Kronike plesnog podija: Evolucija plesne glazbe

Oduvijek me fascinirala rastafarijanska kultura i religija, njihove, navodne poveznice s judaizmom, a potom i reggae/dub glazbom i soundsystem konceptom i sve to začinjeno opojnim mirisom Cannabis Sative. Priča koja povezuje sve ove elemente prilično je nevjerojatna, a uključuje biblijske likove, stvarne povijesne ličnosti i jednu istinsku pop ikonu 20.st. Sve što je danas integrirano u suvremenu reggae, dub pa i bass scenu, a samim time i globalnu scenu elektroničke glazbe, razvijalo se na Jamajci, paralelno sa svjetskim trendovima, još od sredine 60-ih. Igrom slučaja (ili ne), baš je u tom periodu, Jamajku posjetio Haile Selassie, etiopijski kralj i božanstvena figura u rastafarijanizmu...

Baš kao i sve religije u povijesti čovječanstva i rastafarijanizam je kombinacija legendi i stvarnih povijesnih okolnosti i, u suštini, se ne razlikuje previše od kršćanstva. I u tom se nauku, kao centralna ličnost i božji izaslanik, štuje duhovni učitelj i mistika koji je, prije 2000 godina, navodno živio u zabačenom dijelu svijeta, odnosno današnjem Izraelu. Razlika je što se, kod rastafarijanaca, radi o utvrđenoj, povijesnoj i kraljevskoj ličnosti iz najnovije povijesti. K tome, rastafarijanizam je jedina živa, današnja religija koja se neraskidivo veže uz neku suvremenu glazbu, kao i za uzdizanje neke opojne droge na sakralnu razinu. Ali, da bi rastafarijanski koncept bio posve jasan, za početak valja demistificirati prvu relaciju ili premisu koja veže judaizam, Etiopiju i Karipske otoke. Službena doktrina počiva na pretpostavci da su se, na području današnje Etiopije, u 10.st.pr.Kr., naselili potomci izraelskih plemena Dan, Gad, Ašer i Naftali, predvođeni kraljem Menelikom I., sinom kralja Salomona i kraljice od Sabe. Oko 2 tisuće godina kasnije, 1270.god., u Etiopiji, na vlast dolazi kralj Yekuno Amlka Tesfa Iyasus, potomak kralja Salomona (prema vlastitim tvrdnjama i tumačenjima Starog Zavjeta, prema predaji etiopske pravoslavne tevahedo crkve). Kralj Iyasus ujedno je i osnivač moderne Salomove dinastije koja je, s prekidima, vladala Etiopijom sve do 1974.

Posljednji vladar Salomonove dinastije bio je upravo Haile Selassie I. koji je svrgnut nakon državnog udara vojne hunte Derg. Selassie je rođen kao Lij Tafari Makonnen, u plemićkoj obitelji bogate i slavne povijesti. Otac mu je bio vojskovođa i narodni heroj Ras Makonnen Wolde Mikael, rođak etiopskog kralja Menelika II. Nakon 13. godine Tafari je plemićku tiulu Lij, namijenjenu plemićkoj djeci, zamijenio titulom Ras, odakle i dolazi naziv za rastafarijanizam. Ras Tafari, odnosno Haile Selassie, na vlast dolazi 1930. i nastavlja s reformama i modernizacijom Etiopije koju je, početkom 20.st., započeo Menelik II. S organiziranom državom i jakom vojskom, Etiopija je ostala jedino afričko kraljevstvo koje se oduprijelo europskim kolonizatorima, a sve je to potvrdio Haile Selassie novim ustavom iz 1931., iako se 5 godina kasnije i sam našao u kratkom izgonu iz zemlje, nakon napada Mussolinijeve Italije. U Etiopiju se vratio 1941., gdje je dočekan kao heroj, a svijetom se, dotad već pronio glas o afričkom kralju, borcu za ljudska prava i zagovorniku pan-afrikanizma. Mit o Selassiju, kao afričkom heroju, svakako je najviše odjeka imao u krajevima gdje su živjeli potomci nekadašnjih robova, ponajprije na Karipskim otocima, bivšem robovlasničkom ''distribucijskom centru'' za zapadnu hemisferu. Tu je, na scenu, u istom periodu, ključnu ulogu odigrao Marcus Garvey, politički aktivist, novinar i pan-afrički ideolog s Jamajke, po mnogima i otac rastafarijanizma. Garvey je, u svojim javnim nastupima, 1910-ih i 1920-ih, gotovo proročki govorio o ''afričkom mesiji'' koji će se suprotstaviti ''Babilonu'', zapadnim imperijalističkim silama i promijeniti život svim Afrikancima, na kontinentu i diljem svijeta. Povijest je pokazala da se, u ulozi tog afričkog mesije, tad mogao naći jedino Haile Selassije, a Jamajka je postala centar te ideologije koja je etiopskog kralja uzdigla do razine besmrtnog božanskog izaslanika pa čak i inkarnaciju samog Isusa Krista.

Babilon u rastafarijanizmu postaje sinonim za sve zlo na svijetu, dok Etiopija, domovina Ras Tafarija, postaje Zion ili obećana zemlja. To su, ujedno i glavni pojmovi kominicirani kroz u usmenu predaju, a kasnije i kroz tekstove u izvornoj reggae glazbi koja poprima ritualni značaj u rastafarijanizmu. Reggae se temelji na ritmičnoj frazi Nyabinghi koja se bubnjala na prvim rastafarijanskim ritualima, ali veza reggae glazbe i rastafarijanizma intenzivirala se upravo nakon 1966. i prvog posjeta Ras Tafarija Jamajci. Osim što je dočekan kao božanstvo, legenda kaže kako je, nakon slijetanja njegovog zrakoplova u Kingston, izašlo sunce, nakon kiše koja je lijevala danima. Kasnije je i Bob Marley, apsolutno najveća reggae zvijezda, tumačio kako naziv reggae zapravo znači kraljevska glazba, a potječe od španjolske riječi real ili regal (što je i danas podložno raznim tumačenjima). U svakom slučaju, neupitno je kako uspon reggae glazbe, a potom i čitave soundsystem kulture, počinje u godina nakon tog posjeta '66., kombinacijom ritualnih ritmova, rastafarijanskih tekstova i glazbenih stilova kao što su ska i rocksteady. 1968. nastaju i prvi reggae hitovi: "Say What You're Saying" Erica Monty Morrisa, "People Funny Boy" Leeja Scratch Perryja ili ''Nanny Goat'' Larryja Marshalla. Osim toga, reggae zvuk počinju oponašati i glazbenici u SAD-u i Europi, među kojima su, dakako, najpoznatiji bili Beatlesi i njihov hit ''Ob-la-di, Ob-la-da''. Svoje zlatne godine uživali su i Wailersi čiji je frontman, Bob Marley postao prva pop ikona i, uz Hailea Selassija, najpoznatiji rasta-lik. Rastafarijanizam i reggae, logično su upali u svojevrsnu egsistencijalnu krizu, nakon državnog udara u Etiopiji i nerazjašnjene Selassijeve smrti 1975., no nove generacije glazbenika uspješno su evoluirale reggae, kroz nekoliko revivala, od 90-ih do danas...

Osim neobičnog porijekla ideologija, u rastafarijanizmu je, prilično nevjerojatan i odnos prema uzgoju i pušenju kanabisa, odnosno marihuane ili ganje koja se smatra sakramentom. Rastafarijanski teolozi otišli su toliko daleko u svom slobodnom tumačenju Starog Zavjeta pa su ustvrdili da se konzumiranje kanabisa spominje u knjigama Postanka i Otkrivenja, što je, u najmanu ruku, diskutabilno. S druge strane, tvrdnje o lijekovitim svojstvima kanabisa isto potječu od rastafarijanaca i, posljednjih godina, nailaze na, sve veću, afirmaciju i u konvencionalnoj medicini...

Posljednju priču iz serije Evolucija plesne glazbe, pročitajte OVDJE...