Kronike plesnog podija: Evolucija plesne glazbe

Nakon prve virtualne šetnje kroz vrijeme i neke lokacije na području Londona, na kojima se, prije 30-ak godina rejvalo, slijedi druga šetnja, ali ovaj put idemo malo u prirodu Velike Britanije. Za razliku od gradskih lokacija koje su, do danas, čak i nekoliko puta mijenjale vizuru, lokacije u prirodi koje su, nekoć bile poprište najmasovnijih rejvova, danas su ostale ono što su i bile - livade, polja, šumarci, jezerca, brdašca itd. Rave u prirodi svoj je vrhunac doživio u prvim godinama 90-ih, dok je, u silaznu putanju, ušao nakon 1994. i sve češće primjene tzv. anti-rave zakona koji je branio ''javna okupljanja više od 20 osoba uz glasnu i repetitivnu glazbu''. Iako je incijalno izazvao građanski neposluh i prosvjede mladih ljudi diljem UK-a, upornost organa reda, naposlijetku je splasnula entuzijazam za rejvanjem u divljini pa se scena, u drugoj polovici 90-ih, vratila u klubove. No neki od tih krajobraza i danas izazivaju nostalgiju, kako kod onih koji su ondje plesali, tako i kod onih koji žale jer ondje nisu plesali. Usporedbom nekih starih fotografija, opisa i koordinata, pokušat ću locirati neke od njih...

Za početak, ostajemo u londonskom obruču i to doslovno. Naime, 1986., tadašnja premijerka UK-a, Margaret Thatcher, otvorila je posljednju dionicu velebne londonske obilaznice, poznate kao London Orbital Motorway ili državna cesta M25. U to vrijeme, ponos britanske cestogradnje, M25 je ubrzala promet, ulaz i izlaz iz grada, a približila je i neke rubne i, dotad, nepristupačne dijelove grada - i upravo otvorila nove horizonte rave generaciji. Neke od prvih rave lokacija ostale su nepoznanica do danas, a ne znamo ni kad je točno započeo trend rave partyja uz M25. Za pretpostaviti je da su prvi tulumi krenuli '87., iako prvi dokumentirani datiraju iz '89: World Dance (kod čvorišta 6), Sunrise, Back To The Future DIY, Energy itd. Nakon što su rave organizacije došle pod prismotru policije, lokacije su se držale u tajnosti do samog datuma održavanja, a benzinske pumpe na M25 postali su svojevrsni meeting pointovi. Kao što je to bio slučaj kod većine rave partyja u divljini, entuzijazam na rejvanje uz M25 je splasnuo nakon 1994. i rigorozne primjene anti-rave zakona. Osim toga, u međuvremenu je civilizacija promijenila izgled krajolika pa se, danas, uz London Orbital Motorway, mogu vidjeti novoizgrađene industrijske zone, golf tereni, poljoprivredna zemljišta, trgovački centri itd. No, trend M25 ravea, obilježio je tzv. nultu generaciju londonskih ravera, među kojima su i braća Phil i Paul Hartnoll, odnosno elektronički duo Orbital čije ime potječe upravo od naziva ceste M25.

Krenimo dalje u divljinu, dalje od Londona i od ceste M25 i upoznajmo lokacije na kojima su nekoć operirali Mark Harrison, Debbie Griffith i Simone Feeney, odnosno Spiral Tribe, jedan od kolektiva čije se djelovanje, početkom 90-ih, veže ponajviše uz ''divlje'' lokacije. Iako je potekao iz londonske scene, Spiral Tribe je već, 1991., krenuo prema jugu i jugozapadu Londona i stajao iza ilegalnih rejvova u Hampshireu, Sussexu i Kentu, a kroz 1992. i u Gloucestershireu, kao i na nekoliko lokacija u Walesu. Periodično su se pojavljivali i u Londonu, no, s vremenom, sve rjeđe, budući da su imali dosta problema s organima reda. Poznat je incident za Uskrs 1992., u jednom skladištu, u zapadnom dijelu Londona, kad je interventa policija bagerom srušila zid kako bi prekinula party Spiral Tribea. Mjesec dana kasnije, dogodio se legendarni rave u Castelmortonu, gdje su snage udružili s gotovo svim aktivnim rave ekipama na otoku. Među uhićenima je, nakon ravea, bilo je 13 članova Spiral Tribea, najviše od svih organizatora...

Spiral Tribe, DiY, Bedlam, Circus Warp, Conspiracy, Adrenalin, Armageddon, Fun-de-mental, LSdiezel i Techno Travellers, ekipe su koje su, u prvim godinama 90-ih, bile poznate kao najaktivniji rave nomadi. Od 1989., u manjim ili većim skupinama su putovali Engleskom i Walesom i, gotovo svakog vikenda, rejvali u prirodi. Ponekad su to bili manji tulumi za stotinjak ljudi, a ponekad bi im se pridružilo i nekoliko tisuća ljudi. Osim spomenutih Hampshirea, Sussexa, Gloucestershira, Kenta i Walesa, destinacije su bile i Berkshire, Wiltshire, Derbyshire, Oxfordshire i dr., no sve je kulminiralo u Worcestershireu, točnije lokaciji poznatoj kao Castelmorton, blizu grada Malverna, krajem svibnja 1992. Procjenjuje se kako je, na tom području, kroz tjedan dana, rejvalo između 30 i 40 tisuća ljudi, a ogromne grupe ljudi pristizale su svakodnevno, što je onemogućilo policiji da intervenira i prekine događaj. Iako se danas smatra svojevrsnim rejverskim Woodstockom, rave u Castelmortonu je i pokrenuo britansko zakonodavstvo u smjeru donošenja anti-rave zakona '94. Na ovoj se lokaciji, više nikad, nije održalo nikakvo slično okupnjanje, a kasnije joj je dodijeljen status zaštićene prirodne baštine (Area of Outstanding Natural Beauty) i područja od posebnog znanstvenog interesa (Site of special scientific interest). Na području Castelmortona, danas se nalazi i park prirode Golden Valley, kao i sustav uređenih pješačkih staza...

Posljednju priču iz serije Evolucija plesne glazbe, pročitajte OVDJE...