Kronike plesnog podija: Elektronički Panoptikum

9.5.1962. Rođen Dave Gahan, frontman Depeche Modea

Jedan od najkarizmatičnijih frontmana i ponajboljih pjevača u suvremenoj glazbenoj povijesti, Dave Gahan, rođen je kao David Callcot, u predgrađu Londona, Eppingu. Oba roditelja bila su zaposlenici londonskog gradskog prijevoza - otac Len (inače malezijskog porijekla) bio je vozač autobusa, a majka Sylvia kondukterka. Kao klinac, Gahan je bio izrazito problematičan te je, do završetka srednje škole, više puta procesuiran zbog delinkvencije: krađe automobila, provale, uništavanja imovine i remećenja javnog reda i mira. Zapravo bismo ga, prije karijere s Depeche Modeom, mogli svrstati i kategoriju ''promašenih slučajeva''. Jedini posao na koji je aplicirao prije audicije za pjevača, bio je onaj za pomoćnog instalatera u nekadašnjoj plinskoj kompaniji North Thames. Početkom 1980., Martin Gore, Andy Fletcher i Vince Clarke osnovali su bend Composition Of Sound, pod utjecajem bendova kao što su The Cure, Siouxsie and the Banshees, Kraftwerk, Human League ili OMD te ubrzo raspisali audiciju za pjevača koju je Gahan osvojio bez problema, otpjevavši ''Heroes'' Davida Bowiea. Osim što je oduševio svoje buduće kolege iz benda, založio se i za promjenu imena u Dépêche-mode, prema nekadašnjem francuskom modnom časopisu (u prijevodu bi to bilo Fashion News ili Modne Vijesti). Među svoje uzore i inspiraciju za scenski nastup, Gahan je isticao Davea Vaniana, frontmana grupe The Damned, ali i Bowiea, Jamesa Browna, Elvisa i Princea. Prvi veliki hit Depeche Modea, bio je treći singl s njihovog prvog albuma ''Speak & Spell'' iz 1981., ''Just can't get enough''. Dave Gahan je otpjevao svih 14 albuma Depeche Modea koji se, kroz 80-e i 90-e, etablirao kao jedan od nautjecajnijih bendova s kraja 20.st. Gahan je objavio i dva samostalna albuma, ''Paper Monsters'' (2003.) i ''Hourglass'' (2007.), a pojavio se u ulozi vokaliste na tri albuma grupe Soulsavers: ''The Light the Dead See'', ''Angels & Ghosts'' i ''Imposter'', objavljen krajem prošle godine...

10.5.1957. Rođen Karl Hyde, frontman Underworlda

Još jedan karizmatični frontman koji slavi svoj rođendan ovaj tjedan je Karl Hyde iz Underworlda, iako se njegov glazbeni put poprilično razlikuje od onoga Davea Gahana. Hyde dolazi iz gradića Bewdleya, u blizini Worcestera, a krajem 70-ih odlazi u Cardiff na studij likovne umjetnosti. U Cardiffu počinje i pjevati, prvo u u bendu The Screen Gemz, lokalnoj inačici post-punk zvuka, iznimno popularnog u to vrijeme. U ovoj fazi upoznaje i Ricka Smitha koji je, kao student elektrotehničkog inženjerstva, radio na vlastitom projektu izrade sintisajzera. Hyde je nekako saznao za taj projekt te ga, posredstvom zajedničkog poznanika, pozvao na probu benda i ponudio da im se pridruži kao klavijaturist. The Screen Gemz iste su godine izdali svoj prvi i posljednji singl ''Tenagee, Tenagee” i nakon toga promijenili ime i glazbeni stil. Nešto modernija new wave/electropop verzija benda zvala se Freur i '83. potpisala ugovor za CBS Records, za kojeg su izdali dva albuma ''Doot-Doot'' i ''Get us out of here''. No, Hyde i Smith su, nakon drugog albuma Freura, 1987., osnovali Underworld, prema soundtracku za trash-horor film ''Underworld''. Prva faza Underwolrda još uvijek nije bila ono što su tražili, unatoč relativnom uspjehu i američkoj turneji s grupom Eurithmics,nakon koje dolazi i do razlaza između Hydea i Smitha. Karl Hyde je tad ostao u SAD-u i oklijevao da se priključi novom, elektroničkom Underworldu. Naime, pozicija frontmena s gitarom nije bilo nešto što bi se uklapalo u taj novi sound, a čak mu se i bilo kakav muški vokal činio suvišan. Ipak, Hyde se priključio kolegi u Romfordu, upoznao Emersona i ponovno se pronašao u triju koji će tvoriti Underworld narednih desetak godina. Ključ Hydeove reinterpretacije muškog vokala u bendu bila je tranzicija iz tzv.lead vokala u tzv.rhythm vokal – drugim riječim, glazba više nije bila pratnja pjevanju, već je pjevanje pratilo glazbu, odnosno ritam. Osim uspješnog perioda s Underworldom koje traje do danas, Hyde je, 2014. objavio i dva albuma s Brianom Enom, a 2016. je objavio i autobiografiju ''I Am Dogboy: The Underworld Diaries''.

11.5.1981. Rođen norveški producent i DJ Todd Terje

Terje Olsen aka Todd Terje, jedan je od najpoznatijih norveških predstavnika na globalnoj elektroničkoj sceni novog milenija. I da, njegovo umjetničko ime je doista hommage house legendi, Toddu Terryju. Britanski Mixmag ga je, polovicom 2000-ih (kad se nametnuo svojim kreativnim nu-disco editima i remiksevima), prozvao kraljem summer jama. Dugogodišnji je suradnik druge dvije norveške nu disco legende, Lindstrøma i Prinsa Thomasa pa su im mediji, svojedobno, nadjenuli naziv ''svetog nordijskog nu-dico trojstva''. 2012., Terje izbacuje svoj prvi autorski hit, poznati ''Inspector Norse'', a godinu dana kasnije bilježi uspješnje suradnje s grupom Franz Ferdinand i Four Tetom. 2014. objavljuje svoj prvi album, ''It's album time'', a poznat je i njegov ''The Big Cover-Up'' EP iz 2016., s obradama disco klasika kao što su Boney M ili Yellow Magic Orchestra. Tijekom svoje karijere,Terje je remiksirao/editirao djela grupe M, Dølle Jølle, Bryana Ferryja, Roxy Music, Robera Palmera, Ace of Base, Shit Robota, Hot Chip i dr. Osim za vlastitu etiketu Olsen, glazba mu se pojavljivala i na etiketama kao što su Permanent Vacation, Full Pupp, Bear Funk i dr.

Ukratko…

5.5.1992. House Of Pain objavljuje svoj najveći hit, ''Jump Around''.

6.5.2005. Održano prvo izdanje festivala Hartera u Rijeci.

10.5.1957. Rođen Sid Vicious, basist Sex Pistolsa.

10.5.1960. Rođen Bono Vox, forntman grupe U2.

Prošlu epizodu iz serijala 'Elektronički Panoptikum' pročitajte OVDJE.