Menu
Home Novosti Menu
Blog

Kronike plesnog podija: Evolucija plesne glazbe

Dan kad je čovjek otkrio beatmatching (2.dio)

  • Arsen Pavešić I Foto: YouTube, archive.org
  • 2 February 2023

Sanctuary i Jane Fonda

Do danas je sačuvano svega nekoliko zvučnih zapisa Bob-a-Loo Lewisa u radijskom eteru i to samo onih nakon 1970., kad više nije eksperimentirao s miksanjem, prešavši na progresivni rock i aktivizam protiv Vijetnamskog rata. K tome, snimke DJ setova Francisa Grassa iz ovog perioda uopće ne postoje pa jedini izvori koji govore o njihovoj tehnici miksanja jesu svjedočanstva samog Grassa, poput njegovog posljednjeg intervjua za portal djhistory.com iz 1999. S obzirom da umiksavanje prema utorima na vinilu doista graniči s nemogućim (pogotovo u noćnom klubu), je li to bilo izvedivo i kako je zvučalo, ostavljam svakom na vlastitu procjenu, no legenda kaže kako je, već krajem '69., Grasso dobio posao u, netom otvorenom, klubu Sanctuary, u dijelu Manhattana poznatom kao Hell's Kitchen. Klub je bio instant atrakcija, kao prvi neformalni gay klub u NYC, smješten u prostoru nekadašnje baptističke crkve. Interijer je zadržao dijelove crkvene arhitekture, a oltar je pretvoren u DJ pult. Sanctuary je ovjekovječen i na filmskom platnu, budući da je ondje snimljeno nekoliko scena za film ''Klute'' iz 1971. s Jane Fondom. Upravo je za oltarom Sanctuaryja, Grasso odlučio isprobati tehniku Bob-a-Loo Lewisa, na na dva Rek-O-Kut gramofona i crossfaderom, bez slušalica. Tako je radio gotovo godinu dana, svaku noć, osim ponedjeljkom, pred otprilike 1000-1500 ljudi. Beatmatching je (bar prema njegovim riječima) funkcionirao, a funkcionirala je i preprodaja tableta Quaalude, popularnog sedativa koji se nabavljao u ljekarnama na recept, a prodavao u klubu za 5$ po komadu...

Rosie

Grassova karizma i inovativne DJ vještine, relativno su ga brzo pretvorile u pravu njujoršku DJ zvijezdu i ''traženu robu'' pa 1971. odlazi iz Sanctuaryja i postaje rezident DJ u klubu Haven, novom hot-spotu za gay populaciju. Ondje je, kao ton majstor, radio Alex Rosner koji je, donekle, ipak potvrdio Grassove priče o načinu na koji je miksao ploče. Rosner je, prvo, radio kao asistent Richarda Longa, a 70-ih mu postao glavni konkurent u izradi razglasnih sistema u NYC. Kasnije je postao poznat i kao jedan od tzv. Schindlerovih Židova koji su preživjeli holokaust. Ali prije svega toga, Rosner je, upravo za Grassa, konstruirao prvi dvokanalni DJ mikser s mogućnošću preslušavanja putem slušalica - legendarni Rosie koji je, Grassu, uvelike olakšao posao miksanja. Mikser Rosie temeljio se na jednom radijskom prototipu Louisa Bozaka, još jednog majstora koji će se proslaviti na DJ sceni... Tako je primitivna DJ tehnika koju su, uspješno ili manje uspješno, prekticirali Francis Grasso i Bob-a-Loo Lewis (valjda jedini na svijetu), pospremljena je u ropotarnicu povijesti, već početkom 70-ih, kao jedna čudnovata epizoda u povijesti glazbenih izvedbi. Grasso je, pak, indirektno postao glavni ''krivac'' za razvoj industrije DJ miksera i slušalica koji je su, već do kraja 70-ih, postali standardni dio DJ opreme. No, nisu baš svi tadašnji akteri klupske scene u NYC, bili oduševljeni s tom inovacijom. Čak štoviše, David Mancuso koji je prvi Loft otvorio 1970., okupljao je čitav klan protivnika moderne DJ izvedbe. Među njegovim poklonicima, u početku, su se našla i neka, kasnije, poznata DJ imena, kao npr. Larry Levan, Frankie Knuckles, Nicky Siano, Walter Gibbons i sl. Iako je s vremenom ublažio svoje anti-miks stavove i dozvolio DJ-ima da miksaju u Loftu (uključujući i Grassa), Mancuso je ostao dosljedan svojim uvjerenjima na vlastitim DJ nastupima - nije nikad miksao niti mijenjao tempo pločama...

Talijanski klan

S druge strane, Francis Grasso je, na mikseru Rosie, postao prvi majstor beatmatchinga i slip-cueinga. Osim toga, uveo je još jedan trik s kojim je miksanje zvučalo savršeno - imao je po dvije kopije od svake ploče koju je puštao! Postao je svojevrsni guru prve generacije modernih klupskih DJ-a u NYC, odnosno poznatog talijanskog DJ klana koji je dominirao scenom, sve do otvaranja Paradise Garagea i Studija 54. Među njima su bili, sve redom likovi, čija imena zvuče poput mafijaša: Joe Bonfiglio, Steve D'Aquisto, Michael Capello, Vince Aletti, Paul Casella, Al Magliano, Dan Pucciarelli, Joe Palminteri, Tony Cintorino itd. No ni talijanski klan, ni bilo koji drugi, ne bi uspio da je Rosie ostao jedini DJ mikser na tržištu. Alex Rosner je to prvi skužio i, nakon poznatog testa s Coca-Colom (poliven kolom, mikser je nastavio normalno funkcionirati), javio se Louisu Bozaku i predložio mu poslovnu suradnju koja je, 1973., na tržište, donijela prvi komercijalni DJ mikser: Bozak CMA-10-2DL koji je, ubrzo, postao must-have, u svim njujorškim klubovima...

Klub Francis

Pomalo je tragično što je početak razvoja suvremenog DJ-inga, u New Yorku, usporedo označio i početak kraja karijere Francisa Grassa, DJ-a koji je i pokrenuo cijelu priču. Njegove nevolje počinju 1974., kad je bio zaposlen kao rezident DJ u klubu Machine te istovremeno radio na otvaranju vlastitog kluba koji se trebao zvati Francis. Vlasnici Machinea, navodno mafijaši, nisu bili oduševljeni kad im je Grasso priopćio da otvara vlastiti klub i da daje otkaz. S druge strane i partneri s kojima je planirao otvoriti klub Francis, bili su pripadnici kriminalnog miljea pa se Grasso našao u prilično nezavidnom položaju. Dobio je batina, više puta, od jednih i od drugih te zadobio višestruke prijelome rebara i nosa. Nakon nekoliko mjeseci provedenih u bolnici, saznao je da su ga otpisali i u jednom i u drugom klubu. Klub Francis je, bez Francisa, bio kratkog vijeka, a Grasso ondje nije nijednom nastupio. Umjesto toga, potonuo je u ovisnost o painkillerima, alkoholu i marihuani. Pred kraj 70-ih je nastupao sve manje, počeo je mijenjati ploče za odjeću i snimati mikseve za drogu. Iz klubova ga je, dodatno, udaljio AIDS koji je odnio živote mnogih Grassovih bliskih prijatelja i suradnika. Grasso se, 1980., zaposlio kao građevinski radnik, nakon čega, gotovo da se i nije više pojavljivao u ulozi DJ-a, osim na ponekom rođendanu, privatnoj zabavi ili kakvoj obljetnici. Pronađen je mrtav u svom stanu u Brooklynu, 20. ožujka 2001.

Prvi dio priče o Francisu Grassu i beatmatchingu, pročitajte OVDJE...

Next Page
Loading...
Loading...