Kronike plesnog podija: Club Bizarre

Djembe, bongo, darbuka, makuta ili ngoma, samo su neke od brojnih, raznovrsih udaraljki porijeklom s afričkog kontineta koje danas predstavljaju neizostavni element u glazbenoj produkciji. Njihov zvuk, bilo u organskoj ili digitalnoj formi, obogaćuje ritmičnost glazbenih djela svih mogućiha žanrova pa se afričke perkusije, kao grupa instrumenata, opravdano smatraju najznačajnijom skupinom tradicionalnih glazbala u okvirima suvremene glazbe. Iako je zona njihovog utjecaja poprilično široka, afrički instrumenti su poseban trag ostavili u modernoj, plesnoj glazbi – od funka i disca, preko housea i techna, do bassa ili EDM-a. No, to nije sve – brojne podskupinetih instrumenata, ovisno o tome iz kojeg dijela Afrike potječu, s vremenom su postali temeljem razvoja niza autohtonih inačica elektroničke plesne glazbe...

Među najstarijim i najznačajnijim svakako je Kizomba koja nastaje u Angoli sredinom 80-ih godina. Kizomba je inače riječ za party na jeziku Bantu plemena Ambundu, no većina pjesama izvornog Kizomba žanra izvodi se na portuglaskom jeziku, osim onih koje dolaze iz Cape Verdea. Kizomba se, u Cape Verde verziji, naziva i Zouk, a danas je, ponajprije, sinonim za žensku grupu Zouk Machine. Eduardo Paim, Bonga i Don Kikas prva su značajnija imena na ranoj Kizomba sceni, za koju je karakterističan bio i ples, nalik lambadi koji se plesao u parovima. Kizomba je, u svojoj izvornoj formi, tempu i ugođaju, opstala i u modernoj produkciji te danas, u Angoli, ima status pop glazbe.

Već početkom 90-ih, u Luandi, DJ Sebem, Tony Amado i dr. pokreću Kuduro – moderniji, siroviji i žešći od Kizombe. Kuduro je koketirao s elektroničkom glazbom koja je u Angoli stizala iz Europe, oslanjajući se na elementarne ritmičke fraze Kizombe. S obzirom da je nastao tijekom izrazito brutalnog, drugog građanskog rata u Angoli (1992. -1994.), Kuduro ima i određeni buntovnički element, kako kroz tekstove socijalne tematike Kuduro repera, tako kroz neobični Kuduro ples – kombinaciju više tradicionalnih Bantu plesova s break danceom i simuliranim borbenim pokretima koji zapravo. Rani Kuduro, nastao 90-ih u devastiranoj Angoli, postao je bitan segment kulturno-umjetničkog pokreta Angolanidade, a specifičan je i po amaterskoj, lo-fi produkciji, budući da prvi Kuduro glazbenici nisu imali resurse za profesionalno snimanje. Kuduro je i danas najpopularniji pravac afričke elektronike, a svoj je uzlet imao početkom novog milenija s imenima kao što su Buraka Som Sistema (na naslovnoj fotografiji), portugalsko-angolski kolektiv zaslužan za razvoj tzv. progressive Kudura ili Puto Prata, Killamu te Coreon Du koji je, 2011., po uzoru na I Love Techno, pokrenuo festival I Love Kuduro. Osim u Luandi, I Love Kuduro, do danas se održao i u Parizu, Amsterdamu, Stockholmu, Rio de Janeiru, New Yorku i Washingtonu. Među najnovijim interpretacijama Kudura svakako se ističe Nazar, mladi producent iz Manchestera, a porijeklom iz Angole. Nazarovi roditelji su, početkom 90-ih emigrirali u Belgiju, a njegov je otac bio istaknuti aktivist Unije za nezavisnost Angole, na čijoj se strani i borio u tamošnjim sukobima. Nazar je, do 14. godine živio u Belgiji, nakon čega se vratio s obitelji u Angolu, a potom se smjestio u UK-u, gdje se počeo baviti glazbom. Ove godine objavio je, vrlo hvaljeni album, ''Guerilla'', a svoj sound opisuje kao mračni i sirovi Kuduro...

Osim Angole, još je jedna afrička država, tijekom 90-ih bila u fokusu svjetske javnosti. Nakon više od 40 godina, u Južnoafričkoj Republici došlo je do pada omraženog Apartheida. Nelson Mandela postaje predsjednik države koju zahvaća val velikih društveno-političkih i kulturnih promjena, s naglaskom na ljudska prava i slobodu lokalnog stanovništva. Među prvim modernim interpretacijama tradicionalne glazbe pojavljuje se Kwaito, specifična fuzija s houseom, nalik na sporiju verziju hip housea s tekstovima na mješavini jezika Afrikaans i Isicamtho. Prvi veliki Kwaito hit u Južnoj Africi bio je "Kaffir" Arthura Mafokatea, a prvi veliki rave party, poznat kao World Peace Party održao se 1991. u Cape Townu. Do kraja 90-ih, Johanessburg i Cape Town, već su imali razvijenu mrežu klubova, u kojima je dominantan zvuk bio upravo Kwaito-house. Među najpoznatijim klubovima bili su Eden, Euphoria i DV8 (Cape Town) te 4th World (Johannesburg).

Otprilike dva desetljeća nakon povijesnih promjena u JAR-u, na temeljima Kwaito fuzija s houseom i technom, nastaje novi pravac. No njegovo ishodište nisu ni Cape Town ni Johannesburg, već Durban, treći južnoafrički grad po veličini. G'qom (izgovara se Ighomu) na Zulu jeziku znači udarati o bubanj ili bubnjati. G'qom je karakterističan po svom snažnom, mračnom i repetitivnom ritmu koji potječe iz borbenih koračnica plemena Zulu, a na čijem se folkloru temelje i plesni stilovi gwara gwara, vosho i bhenga. Jedan od najpoznatijih južnoafričkih DJ-a, DJ Bongz smatra se autorom plesa gwara gwara koji je postao globalno poznat, nakon što ga je na svojim koncertima počela plesati Rihanna. Među pionire i glavne zvijezde G'qoma ubrajaju se i Rudeboyzi, Griffit Vigo, Lag, Dominowe, Citizen Boy, Okmalumkoolkat i dr. Unatoč mračnom ugođaju i elementima koji neodoljivo podjsećaju na suvremeni europski techno, G'qom se, za razliku od njega, ne gradi na standardnom obrascu 4/4 ritmike. Pored opskurnog G'qoma, moderni slijednici Kwaito zvuka su i puno mekši i vedriji Shangaan i Amapiano, nastali prije svega nekoliko godina. Iza Shangaana, kojeg možemo opisati kao afričkim nu discom, stoje DJ-i Khwaya i Nozinja. Amapiano pak koketira s jazzom, nu jazzom, downtempom i deep houseom, a kao njegovi glavni promotori ističu se DJ-i Ganyani i Kabza De Small...

Osebujna afrička scena definitivno zaslužuje još jednu epizodu, stoga nakon Angole i JAR-a, idućeg tjedna odlazimo i u Tanzaniju, Ganu, Kamerun, Nigeriju, Keniju...

Prošlotjednu epizodu dio iz serijala 'Club Bizarre' pročitajte OVDJE.