Kronike plesnog podija: Club Bizarre
Step by Step (VII.dio)
Nakon izleta na plesne podije Afrike, SAD-a i Južne Amerike, ova epizoda serijala 'Club Bizarre' počinje jednom pitalicom: Što je zajedničko Fred Astaireu, MJ Coleu i Skrillexu? Osim činjenice da su ova dva potonja DJ-i, gotovo ništa. Pa ipak su svaki, na sebi svojstven način, u nekom trenutku bili zaštitna lica glazbe i plesa koje se veže za pojam 'step': step dance, 2-step i dubstep. Step dance se, u engleskom jeziku, prvi put pojavljuje još u 19.st., kao naziv za vrstu plesa u kojem su koraci bitniji od figure, a odnosio se na razne inačice tradicionalnog irskog ili keltskog stepdancea. U modernu, plesnu elektroničku glazbu, pojam 'step' vratio se u sleng, sredinom 90-ih, kao 2-step, a u početku se koristio za svu klupsku glazbu lakšeg intenziteta koja nije bila u standardnoj 4/4 ritmičkoj frazi. Do danas je pak scenom prohujalo 10-ak različitih step-žanrova. Neki su se zadržali i po nekoliko godina i stekli fanove po cijeloj planeti, a neki su samo na trenutak zabljesnuli i ostali zabilježeni kao jedna crtica u bespućima razgranatih i međusobno isprepletenih pravaca elektroničke glazbe.
Za britansku elektroničku scenu iz druge polovice 90-ih godina, nerijetko se može pročitati ili čuti pojam post-rave, da bi se naglasilo kako je riječ o periodu nakon masovnog rave pokreta i tzv. povratka u klubove. Za ovo je razdoblje značajno i formiranje nekoliko različitih struja u klupskoj subkulturi, a sva ona glazba koja nije bila house, a nije bila niti jedan od derivata rejverskog hardcore breakbeata, trpala se inicijalno pod naziv 2-step. Iako temeljen na američkom soulful houseu, 2-step se razlikovao od housea u samoj esenciji plesne glazbe – ritmu. Za razliku od four-to-the-floor beata, osnovna karakteristika 2-stepa bile su isprekidane, neregularne ritmičke fraze i vokalne sekvence te tzv. beat-skipping kick, kao i nešto brži tempo od standardnog housea (cca 130 do 135 bpm-a). S druge strane, nije bio dovoljno brz poput junglea i drum'n'bassa, niti blizak po ugođaju, poglavito zbog favoriziranja soul i r'n'b vokala. Ipak, 2-step svoju egzistenciju duguje upravo jungle i d'n'b zabavama, na kojima se počeo pojavljivati kao glazba za chill-out floor. Iako 2-step vežemo uglavnom za UK scenu, njegovim začetnikom smatra se jedan Amerikanac – Todd Edwards (na naslovnoj fotografiji), DJ i producent iz New Jerseya. Edwards je svoje prve 2-step singlove objavio eksperimentirajući s ritam mašinama i pločama Todda Terryja i Masters At Work. Edwardsovi eksperimenti na američkom su tržištu prošli relativno ispod radara, no zato je u UK-u našao svoje poklonike među DJ-ima kao što su MJ Cole, Grant Nelson ili DJ EZ. Već krajem 90-ih, vokalni 2-step sound, u svojoj izvornoj formi nestaje. Dominantna mainstream struja producenta postepeno ga stapa s r'n'b produkcijom, dok u manjem dijelu opstaje na underground sceni, ali umjesto 2-stepa, sve se češće počinje etiketirati kao UK garage. Step je, pak, dobio novi prefiks, kako bi se skrojio naziv koji će obilježiti naredne godine na UK sceni – dubstep...
Dubstep je, početkom novog milenija, postao nasljednik više žanrova iz 90-ih, a sve što je iz njega nastalo dobilo je, potom, zajednički nazivnik bass glazbe. No krenimo redom... Dubstep nastaje kao fuzija drum'n'bassa, jungle, 2-stepa, duba i reggaea, a među prvim promotorima takvog sounda bio je legendarni BBC Radio 1 DJ John Peel. O samom nastanku naziva 'dubstep' postoji više priča. Općeprihvaćeno je da je naziv osmislio Neil Jollife, 2002., u magazinu XLR8, no prema nekim drugim izvorima, prvi ga je upotrijebio DJ Hatcha, dvije godine ranije u Big Apple Recordsu, DJ shopu u Croydenu koji je prvi počeo prodavati takve ploče. Zanimljivo je da su prije dubstepa, u užim britanskim DJ krugovima, u upotrebi bili nazivi techstep (mračna fuzija techna i drum'n'bassa) i hardstep (fuzija hardcore breakbeata s ritmikom 2-stepa). Iza naziva techstep stoje Ed Rush i Trace, no njihova rerenca nije bio Detroit techno, već kaotični hardcore zvuk popularan u Nizozemskoj i Belgiji. Tek će u kasnijoj fazi, nakon 2010., neki poznati dubstep producenti kao što su Scuba ili Blawan početi koketirati s modernom techno produkcijom. Samim time je i techstep, u tom drugom valu zvučao sasvim drukčije od onog iz 90-ih. I techstep i hardstep krajem 90-ih zvučali su zastarjelo pa su nove mračne dubstep produkcije dobile novi naziv – darkstep koji je zvučao više industrial, a manje bouncy. 'Step' posljedično izbacuje i 'bass' iz novijih d'n'b produkcija koje postaju drumstep...
Osim drugog vala techstepa koji je, naposlijetku, mnoge dubstep producente preobrazio u techno, period nakon 2010. obilježili su još neki derivati dubstepa, odnosno upotrebe pojma 'step'. U SAD-u, predvodnik nove fuzije agresivnog dubstepa s electrom i heavy-metalom postaje Skrillex. Američki dubstep sound, u UK je postao poznat pod, pomalo podrugljivim, nazivom brostep, nastao pod utjecajem struje britanskih producenata koji su ga percipirali kao izopačeni dubstep. No, u SAD-u, Skrillex postaje velika zvijezda koja privlači širok spektar publike, od ljubitelja dubstepa i d'n'b do publike Nine Inch Nailsa i Korna. S druge strane, u UK-u istovremeno nastaje eksperimentalna i ambijentalna inačica poznata kao post-dubstep, termin koji se povezivao s tri glazbena imena: Mount Kimbie, Fantastic Mr Fox i James Blake. Iz post-dubstepa nastaju još dvije 'step' fuzije: ona s funky i francuskim filter houseom postaje poznata kao funkstep, a ona pod utjecajem jazza i nu jazza naziva se jazzstep, u koju se svrstavaju i radovi nekih velikih d'n'b imena kao što su Roni Size & Reprazent, Goldie ili Alex Reece.
Priču o upotrebi pojma 'step' završit ćemo s dvije bizarne inačice – shamstep i clownstep. Shamstep koji spada u žanrove tzv. folktronice dolazi s područja Bliskog istoka. Riječ je o fuziji s tradicionalnom arapskom Dabke glazbom. Sham je inače arapski naziv za regiju Levanta, a naziv ovog pravca osmislili su članovi jordansko-palestinskog benda 47Soul. Clownstep je, baš, kao i brostep, još jedna rugalica, komercijalnim jump-up stilovima koji su izazivali gnušanje kod određenog dijela UK glazbenika koji su ga opisali kao ''onu vrstu dubstepa koja vas podsjeća na skakutajuće klaunove''...
Prošlotjednu epizodu iz serijala 'Club Bizarre' pročitajte OVDJE.