Kronike plesnog podija: Elektronički Panoptikum

26.4.1940. Rođen Giorgio Moroder

S obzirom na prošlotjedni izostanak rubrike Elektronički Panoptikum, ovo izdanje pokrit će najznačajnije događaje u svijetu elektroničke glazbe, od 21. travnja do 4. svibnja, a krećemo s Giorgiom Moroderom koji je, prije dva dana, proslavio 82. rođendan. Često nazivan ''ocem diska'', Moroder je zaslužan za karakteristzični disco sound s kraja 70-ih godina, kao i specifičnu primjeni elektroničkih instrumenata u glazbenoj produkciji. Rođen je u pitoresknom gradiću Ortisei (Urtijëi), u dolini Val Gardena, u talijanskoj regiji Južni Tirol koja je bila dijelom Austro-Ugarske do kraja 1.svj.rata. Južni Tirol i danas je područje miješanog govora talijanskog i njemačkog jezika, a u takvom je ozračju odrastao i Giorgio koji je, već kao 20-godišnjak, počeo nastupati, pjevajući i svirajući gitaru. Početkom 60-ih redovito je nastupao u Scotch clubu u Aachenu, poznatom i kao Jockey Tanzbar, inače prvoj diskoteci u poslijeratnoj Njemačkoj i jednoj od prvih u Europi. Ono što je, u početku, bilo klupsko gažiranje i reproduciranje tadašnjih hitova, ubrzo se pretvorilo u prvu fazu kantautorske karijere Giorgia Morodera koja je potrajala sve do sredine 70-ih. Kao kantautor, Moroder je objavio čak 20-ak singlova i 3 albuma, od raznih varijacija šlagera, preko bubblegum popa, do psihodeličnog rocka i funka. 1968. se nastanjuje u Munchenu i pokreće poznati Musicland Studios, smješten u podrumu Hotela Arabella. Ondje nastaju njegovi prvi hitovi u suradnji s Peteom Bellotteom: ''Looky Looky'', bubblegum pop pjesmuljak u stilu Beach Boysa te ''Son of my father'', u kojem je po prvi put upotrijebio Moog sintisajzer. U Musiclandu je Moroder okupio zanimljivo društvo glazbenika, producenata i tehničara kao što su Thor Baldursson, Mats Björklund, Harold Faltermeyer, Dave King, Keith Forsay, Stefan Wissnet, Günther Moll, Chris Bennett, Gary Unwin i dr. Ova ekipa na čelu s Moroderom zaslužna je za nastanak grupe Munich Machine, krajem 70-ih, za čiji je nastanak ključno bilo poznanstvo s atraktivnom pjevačicom/manekenkom iz Bostona, Donnom Summer. 1974., Moroder joj snima prvi album ''Lady of the night'', a nakon njega i singl ''Love to love you baby'', namijenjen američkom tržištu i disko klubovima - poznatu verziju od 17 minuta koja je pretvorila Donnu Summer u disko zvijezdu i seks simbol te nagovijestila transformaciju disko glazbe. Ona je utjelovljena dvije godine kasnije, 1977., kroz ''I Feel Love'', po mnogima, najveći disko hit svih vremena i definiciju Munich sounda kojem je glavno obilježje postala specifična ''kotrljajuća'' arpeggio bass linija. Singl ''I Feel love'' objavljen je u svibnju '77., odnosno cca mjesec dana nakon otvaranja Studija 54 u New Yorku, na vrhuncu disko groznice.

26.4.1977. Otvoren Studio 54

Drugi događaj, izravno se nadovezuje na prvi, budući da je riječ o datumu otvorenja kultnog njujorškoj disko kluba, a istovremeno i 37. rođendanu Giorgia Morodera. Iza legendarnog Studija 54 stajao je duo Steve Rubell i Ian Schrager. U tom tandemu Rubell je bio onaj koji je volio raskalašenost noćnog života, a Schrager je vodio računa o poslovnom aspektu. Potencijal nove klupske scene u NYC, otkrili su početkom '76., kad su počeli održavati vikend-zabave, u jednom golf klubu u Queensu. Za glazbu je bio zadužen Nicky Siano, a među gostima su bili brojni filmaši, medijski moguli i tajkuni iz raznih sfera biznisa. U ovom je periodu Rubell ostvario poznanstva i kontakte u tadašnjem svijetu celebrityja koje će kasnije iskoristiti u stvaranju kulta Studija 54. Putem istih je veza saznao i za prostor na Broadwayu, studio u vlasništvu TV kuće CBS, ali i da već postoje izgledni najmoprimci koji ondje namjeravaju otvoriti noćni klub. Konkurencija su bile dvije puno veće face od njih – jedan je bio Uva Harden, jedan od najpoznatijih muških modela 70-ih, a drugi renomirani galerist s Manhattana, Frank Lloyd. O pobjedniku je, naposlijetku, indirektno odlučio sud. Lloyd je '76. izgubio parnicu protiv kćerke slikara Marka Rothka i morao isplatiti 9 milijuna dolara odštete, što ga je financijski upropastilo i udaljilo od planova otvaranja kluba. Rubell i Schrager, nakon toga, sređuju prostor u rekordnom roku i 26.4.1977. priređuju spektakularno otvaranje Studija 54. Kao prvi rezident DJ radio je Richie Kaczor, ponajbolji mladi DJ u NYC, poznat i po tome što je prvi DJ koji je pustio "I Will Survive" Glorie Gaynor, neslužbenu himnu Studija 54. Razglas je djelo poznatog Richarda Longa koji je bio tvorac sounda i u Paradise Garageu. Rubell je bio i majstor marketinških spinova, a razumio je i psihologiju klupske publike, potencijal wannabe populacije i moć "zabranjenog voća", premisu koju je preuzeo od Davida Mancusa. Ta je premisa u Studiju, u interpretaciji Stevea Rubella, otišla u izopačenu krajnost, ali i kao takva ostala globalno prepoznatljiva do danas. Rubell je prije otvorenja lobirao sve svoje kontakte iz svijeta slavnih i jamčio diskreciju u "najboljem VIP salonu svih vremena", što je zapravo bio podrum ispod kluba. Na otvorenje je, stoga pozvana, pomno odabrana celebrity selekcija – između ostalih Cher, Margaux Hemingway, Michael Jackson, Mick i Bianca Jagger, Mikhail Baryshnikov, Salvador Dalí, Brooke Shields, Donald Trump i dr. Prekaljenu svitu influencera predvodio je kralj cinika Andy Warhol i njegova ekipa. Upravo je Warhol dao zeleno svjetlo Rubellovom VIP podrumu, nakon čega su svi sanjali da tamo provedu bar trenutak...

3.5.1933. Rođen James Brown

James Joseph Brown, "Godfather of Soul", "Mr. Dynamite", and "Soul Brother No. 1", jedan je od najznačajnijih i najutjecajnijih glazbenika 20.st., čija je karijera trajala preko 50 godina. Utjecao je na razvoj soula, funka, disca, hip-hopa, a posljedično i elektroničke plesne glazbe. Rođen je u gradiću Barnwellu (South Carolina), u siromašnoj obitelji miješanih afro-američkih, domorodačkih te azijatskih korijena. Brown je počeo nastupati već s 11 godina u kazalištu Lenox, u Augusti (Georgia), gdje je živio s majkom. Nastupao je i kao ulični plesač, pjevač i svirač, naučivši svirati klavir, gitaru i harmoniku. S 16 godina je završio u maloljetničkom zatvoru zbog pljačke, a ondje je osnovao gospel kvartet. Po izlasku iz zatvora, 1952., priključio se gospel skupini Ever-Ready Gospel Singers, a potom i Famous Flames, s kojom je snimio i prve hitove, "Please, Please, Please" i "Try Me". Famous Flames uskoro mijenja ime u James Brown Band ili The James Brown Orchestra, s Brownom kao frontmanom. Na vrhuncu svoje karijere, tijekom 60-ih, izbacuje evergreen-hitove kao npr. "Papa's Got a Brand New Bag" ili "I Got You (I Feel Good)", kao i "Get Up (I Feel Like Being a) Sex Machine" ili "The Payback", s početka 70-ih. James Brown spada u prvu generaciju glazbenika primljenih u Rock and Roll Hall of Fame i Rhythm & Blues Music Hall of Fame.

Ukratko…

29.4.1968. Rođen britanski DJ, producent i novinar Dave Seaman.

27.4.1985. Skupina Laibach objavljuje svoj prvi, istoimeni album.

4.5.1984. Grupa Denis & Denis objavljuje svoj prvi album.

4.5.1977. Rođen američki producent i DJ Junior Sanchez.

Prošlu epizodu iz serijala 'Elektronički Panoptikum' pročitajte OVDJE.