Kronike plesnog podija: Elektronički Panoptikum
3.3. - 9.3.
4.3.1991. KLF objavljuje svoj posljednji album ''The White Room''
Bill Drummond i Jimmy Cauty, odnosno kontroverzni britanski duo KLF (Kopyright Liberation Front), s izlaskom albuma koji je sadržavao njihove najveće hitove "What Time Is Love?", "3 a.m. Eternal" i "Last Train to Trancentral", počeli su planirati svoje spektakularno povlačenje s glazbene scene. Album, na kojem su predstavili novi glazbeni pravac, tzv. pure trance zapravo je trebao biti soundtrack istoimenog filma ''The White Room'' koji je trebao biti objavljen još 1989. Film se doista krenuo snimati '89., u španjolskoj Sierra Nevadi, a radnja je pratila Drummonda i Cautyja na proputovanju. Snimanje je prekinuto početkom '91., jer su Drummond i Cauty navodno bankrotirali. Kako bi se izvukli iz financijskih problema, soundtrack je pretvoren u plesni hit-album koji im je omogućio da ostvare svoju veliku želju - napuste glazbenu scenu na vrhuncu karijere. U tu svrhu su odbacili i plan da '92. objave nastavak albuma ''The Black Room''. Priliku za posljednji show dobili su na svečanoj dodjeli Brit Awardsa, 12.02.1992., gdje su pozvani da nastupaju, kao osvajači nagrade za najbolji bend. KLF je, tom prilikom, priredio pravi cirkus koji je uključivao svirku grindcore benda Extreme Noise Terror, pucanje iz automatske puške, mrtvu ovcu i sukob s direktorom produkcije Jonathanom Kingom. No službeni kraj glazbene karijere KLF-a bio je još jedna smicalica. Doduše, obećanje da će izbrisati svoj katalog i povući sva izdanja iz prodaje, ispunili su još '92., a nisu se ni pojavljivali u javnosti niti nastupali kao KLF, Drummond i Cauty su pokrenuli projekt K Foundation, a k tome su se obojica nastavili baviti vlastitim projektima. Periodično bi počastili publiku nekim bizarnim pojavljivanjem, kao npr. 2017., kad su promovirali svoju knjigu ''2023''. Početkom 2021., bez prevelike pompe, na streaming servisima su se počela pojavljivati sva stara izdanja KLF-a, a objavljena je i četverodjelna kompilacija ''Samplecity thru Trancentral'' s novim verzijama starih stvari, uključujući i tzv. Director's Cut verziju albuma ''The White Room''.
7.3.1961. Rođen Danny Tenaglia
Nakon generacije njujorških pionira DJ kulture kakvu danas poznajemo, a koju su predvodili likovi poput Larryja Levana ili Frankiea Knucklesa, na red je došao idući, tzv. post-paradise garage, naraštaj. Jedan od stjegonoša tog naraštaja koji je DJ vodama zaplovio krajem 80-ih je mladac iz multikulturalne četvrti Williamsburg u Brooklynu, Daniel Danny Tenaglia, zaljubljenik u plesnu glazbu od najranijeg djetinjstva. Tenaglia je, s 18 godina, otkrio clubbing i počeo izlaziti u Paradise Garage. Ondje ga je osvojio i nadahnuo upravo Larry Levan i njegov 'slobodni' stil puštanja glazbe, bez žanrovskih ograničavanja. Nema nikakve sumnje da je Tenaglia postao DJ zahvaljujući Levanu. No, karijeru nije započeo nigdje blizu svog rodnog grada, nego u Miamiju, 1985., kao rezident kluba Cheers. U NYC se vraća 1990. i odlučuje se okušati u produkciji, prvo kroz remikseve. Prvi koji mu je objavljen na ploči bio je remiks za pjesmu ''Surprise me Tonight'' pjevačice Norme Lewis, a prvi koji mu je donio konkretan uspjeh bio je za hit skupine Right Said Fred, ''I'm too sexy''. Početkom 90-ih, Tenaglia je objavio i nekoliko autorskih EPa, ali pod više pseudonima: Code 718, Deep State, Soulboy, The King Street Crew, itd, dok prvu ploču, kao Danny Tenaglia, potpisuje '94., ''Bottom Heavy'', za TRIBAL America. Za istu etiketu objavljuje i prvi album, ''Hard & Soul'', a žestoki tribal/progressive house postaje sound prepoznatljiv za Tenagliu diljem svijeta. Nakon kraćeg angažmana u klubu Roxy u NYC, baza mu, 1996., postaju subotnje rezidencije u prestižnom klubu Twilo, sve do '98. i odlaska u Tunnel. Za Tenagliu možemo reći kako je jedan od rijetkih koji je globalnu karijeru temeljio više na svojim vještinama DJ-inga i remiksiranja, a manje na autorskom radu. Tako da je i danas najpoznatiji po remiksevima brojnih house hitova, kao i miksanim kompilacijama za Global Underground, Twisted ili Azuli...
8.3.1958. Rođen Gary Numan
Gary Anthony James Webb ili Gary Numan, od svih je živućih glazbenika koje danas smatramo pionirima elektroničke glazbe, najmanje prisutan i, svakako, najmanje poznat, iako su ga, krajem 80-ih i početkom 90-ih, mnogi isticali kao jednog od glavnih glazbenih uzora, tik uz Kraftwerk, New Order i sl. Samozatajni Numan spada i među prvoborce new wavea, budući da je svoj prvi bend Tubeway Army osnovao 1977., još dok je punk bio na svom vrhuncu. Numan je odrastao u radničkoj obitelji, u kvartu Hammersmith, u zapadnom dijelu Londona, a s 15 godina je, od oca, dobio na poklon gitaru Gibson Les Paul. Iako Numana ne pamtimo kao gitaristu, činjenica da mu je baš gitara bila prvi instrument, ipak će se odraziti na njegovu kasniju karijeru. Nakon nekoliko kratkih epizoda sviranja gitare u nekoliko bendova, Numan pokreće Tubeway Army s prijateljem Paulom Gardinerom na bass gitari i svojim ujakom Jessom Lidyardom na bubnju. Numan preuzima ulogu frontmana pod pseudonimom Valerian, a počinje i svirati sintisajzer. Tubeway Army snima dva albuma, a album ''Replicas'' iz 1979. donosi prvi hit nekog britanskog benda orijentiranog prema sintisajzerskom zvuku: ''Are Friends Electric?'', nakon kojeg se Numan odlučuje na solo karijeru, pod imenom Gary Numan. Prve samostalne pjesme, u UK eteru su se našle zaslugom legendarnog Johna Peela, a među njima i najpoznatija Numanova stvar, ''Cars''. Već krajem '79., Numan objavljuje i svoj prvi album, ''The Pleasure Principle'', na kojem je kombinirao sintisajzer i gitarske pedale. Na koncertima je odlučio nastupati s instrumentom koji spaja gitaru i sintisajzer - čuveni keytar. Iako nije bio prvi koji ga je svirao, Numan i njegov Moog Keytar bio je nadahnuće mnogim glazbenicima 80-ih godina pa je, stoga, najzaslužniji što se ovaj instrument, danas smatra jednim od simbole glazbe ove dekade. Gary Numan, u svojoj diskografiji, broji 21 studijski album, od kojih je posljednji, ''Intruder'', objavljen u svibnju prošle godine.
Ukratko…
3.3.1966. Rođen reper Anthony Terrell Smith aka Tone Loc.
4.3.1965. Rođen argentinski DJ Hernan Cattaneo.
4.3.1974. ABBA objavljuje svoj prvi singl ''Waterloo''.
5.3.1948. Rođen britanski glazbenik Eddy Grant.
Prošlu epizodu iz serijala 'Elektronički Panoptikum' pročitajte OVDJE.