Kronike plesnog podija: Evolucija plesne glazbe

Iznimna tehnološka postignuća u svijetu glazbene produkcije, pregršt softverskih inovacija i njihov vrtoglavi napredak posljednjih 10-ak godina, danas pružaju mogućnost da, gotovo svako kućno računalo, pretvore u mali glazbeni studio. U apliciranju svega što nam nudi suvremena tehnologija, u vlastite kreativne procese, nedvojbeno prednjače upravo autori i producenti elektroničke glazbe. No, unatoč tome i starije i mlađe generacije složit će se oko toga da su neki elektronički instrumenti obilježili razvoj elektroničke glazbe. Ako govorimo o najznačajnijim uređajima koji, gotovo da uživaju status legendi, rijetki su producenti koji će zaboraviti spomenuti Rolandov bass sintisajzer TB-303, u nas poznat kao tristotrojka...

Roland je, 1972., u Osaki, osnovao Junichi Miki, a prve godine djelovanja tvrtke,obilježile su ritam mašine TR-77, TR-55 i TR-33. Tijekom 70-ih, Roland je izbacio i svoj prvi sintisajzer, SH-1000 kao i prvi gitarski sintisajzer, GR-500. Tadao Kikumoto, bio je i glavni inženjer iza projekta poznate ritam mašine, TR-808 iz 1980., ali i kultnog bass sintisajzera, TB-303 koji se, prvi put, na tržištu, pojavio 1981. Za razliku od ritam mašina koje su postizale dobar komercijalni uspjeh, TB-303 inicijalno je ocijenjen kao promašaj te je proizvodnja obustavljena, nakon svega 18 mjeseci i 10 tisuća proizvedenih primjeraka. Loš rezultat pripisan je neralističnim zvukovima i kompliciranim korisničkim sučeljem. No s obzirom na uspjeh ostalih Rolandovih modela, američke i europske trgovine instrumentima imale su na raspolaganju poprilične zalihe i tristotrojki koje su se, odjednom, našle na velikom popustu. Osim toga, tržište rabljenih instrumenata, preplavile su tristotrojke kojih su se, razočarani kupci, pošto-poto htjeli riješiti. U SAD-u je, u trenutku izlaska, cijena novog uređaja bila cca 400$, no već je 1984. pala na 200$ i manje, a rabljeni uređaji su se, putem oglasnika, mogli nabaviti i za manje od 50$. Pa ako su ih etablirani glazbenici otpisali, tristotrojke su svoju publiku našle u novoj generaciji tzv. kućnih glazbenika, mahom neukih mladića koji su kupovali kako bi eksperimentirali s njima i tražili neki novi sound. Povijest je pokazala kako su najuspješniji bili momci iz Detroita i Chicaga...

Prema kasnijim analizama neobičnog uspjeha tristotrojke, upravo je taj sintetički zvuk koji je bio odbojan glazbenicima, jer su, zbog njega, uređaj doživjeli kao fijasko. Osnovna namjena tristotrojke bila je emuliranje zvuka bas gitare i, tom je pogledu, doista podbacila. No, s druge, sintetičke, računalne sekvence koje su više ličile na ''brujanje u tunelu'', kako ih je, svojedobno, opisao jedan glazbeni magazin, bilo je upravo ono što su tražili mladi buntovni glazbenici i što će, posljedično, postati jedan od temelja čitave elektroničke glazbe. No da ne bi bilo zabune, techno i house generacija nije bila jedina koja je prihvatila Rolandov ''najuspješniji propali proizvod''. Poznato je kako su ga koristili i brojni post-punk, new wave, synth-pop ili indie-pop izvođači pa je, tako, u povijest ušao i singl ''Rip It Up'' iz 1983., škotskog benda Orange Juice, kao prvi singl koji je koristio TB-303 i ušao u top 10 britanske top ljestvice. Jedan od prvih (ako ne i prvi) albuma na kojem je TB-303 odigrao ključnu ulogu bio je ''Synthesizing: Ten Ragas to a Disco Beat'', indijskog glazbenika Charanjita Singha, poznatog po filmskoj glazbi Bollywooda 70-ih godina. Roland TR-303 svakako je bio najznačajniji uređaj u kreaciji ranog acid house zvuka u Chicagu, a među onima koji su ga plasirali i danas je najpoznatiji kolektiv Phuture. U originalnoj postavi Phuturea bili su Nathaniel Pierre aka DJ Pierre, Earl 'Spanky' Smith Jr i Herbert 'Herb J' Jackson, a danas su tu, pored Pierrea, Lothario "Rio" Lee i Fernando "Fher" Rivera aka Lessnoise. Njihova legendarna ploča ''Acid Tracks'' producirana je isključivo uz Rolandovu ritam mašinu TR-707 i, naravno TB-303...

Unatoč kasnijem uspjehu uređaja, Roland nije nikad ponovno pokrenuo proizvodnju originalnog TB-303, iako je 2014., odnosno 2017. predstavio novije verzije TB-3 i TB-03. Samim time, originalni uređaji, proizvedeni između 1981. i 1984., danas postižu cijene od više tisuća eura. Ovisno o serijskom broju, na američkom Ebayu, prodaju se i za više od 10 tisuća USD. U međuvremenu, TB-303 je nadahnuo brojne softverske emulatore i tzv. klonirane uređaje, poput Behringera TD-3, Dinsync Re-303, Future Retro Revolutiona, Mode Machine x0xb0x i sl.

Kako bi se dočarao značaj Rolanda TB-303 u povijesti elektroničke glazbe, nerijetko se objavljuju i top ljestvice najpoznatijih hitova koje je definirao zvuk tristotrojke, a među top pet, uglavnom ćete naći ove naslove:

A Guy called Gerald - Voodoo Ray (1988.)

Josh Wink - Higher State of Consciousness (1995.)

Phuture - Acid Tracks (1987.)

LFO - LFO (1990.)

Adonis - No Way Back (1986.)

Posljednju priču iz serije Evoluicija plesne glazbe, pročitajte OVDJE...