Kako je Novi Zeland pobijedio COVID i vratio se na ples

Posljednjih tjedana, s veseljem, objavljujemo svaku vijest o otvaranju klubova, najavama nekog festivala i bilo kakvog oblika povratka na plesne podije pa makar se radilo i o udaljenim krajevima koji nemaju nikakvog utjecaja na naše podneblje. No, od država u kojima je došlo do popuštanja epidemioloških mjera, na putu u staro normalno najsigurnije djeluje upravo ona najudaljenija od svih - Novi Zeland...

Naime, u svim novozelandskim gradovima, regijama i otocima, klubovi danas rade bet ikakvih restrikcija, a otvaranje je krenulo već u listopadu prošle godine. S druge strane, na snazi je, još uvijek, odluka tamošnjih vlasti o potpunom zatvaranju granica, što je Novi Zeland pretvorilo u svojevrsnu zabranjenu zonu, koja podsjeća na neku SF utopiju, u kojoj su ljudi sretni i bezbrižni, dok ostatak svijeta prolazi agoniju. No nije baš tako, priča nam Cameron Morris, vlasnik najpoznatijeg kluba u Wellingtonu, Cluba 121: ''Iako smo sretni što radimo već mjesecima i što se život, na lokalnoj razini, čini kao nekad, svakodnevno sam u kontaktu s prijateljima iz raznih krajeva svijeta, od kojih su neki jedva preživjeli koronavirus. Unatoč tome se trudim održavati dobro raspoloženje, ali zato ništa ne uzimam zdravo za gotovo.''

Zemljopisni položaj, u ovom je slučaju za Novi Zeland bio od presudne važnosti pa su tamošnje vlasti, već početkom lipnja prošle godine objavile kako je država COVID-free, uz izuzetak nekolicine građana u karanteni nakon povratka iz inozemstva. To je značilo da klubovi mogu funkcionirati normalno, a i da ništa ne stoji na putu open air događajima tijekom ljeta 2020. Atmosfera na podijima, ljetos je bila, najblaže rečeno, euforična, svjedoči nam Zak Cooper, aka Paoro Kete, dugogodišnji DJ i promoter: ''Prvih nekoliko vikenda je bilo ludo. Pregršt dobrih vibracija i pozitivne atmosfere. Ljudi su skakali, pljeskali i vrištali do jutra. Nešto slično nisam dotad vidio na nijednom događaju na Novom Zelandu.''

Cooper je i jedan od vlasnika open air kluba Flux, u Christchurchu, najvećem gradu na južnom novozelandskom otoku. Budući da se programska shema kluba dosta oslanjala na inozemna gostovanja, nakon otvaranja su se morali prilagoditi okolnostima zatvorenih granica. ''Oduvijek smo imali tendenciju da program temeljimo na nekoliko gostivanja, uz podršku lokalne scene, no situacija je bila takva da su lokalni DJ-i postali nositelji programa. U početku smo pomislili da bi to mogao biti problem, ali publika nas je razuvjerila.''

Najava politike zatvaranja prema van, a otvaranja unutar države, na Novi Zeland je vratila i neke glazbenike koji su godinama živjeli u inozemstvu. Među njima su i Olly Perryman, aka Fis koji se vratio iz Berlina te Ruby Kerkhofs, aka Nice Girl koja je odlučila napustiti Melbourne. Oni, ali i brojni drugi, uključili su se u lokalnu novozelandsku DJ scenu koja je, stjecajem okolnosti, iznjedrila i prave zvijezde, kao što su Eden Burns, Borrowed CS i Clear Path Ensemble, dub techno projekt bubnjara Coryja Championa koji je, upravo, tijekom posljednjih pola godine, razvio svoju sklonost prema DJ nastupima: ''U situaciji koja nas je snašla, došao sam do zaključka da će mi biti puno teže nastupati s bendom, nego kao DJ u klubu. I tako sam se, silom prilika, pretvorio u DJ-a. Neobično i zanimljivo iskustvo.''

Još jedna lokalna DJ-ica iz Aucklanda koja je ''isplivala'' posljednjih mjeseci je i Bonnie Ryan-Vance, aka Bontempo. Za Bonnie je bilo ključno prošlo ljeto, a ona se nada i međunarodnoj karijeri, kad se svijet vrati u normalu: ''Pozitivna je stvar što su mnogi lokalni DJ-i dobili priliku u klubovima i na eventima koji ih inače, vrlo vjerojatno ne bi bukirali. Na nama je da sad pokažemo koliko smo dobri, kako ne bi opet pali u zaborav''.

Jedna od trenutno najpopularnijih klupskih večeri u Aucklandu je FILTH koju vode redateljica i DJ Shaki Wasasala aka Half Queen te reper Jess Bourke aka Jess B. Wasasala ističe kako je riječ o clubbingu s naglaskom na ''queer, trans i što je moguće veću rasnu mješavinu na podiju.'' 13. ožujka ove godine FILTH je ugostio i Boiler Room, kako bi predstavio šarenilo svoje publike, ali i glazbu koja je miks modernog klupskog zvuka i tradicionalne polinezijske glazbe. Krajem ožujka, Boiler Room je prenosio i setove s Friendly Potential's Beacon Festivala, poznatog open air eventa u aucklandskoj luci. Zanimljivo je kako je, za ovu, isposlovana i iznimka zatvorenih granica, uz posebne uvjete. Troje inozemnih headlinera, Ben UFO (London), Marcellus Pittman (Detroit) i Roza Terenzi (Melbourne) morali su doći u Auckland dva tjedna prije eventa i provesti ih u strogoj karanteni.

Chris Cox, aka Frank Booker, veteran novozelandske scene, jedan je od DJ-a koji su nastupili na spomenutom Beacon Festivalu, posljednjeg vikenda u ožujku: ''Kad sam bio klinac, izolirani geografski položaj Novog Zelanda me frustrirao. Stalno sam razmišljao o tome kako ću se preseliti u UK... A sad svaki dan pomislim: Bože, hvala ti što jesmo tu gdje jesmo...''