo napola crno i napola bijelo, a imalo je veze s jedinstvom, poput objedinjavajuće stvari koja prikazuje dvije, recimo, različite vrste ljudi koje se vide zajedno na jednoj slici. A između njih postoji razgranična linija za koju mislim da se ovih dana sve više i više zamagljuje. Drugo djelo, dakle isto za Peace Fest, je bila pola crna i pola bijela žena, što je tad bilo prilično zanimljivo i praćeno istim temama, jedinstvom i ljudima koji se odnose jedni prema drugima.

m: Je li objedinjavanje Vaših djela u jednoj knjizi nešto što ste mogli zamislili dok na početku karijere?

JT: Počeo sam razmišljati o tome tek prije nekoliko godina, ali to je bila samo ideja. Znam samo da sam tad priželjkivao da to bude knjiga koja će se gotovo sama pisati. I eto, na kraju su komentare pisali DJ-evi, MC-evi, producenti, pa i reperi koji su tijekom godina sakupljali moje flyere, lijepili ih na zidove, radili od njih zidne tapete. Tu su i kolekcionari vinila, koji imaju albume za koje sam radio covere i koji se i danas slušaju.

m: Zovu vas “Salvador Dali ravea”. Kako je do toga došlo?

JT: Do toga je došlo kad sam radio za Kickin ‘Records, 90-ih godina; napravio sam cover za album grupe koja se zvala Messiah. A to je bilo u vrijeme kada su ljudi slali pisma, fan mailove, Peteru Harrisu (menadžeru Kickin's Recordsa). U jednom od pisama koje je netko poslao, pri dnu je stajalo: “Reci Junioru Tomlinu da on Salvador Dali ravea", i tako je to krenulo.