LSD: Kratka povijest najpopularnijeg psihodelika

LSD, dietilamid lizerginske kiseline, 'Trip' i 'Acid' polusintetski je psihodelik koji se sintetizira iz lizerginske kiseline, a u prirodi je uočen kod plijesni (gljivica) s ražene glavice (Claviceps purpurea).

Konzumira se gutanjem natopljenih sličica, kapanjem na kocki šećera ili unutar želatine. Isto tako, može se kapati direktno u usta, na kožu ili uzimati intravenozno u strogo kontroliranim dozama. Vrlo brzo se unatoč prvotnoj primjeni u liječenju psihičkih bolesti počeo upotrebljavati kao kondiciono sredstvo u vojne svrhe unutar zloglasnih programa ili pak kao rekreacijsko sredstvo uz dodatak alkohola i ostalih opijata. LSA, (ergin, lizerginska kiselina) je alkaloid iz ergolinske obitelji koji se prirodno pojavljuje u sjemenju slakovki i nekim vrstama gljiva, odnosno plijesni.

Priča o dr. Hofmannu i njegovom biciklu obišla je svijet, a sve se dogodilo u suradnji sa švicarskim sunarodnjakom i kolegom kemičarom Arthurom Stollom s kojim je u Sandoz laboratorijima u Baselu 16. studenog 1938. slučajno otkrio LSD. Pet godina kasnije ispisana je povijest, pa je 16. travnja 1943. spoznao njegova svojstva u manjoj dozi. Tri dana kasnije testirao je 250 mikrogramsku dozu, te se razočaran kući zaputio biciklom. Ta vožnja je do danas upisana u anale kao kultni 'Bicycle Day'. Susjedu je u tom pedaliranju razotkrio kao zlu vješticu, boje i vizije su mu se rasipale u simbole, a doktor kojeg je zvao radi intervencije ustvrdio je da nema nikakvih popratnih fizičkih eskalacija već je riječ isključivo o halucinacijama. Hofmann je tako otvorio eru drugog vala psihodelije. Patent Sandoza na LSD trajao je do 1966., a korišten je u kliničkim studijama shizofrenije. Paralelno ga je CIA koristila u jednom od stadija MKULTRA programa. LSD vrlo brzo ulazi u 'mainstream', Aldous Huxley na njemu prenosi spoznaje, profesor s Harvarda Timothy Leary predaje, piše i javno nastupa s temom njegovih benefita, a hippie pokret uz 'Djecu cvijeća' živi i umire na sveobuhvatnim efektima lizergida. DEA ga zabranjuje 1966. unatoč 'pozitivnim rezultatima pri kontroliranoj uporabi i uvjetima' čime počinje era prohibicije psihoaktivnih biljaka, a LSD se može nazvati najvećim promotorom psihodelije, no isto tako i njezinim privremenim 'grobarom' pošto je prebrzo osvojio američku srednju klasu pa i postao prijetnja sustavu. Huxleyev 'Raj i pakao' su i danas uz brojne Castanedine i Grofove radove pojam knjige o psihodelicima, a 'Kapetan Trip' Al Hubbard u LSD svijet uveo je tisuće poznatih osoba iz svih sektora javnog života. Kako je psihodelična kontrakultura ekspresno izronila, tako je još brže i potonula. Današnji gurui 'Acida' u najekstremnijim slučajevima dobivaju i po dvije doživotne zatvorske kazne zbog promocije i proizvodnje dok je svatko tko ga javno zagovara prozvan 'antidruštvenim elementom'. Razlog tomu možda je i Charles Manson koji je svojim djelovanjem javnost okrenuo protiv hippie pokreta, a igru je uspješno odigrala i CIA koja je hakirala i okončala kontrakulturu. Ključno je ipak naglasiti kako nikada nije dokazano da LSD uzrokuje psihičku ili fizičku ovisnost, već se uvijek navodi bojazan od nepredvidljivih efekata.

Kako je zaključio Leary, 'LSD je samo ključ, ono što se događa iza vrata ovisi o konzumentu i okolišu'. Dodao bih kako je riječ o 'alatu', onom kojim se može izgraditi carstvo snova i potpuna rekonekcija, ali isto tako odvesti u krivi smjer. Tu su poznati 'Flashback' momenti gdje se korisnici dugo nakon uporabe vraćaju u halucinogena stanja, dugo se navodi i mogućnost pojačavanja shizofrenog potencijala kod osoba s povijesti bolesti u obitelji, a tu je i sugestibilnost koja je iskorištavana u spomenutim obavještajnim programima. CIA je LSD-25 počela koristiti u prvim fazama MKULTRA programa već u travnju 1953. kada je supstancu administrirala 'ljudima koji je ne mogu odbiti' poput mentalnih bolesnika, zatvorenika, ovisnika i prostitutki. Drugi korak širokopojasnog ispitivanja bio je dobrovoljna administracija CIA-inom osoblju, vojnicima, liječnicima, vladinim agentima i plaćenim civilima. Iako su takvi eksperimenti zabranjeni nakon Nirnberških procesa, to nikoga nije spriječavalo u potrazi za novim načinima ispitivanjima, tehnikama pranja mozga ili stvaranjem 'agenta spavača'. Jedna od bolje zabilježenih operacija bila je 'Midnight Climax', a kao okvir istraživanja CIA postavlja lažne javne kuće u San Franciscu gdje LSD podmeće klijentima koji zbog sramote nisu javno izlazili s onim što se dogodilo. Bljeskalice, ogledala i optičke varke pojačavale su efekte, a kroz postrojenje je prolazilo i osoblje optuživano za suradnju sa Sovjetima ili širenje komunističke agende. Dr. Sidney Gottlieb rukovodio je projektom, a s vremenom je uveo i psilocibin, meskalin, AMT, DMT, pa i kokain. Što zbog svoje nepredvidljive naravi, što zbog prevelikih očekivanja, što zbog nesreće u kojoj je pod nerazjašnjenim okolnostima vojni kemičar dr. Frank Olson skočio s trinaestog kata ustanove - LSD je odbačen kao standard za operacije kontrole ume. S vremenom će vojska početi razvijati superhalucinogene poput BZ-a i vojne 'dizalice' poput Captagona, a i bilo je lakše kontrolirati i analizirati pokrete poput Djece cvijeća za širim uzorkom samog ispitivanja. Danas je u velikoj većini zemalja zabranjen, unatoč utjecaju na praktički čitavu pop kulturu 20. stoljeća. Čak ni prilično fleksibilan i liberalan treći val psihodelije previše ne spominje LSD, no kako je relativno dostupan na crnom tržištu svatko može napraviti vlastiti mali eksperiment.

Pročitajte i ovo: Psy festivali i psihodelično iskustvo