Kronike plesnog podija: Evolucija plesne glazbe

Summer of Love vol.1

Svega 10 godina nakon što je dio američke javnosti osuđivao Elvis Presleya i njegove neprimjerene plesne pokrete, a policija zabranjivala tinejdžericama da ustanu sa svojih stolaca na koncertima, na zapadnoj obali SAD-a, s epicentrom u San Franciscu, dogodio se boom masovnog, društvenog pokreta koji je oponirao svim konzervativnim, društvenim normama i otišao puno dalje od Elvisa i njegovih obožavateljica. Kontrakultura koja svoje korijene vuče iz poslijeratne beatnik generacije bila je mješavina društvenog aktivizma (pogotovo nakon eskalacije rata u Vijetnamu), seksualne revolucije, zagovaranja anarhije i povezanosti čovjeka s prirodom. Sve je to bilo začinjeno novom psihoaktivnom drogom, LSD-em te, naravno, novim glazbenim pravcima, modom i plesom. Hippie djevojke i hippie mladići više se nisu trudili plesati zavodljivo, a seksipil je izgubio značaj, budući da su, u LSD transu, nerijetko plesali i potpuno nagi. Ples je kod hipija nudio potpuno slobodu izražavanja, a zapravo je najviše ličio na ples afričkih plemena, čime je, doista, bar na kratko, razbio sve rasne i spolne barijere. Plemenski ples i stanje transa, osim LSD-a, poticao je i psihodelični rock kakvog su svirali Grateful Dead, Jefferson Airplane, The Great Society, Jimi Hendrix ili Janis Joplin. Kulminacija hippie pokreta počela je tzv. Ljetom ljubavi koje je krenulo u lipnju 1967. s festivalom Fantasy Fair and Magic Mountain, u San Franciscu. Lavina sličnih događaja je, narednih nekoliko mjeseci, okupila više stotina mladih, diljem SAD-a. U kolovozu 1969. u gradiću Bethelu (New York), na Woodstock Festival, došlo je gotovo 500 tisuća ljudi, a nekoliko mjeseci kasnije, 300 tisuća ih je plesalo na kalifornijskom Altamont Festivalu. Nažalost, neredi koje su izazvali Hells Angelsi u Altamontu, odnijeli su pet života i označili kraj hippie pokreta, bar što se SAD-a tiče. U puno manjem obimu, jedna je varijacija opstala, kroz soundsystem kulturu na Jamajci. Doduše uz drukčiju glazbu, ali vrlo sličnih vrijednosti, ples se nastavio...

Disco

Kraj 70-ih donio je zlatne godine disca, neizostavne etape u razvoju modernog plesa. Iako naizgled nema previše veze s hippie pokretom, disco generacija preuzela je hipijevske slobodoumne poglede na svijet, eliminiravši svaku naznaku rasne i spolne diskriminacije, a jednako se voljela izražavati kroz ples. No, za razliku od hippie pokreta koji se veže za zapadnu obalu SAD-a, ishodište disca bila je istočna obala. Disco glazbu koja je, u početku percipirana kao devijacija funka, definirao je tzv. four-to-the-floor ritam kojeg je prvi počeo svirati Earl Young, bubnjar grupe The Trammps iz Philadelphije. Tzv. Phillie sound, u drugoj polovici 70-ih, postaje sve popularniji pravac među DJ-ima njujorških noćnih klubova i postaje poznat kao disco. S obzirom na jednostavnost ritmičnih fraza, sve veći broj DJ-a počinje miksati disco ploče, a gibanje na plesnom podiju počinje uvelike ličiti na ono što i danas vidimo u klubovima. S izuzetkom Johna Travolte i njegovog plesa u filmu ''Groznica subotnje večeri''... No, osim sličnosti s današnjim kretnjama na flooru, disco period je značajan, jer se klubovi, po uzoru na one američke počinju otvarati po cijelom svijetu, a ples ne nastavlja i u tzv. post-disco fazi, početkom 80-ih. U bivšoj Jugi, tih godina, pleše se u noćnim/disco klubovima u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Opatiji itd. Popularnost disco plesa, donosi i pokretanje World Disco Dancing Championship, natjecanja koje se održavalo od 1978. do 1983. Državno natjecanje u Jugoslaviji, prvi je put održano 1980., u Zagrebu, a prvak je postao neokrunjeni kralj domaćih plesnih podija, Hamit Đogani koji je, u finalu svjetskog prvenstva, osvojio odlično sedmo mjesto. A da su ''naši'' bili kvalitetni disco čageri i čagerice, govori i činjenica da su Austriju i Švicarsku predstavljale dame našeg porijekla: Marcela Županić, odnosno Vlasta Tonković...

NYC - Chicago - Detroit - Ibiza - Goa

80-e godine prošlog stoljeća donijele su puno novih plesnih momenata. Nažalost, plesna scena u NYC s kraja 70-ih, našla se u silaznoj putanji, budući da je osim veselja, klubovima harala i epidemija AIDS-a koja je desetkovala plesne podije grada koji nikad ne spava. Stoga su žarište novih glazbenih trendova, bar privremeno, postali neki drugi gradovi. U Detroitu se rađao tzv. progressive dance pokret koji će, u drugoj polovici dekade, ponijeti naziv techno, a u Chicagu nastaje house. Za to se, između ostalih, pobrinuo stanoviti Frankie Knuckles koji se, 1977., na vrhuncu njujorškog disco clubbinga, odlučio preseliti u, dotad mrtvi i nezanimljivi, Chicago. Nastupio je na otvorenju Warehousea, donijevši dašak dekadentnog Manhattana i, tijekom narednih 5 godina, stvarao kult kluba koji se danas smatra jezgrom house glazbe. House je bio prirodni i unaprijeđeni slijednik disca te, u početku, i zvučao poput disca s nešto repetitivnijim ritam dionicama. Estetika i ples, jednako tako su se, uvelike oslanjale na disco, što se, s godinama, donekle mijenjalo, ovisno o rastu bpm-ova, ali i stilova koji su se posve odmaknuli od disca... Istovremeno, na drugim krajevima svijeta, daleko od očiju javnosti, dolazi do novih plemenskih okupljanja. Prizori koji su izgledali poput špice hipijevskih festivala, ipak su imali jednu bitnu razliku - više se nije ludovalo uz psihodelični rock, nego uz neku čudnovatu fuziju electra, italo disca, synth popa, industriala, EBM-a i ambijentalne glazbe. Na indijskoj plaži Goa, neki novi hippie naraštaji, prozvali su ju trance, a na mediteranskom otoku Ibiza, prvobitna zajednica tamošnjih clubbera koristila je termin balearic... Iako su bili međusobno udaljeni tisućama kilometara, plesači na Goi i Ibizi, tih su godina, bili kao jedno pleme.

Summer of Love vol.2

Svi događaji iz prethodnog odlomka vodili su prema nekom novom vrhuncu, a baš kao i 20-ak godina ranije i, u ovom je slučaju, svemu kumovala nova psihoaktivna droga - umjesto tripova, sad je to bio ecstasy. Društveni aktivizam protiv Vijetnamskog rata koji je bio light-motiv hipijima krajem 60-ih, zamijenile su velike političke promjene u Europi i pad socijalizma. Samim time, novi masovni pokret zaživio je s ove strane Atlantika, ali umjesto hipija, ovo su bili rejveri. Estetika se, doduše, bitno promijenila pa su, cvijeće u kosi i trapezice, zamijenile kričave boje i gas-maske, ali ples se nije previše razlikovao od onog na Fantasy Fairu 1967. Tzv. Second Summer of Love, kao vrhunac rave pokreta u UK-u, zapravo se odnosi na ljeta 1988. i 1989., a iako je od tad prošlo više od 30 godina, današnju elektroničku scenu, ples i sve što ide uz to, još uvijek možemo promatrati kao svojevrsni after-efekt tih događaja...

Prvi dio priče o evoluciji modernog plesa, pročitajte OVDJE...