Kasper Bjørke: “Iz lošeg razdoblja izašao sam kao jača osoba”

Kasper Bjørke je DJ, producent i menadžer koji će svojim radom i razmišljanjem zaintrigirati gotovo svaku osobu. Početak njegove glazbene karijere vezan je za klupsku glazbu, dok danas više stvara ambijentalnu. Radio je remikse za poznate izvođače kao što su Moby i Laid Back, a ne treba isključiti ni činjenicu da je bio menadžer Reptile Youthu te danskom producentu Trentemølleru. Veliki zaokret u karijeri dogodio mu se 2018. godine nakon teškog razdoblja - borbe s teškom bolešću - iz kojega je nastao “The Fifty Eleven Project”. Tim je projektom svoju tadašnju glazbu stavio u drugi plan i predstavio mračno, ambijentalno izdanje.

Nedavno je izašao njegov dupli EP “Nothing Gold Can Stay“ a koji sadrži i četiri suradnje s njegovim prijateljima. Novo izdanje ispunjeno je emotivnim notama kojima dopire u dubinu emocija slušatelja, a jednu od pjesama krasi i spjev Roberta Frosta. Osim što je uspješan DJ i producent, Bjørke ne krije svoj afinitet prema arhitekturi, a jedan je i od aktivista kad je u pitanju očuvanje okoliša. Za Mixmag Adriju otkrio je svoj cijeli put stvaranja novoga EP-a te se dotakao i ozbiljne teme kao što je mentalno zdravlje.

m: Vratimo se na početak, što te točno privuklo da se počneš baviti glazbom?

KB: Oduvijek sam bio fan glazbe. Dok sam bio tinejdžer, najviše sam slušao hip-hop, pa indie glazbu, što me dovelo do housea, primjerice do Daft Punka. Zatim sam 1995. otišao na Roskilde, to je bilo prvi put da sam posjetio neki festival, i sjećam se da sam razmišljao kako ću biti jako sretan ako ću jednoga dana puštati ovdje, iako nisam imao ni bend i niti sam se baš bavio glazbom. Ali sam shvatio da je to ono što želim raditi. Udružio sam se s jednim prijateljem i počeli smo raditi glazbu između 1998. i 1999. Brzo smo se probili i svoju prvu gažu na Roskildu imao sam 2001. Jedini posao koji sam imao s klasičnim radnim vremenom od 9 do 5, bilo je u oglašavanju, bio sam umjetnički dizajner par godina, ali čim je glazba prevladala mojim životom bio sam spreman prestati raditi i umjesto toga početi ići na turneje i stvarati glazbu.

m: Imaš bogatu glazbenu povijest iza sebe kada govorimo o nastupima, suradnjama, albumima. Sjećaš li se određenog trenutka u kojem si osjetio da stvari postaju ozbiljnije?

KB: Mislim da se sve izdogađalo potpuno prirodno i postepeno do trenutka kad sam prvi puta došao nastupati na Sonar u Barceloni, u Brazil ili pak Japan. Toliko iskustva je bilo iza mene tijekom cijelog tog puta i samo sam u jednom trenutku pogledao unatrag i rekao si - “Kriste, ovo je bilo fenomenalno!” No, generalno mislim da sam blagoslovljen što imam mogućnost živjeti od onoga što volim i biti sam svoj šef, sada već 20 godina. Jako je malo ljudi koji su u takvoj mogućnosti i zahvalan sam na tome.

m: Tvoj novi EP “Nothing Gold Can Stay” pun je različitih zvukova, od onih mračnih i nježnijih pa do plesnih. Možeš li nam reći nešto više o ovome projektu?

KB: Da, nakon što je izašao moj projekt na Kompaktu prošle godine, nisam bio siguran hoću li više ikada raditi klupsku glazbu. Baš sam dobio drugo dijete, kćerku, i pomislio sam - “Ako želim išta napraviti ove godine, moram barem pokušati”. Sjeo sam i počeo raditi stvari i sve je došlo prirodno. Ipak, imao sam problem jer sam želio napraviti nešto nježnije, više ugodno duši i da se temelji na vokalima i da u tome uživam. Prvo sam mislio to spojiti sa klupskim stvarima, ali sam onda osjetio želju za razdvajanjem ta dva svijeta pa sam došao na ideju da dupliram EP umjesto da napravim album - i tako je onda s jedne strane glazba organskog zvuka, a s druge strane su stvari za klubove.

m: Pošto si se najviše fokusirao na analogno i organsko na ovome EP-u, koju opremu i software si koristio kako bi stvorio novi zvuk?

KB: Koristim Logic u svome studiju otkako se sjećam, još uvijek sam, ne znam je li to pretehničko, ali u Logic 9. Nisam prešao na Logic 10 koji je totalno ludilo, ali ovaj me služi dobro čak i kad radim snimanje sa živim instrumentima. Imam bubnjeve, bas gitaru, analogni sintesajzer, vokale i sve je nekao izgrađeno u slojevima. Počinjem na laptopu ili studijskom kompjuteru, napravim skicu i onda odem do različitih glazbenika s kojima želim raditi. Nakon toga snimimo ono što ja želim, ali s organskim zvukom.

m: Dok stvaraš glazbu, uhvatiš li se da se dvoumiš oko pjesama? Nakon što ih poslušaš kad su gotove, pomisliš li da bi još mogao nešto izmijeniti ili ostaviš tako kako je?

KB: Ponosan sam na većinu glazbe koju sam stvorio, iako bude trenutaka u kojima ne želim ni poslušati stare stvari. Nikad ju ne slušam kod kuće, samo dok nastupam. Jedina situacija u kojoj sam slušao svoju glazbu bila je kada sam radio na ambijentalnom albumu kako bih bolje procesuirao sve, a i dan danas ga poslušam za opuštanje ili spavanje. Općenito, ne preispitujem previše svoju glazbu, čak mi malo bude neugodno kad je čujem negdje vani, ali isto tako sam i sretan i počašćen kad je puste. Nisam dobar ni u govorima, no volim DJ-ing. Dok si DJ, bez obzira na činjenicu što su sva svjetla uperena u tebe, fokus je na komunikaciji bez ikakvog govora.

m: “Nothing Gold Can Stay” je pjesma koja je nastala iz spjeva koju je napisao Robert Frost, a recitirao ju je Justin Strauss. Kako si odlučio da ovaj spjev treba postati dio pjesme?

KB: Želio sam napraviti nešto da ljude potakne na razmišljanje. To se ne događa često u dance glazbi haha. Spjev je doista prekrasan, radi se o krugu života i da ništa ne ostaje onako kako je bilo. Govori i o mijenjaju godišnjih doba i mislim da je ove godine to došlo idealno, da svi razmislimo o prirodi i povezanosti s njom. Želio sam stvoriti sliku o tome kako se sve mijenja i da trebamo promisliti o tome i pokrenuti se da očuvamo prirodu i cijenimo planet na kojem živimo.

m: Kad smo kod prirode, misliš li da će akcije koje danas poduzimamo pomoći zaustaviti direktan utjecaj na klimatske promjene ili je već kasno za to?

KB: Možemo se nadati da je dovoljno, no realno baš i nije. Trebamo slijediti ono što sada radimo i potruditi se što više oko svega. Trenutno mogu pogledati svoju djecu u oči i reći im da se dovoljno trudimo. Odlučio sam putovati u Švicarsku vlakom 14 sati umjesto da putujem avionom s kojim bih stigao za sat i pol. Ostajem tamo jednu večer i nakon toga putujem u Milano do kojega će mi trebati 5 sati, a do kuće iz Milana ću putovati čak 25 sati tako da gubim vrijeme koje bih mogao provesti s obitelji. Ne mogu si dopustiti da letim avionom ako imam mogućnost otići vlakom. Svi se trebamo zapitati o svakom aspektu svog života, je li u redu ono što radimo? Ili kupovanje namirnica, zašto, primjerice, kupovati borovnice iz Čilea? One moraju biti u sezoni i ako je moguće od lokalnih ljudi. Ne jedemo ni meso, a ako jedemo to nije svinjetina već lokalna piletina. Trudimo se reciklirati, kupovati vintage odjeću i te neke male stvari. Radi se o malim odlukama koje sami stvaramo. Dug je to put, no dosta toga se mijenja trenutno. Nisam siguran je li to dovoljno brzo, ali važno je da se nadamo i trudimo biti primjer jedni drugima. Želim svojoj djeci i unucima ostaviti što bolji planet.

m: iza tebe je dosta teško razdoblje, suočio si se s dijagnozom raka, što je dovelo i do anksioznosti. Tijekom tog perioda otkrio si iscjeljujuću snagu glazbe i napravio album “The Fifty Eleven Project” . Možeš li nam reći nešto više o tom iskustvu?

KB: Iza toga je duga priča, no za mene je najvažnije što sam u tom projektu opisao cijeli svoj put kroz sve stadije nakon što su mi dijagnosticirali rak. Imao sam sreće što nisam morao na kemoterapiju, već sam samo išao na operaciju. No, mentalno sam bio u totalnom neredu. Cijeli proces stvaranja tog albuma pomogao mi je da dublje preispitam svoje osjećaje i anksioznost. U trenutku kojem sam prošle godine izdao taj album, izliječio sam se mentalno. Anksioznost je u potpunosti nestala. Sama činjenica da sam otvoreno pričao o tome je isto tako pomogla i drago mi je da sam izdao taj album. Izašlo je i 11 filmova za sve pjesme s albuma ovdje u Kopenhagenu, na 11 različitih monitora i mislim da će u siječnju biti i online. Drago mi je što ću to moći podijeliti s drugima. Imao sam doista sreće što sam iz svega izašao kao jača osoba.

m: Planovi za budućnost? Postoji li nešto specifično što bi još htio ostvariti?

KB: Planiram raditi na ambijentalnom projektu iduće godine i biti što manje zauzet. Trenutno se puno toga dešava, no iskreno sam sretan sa svojom obitelji tako da je jedini veći cilj pronaći novo mjesto za živjeti. Nemam sada prevelikih ambicija što točno želim osim da želim nastaviti raditi glazbu, raditi sa ostalim izvođačima i biti sa svojom obitelji.