Koolade: ''Warm Cups'' je jesenski zen album

Matko Šašek aka Koolade zaslužan za produkciju mnogih poznatih, domaćih hip-hop albuma za Tram 11, Bolesnu braću, Edu Maajku ili El Bahatteea, koji su ga, svojedobno, doveli i do suradnje s američkim hip-hop zvijezdama Xzibitom, Masta Aceom, Wu Tang Clanom, Bow Wow, Seanom Priceom i dr. Tijekom 2020.god., Koolade si je, u punom smislu riječi, dao kreativnog oduška i objavio - čak tri albuma.

Porazgovarali smo s Matkom, nakon objave posljednjeg u nizu...

M: Prije nekoliko dana si objavio ''Warm Cups'' i to bi bio - tvoj treći album u 2020? Možemo li očekivati još? Ima još mjesec i pol do kraja godine :)

K: Haha! Da, izbacio sam ga 1.11. Hmmm... Pa kontam da je to dovoljno za jednu godinu. Mislim mogao bih još jedan, ali less is more! Hahahahahahaha!!

M: S obzirom da je riječ o prilično različitom soundu na sva tri albuma, možeš li nam ukratko predstaviti ''The Hop'', ''<V> 1984'' i ''Warm Cups''?

K: "1984" je neka fuzija hip hopa, dubstepa, wave hopa... Agresivan je i mračan, te odiše elektroničkim soundom. Puno sintova koji režu i paraju preko hip hop drum tracka. Ima tu i pokoja dubstep traka, ali uglavnom je neka fuzija više stilova. Napravio sam ga tijekom proljetne karantene i htio sam njime opisati tu distopiju. Nastao je nakon "Leaving You", EP-a kojeg sam izbacio u noći 21.03., taman par sati prije potresa. Taj EP je spor i melankoličan i nekako je označio početak karantene i zbunjenost uslijed iste, a nakon njega mi je nekako došlo da napravim nešto agresivno i ljuto.

"The Hop" je ljetni, uplifting plesni album, na granici disca, housea, funka, prepun soulful akorda i debelih funk bas linija. Ritmički je čitav u 4x4 formi, ali stalno istražuje kaj se može desiti između tih ravnih doba. Imena stvari sugeriraju ples i rimuju se s naslovom albuma. Npr. The Bop, The Hop, The Wop, The Pop itd...

"Warm Cups" je zen album za jesen, skroz skuliran lo-fi hip hop sound, a opet pun soulful akorda i melodija preko sloppy drum trackova i ritmike. Kako mu i ime sugerira, stvoren je za chill, čajanku, gledanje kroz prozor, ušuškavanje pod dekicu i slično. Mislim da će pomoći mnogima u jesenskoj karanteni da se opuste i otpuste kile stresa. Trebam li napomenuti da sa svojim izdanjima razmišljam o čitavom svijetu, a ne samo o regiji?

M: Poznato je kako dolaziš sa hip hop scene te da si, osim s domaćom ekipom, surađivao i s mnogim američkim reperima. Je li neka od tih suradnji još uvijek aktualna?

K: Od domaćih i regionalnih suradnji trenutno radim na povratničkom albumu Tram 11. Edo stalno uzima nove beatove, a radim nešto novo i s Wiklerom i Kendijem. Ove godine sam radio i novu stvar za Vojka. S inozemnim artistima se nisam baš previše ponavljao. Najviše sam radio s Masta Aceom, kojem razmišljam predložiti neku novu suradnju. For old times sake...

M: Pandemija je resetirala čitav niz djelatnosti, a posebno glazbenu scenu. Kakvo je tvoje viđenje budućnosti glazbenog sektora?

K: Budućnost je na internetu. Je li to dobro ili loše, vidjet ćemo, ali vjerojatno donosi i jedno i drugo. Vjerujem i da je potencijal u manjim eventima ili festivalima manjeg kapaciteta, ali dužeg trajanja. Ali to su samo neka moja razmišljanja. Kaj bu bilo, bumo vidli...

M: Iako su tri albuma u godinu dana impresivan učinak, kreativni domino efekt koji je krenuo na proljeće, zahvatio je mnoge glazbenike iz svih mogućih pravaca. Jesi li slušao štogod od glazbe objavljene ove godine? Nešto što bi preporučio našim čitateljima (neovisno o žanru)?

K: Ufff... Dosta toga... Roy Ayers je ove godine izbacio fenomenalan album s dva hip hop producenta Adrianom Youngom i Ali Shaheedom Muhhamadom (iz A Tribe Called Quest). Album istražuje zlatnu eru Roya Ayersa i Uno Melodic labela. Dalje, Mick Jenkins, Kaytranada, Ce Lo Green, Spillage Village, Potatohead People, MXXWLL, Devin Morrison, OXP (Onra x Pomrad), Temu, Seba Kaapstaadt, Brandy, koja je ove godine izbacila jako dobar sedmi album. I tak... Sve novi albumi i mjuza iz ove godine. Preporučam ove artiste definitivno.