Kronike plesnog podija: Evolucija plesne glazbe

S obzirom na nezapamćeni hype oko Eurosonga koji je, ove godine, zahvatio regionalni medijski prostor, a nakon pobjede grupe Let 3, na ovogodišnjem, hrvatskom nacionalnom izboru Dora 2023., prisjetit ćemo se neobičnog belgijskog elektroničkog kolektiva Telex, njihovog opusa i, ne baš previše uspješnog, nastupa na Eurosongu 1980., na kojem su osvojili 17. mjesto (od 19 pjesama u konkurenciji), unatoč vrlo zanimljivom nastupu i progresivnom pjesmom naslova ''Euro-Vision''. Osim što su, svakako, bili pioniri u satiričnom pristupu Eurosongu, Telex je, posljednjih mjeseci, aktualan i zbog serije remasteriranih singlova, u potpuno novim EP izdanjima, od kojih je posljednji izašao početkom veljače 2023.

Dosad sam, u više navrata, kroz razne narative, pisao o filozofiji Ralfa Hüttera i Floriana Schneidera koji su, kroz Kraftwer, na svjetskoj sceni htjeli predstaviti, jedan novi, autohtoni proizvod njemačke pop kulture. Svojevrsna tabula rasa vladala je, na njemačkoj glazbenoj i kulturnoj sceni, još od kraj 2.svj.rata, sve do početka 70-ih i nastanka krautrock scene. No krautrock je za Hüttera i Schneidera i dalje bio previše orijentiran prema trendovima iz SAD-a i UK-a, a njihovih istomišljenika bilo je i izvan granica Njemačke. Među njima valja izdvojiti i Švicarce Dietera Meiera i Borisa Blanka (grupa Yello, osnovana 1979.), ali bili su to i belgijski glazbenici Dan Lacksman, Marc Moulin i Michel Moers koji su, još od polovice 60-ih bili članovi nekoliko, uglavnom jazz-rock skupina, a istovremeno se bavili idejom kreiranja ''novog europskog zvuka''. Marc Moulin (koji je preminuo 2008.), inače akademski pijanist, svakako je bio ključni faktor u pokretanju Telexa, s obzirom na svoju biografiju, porijeklo i dotadašnju karijeru. Moulinovi roditelji bili su renomirani belgijski književnici Leo i Jeanine Moulin, a sam Marc je, tijekom 60-ih, nastupao diljem Europe kao solo pijanist. Prije Telexa je, već iza sebe, imao jedan album sa The Saint-Tropez Jazz Octetom iz 1969. i tri albuma sa jazz rock grupom Placebom (koja nema nikakve veze s pznatim engleskim bendom istog imena). Kratko je svirao i s avangardnom rock grupom Aksak Maboul, a 1978. je, s Danom Lacksmanom, audio-inženjerom iz poznatog briselskog studija Madeleine, osnovao Telex. Lacksman je, uoči pokretanja Telexa, uživao status jednog od vodećih belgijskih specijalista za sintisajzere i inovacije u glazbenoj produkciji, a upravo je te '78. odsvirao sint na velikom disco hitu ''Born to be Alive'' Patricka Hernandeza. Moulinu i Lacksmanu se, naposlijetku, kao vokal, priključio osebujni francuski multimedijalni umjetnik i arhitekt Michel Moers...

S prvim singlovima, Telex je, odmah, dao do znanja da je, bar što se njih tiče, ''novi europski zvuk'' bio elektronički zvuk, bez gitara i klasične instrumentalne postave. Osim toga, satira je, od samog starta, bila neizostavni dio njihovog imidža. Uostalom, prvi singl bio im je "Twist à St. Tropez", electro obrada pjesme grupe Les Chats Sauvages 1961., a drugi, obrada hita ''Rock Around the Clock'', izvedena na sličan način. Obje obrade su se našle na njihovom prvom albumu ''Looking for Saint Tropez'' iz 1979., za Roland Kluger Music, na kojem je bila i njihova najpoznatija stvar ''Moskow Diskow'' koja će postati jedan od onih kultnih electro evergreena, do danas remiksiran nebrojeno puta. Nakon uspjeha albuma ''Looking for Saint Tropez'', a i zbog reputacije koju su, u glazbenim krugovima, uživali Moulin i Lacksman, Telex je dobio ponudu da predstavlja Belgiju na Eurosongu, u travnju 1980., u Hagu. To je, za Telex, bila idealna prilika da, u najboljem mogućem svjetlu, predstave svoj satirično-elektronički sound, a Moulin je, uoči nastupa, čak najavljivao da očekuju osvajanje posljednjeg mjesta, što se ipak nije dogodilo. Njihova pjesma ''Euro-Vision'', naposlijetku je osvojila 17.mjesto, ostavivši iza sebe samo Maroko i Finsku. Pobjedu je odnio irski kantautor Johnny Logan s pjesmom ''What's another year''. No, unatoč tom (ne)uspjehu, ''Euro-Vision'' je bila vrlo popularna pjesma, a nadahnula je i naslov drugog Telexovog albuma ''Neurovision'', objavljen krajem 1980. Osim toga, Telexa i njihov nastup na Eurosongu, kasnijih su godina, ocijenjeni i kao revolucionarni, budući da je, potom, sve veći broj država sudionica, na ovo natjecanje počelo percipirati kao jedan satirično-kičasti šund show...

Prve godine 80-ih definitivno su bile vrhunac Telexovog stvaralaštva, iako je bend, prilično neobično, odbijao nastupati u živo i nastavio djelovati polu-anonimno, što je još jedan element kojeg je preuzela nova generacija electro i techno producenata, tih godina. Prije (prvog) prestanka djelovanja 1988., Telex je objavio još tri albuma, ''Sex'' (1981.), ''Wonderful World'' (1984.) i ''Looney Tunes'' (1989.), a krajem 90-ih, objavljene su dvije kolekcije remikseva, ''I Don't Like Music'' i ''I (Still) Don't Like Music'', na kojima su sudjelovali i neki velikani techno i house glazbe poput Carla Craiga, Juana Atkinsa, Staceya Pullena, Eddiea Flashin' Fowlkesa, Mauricea Fultona, Iana Pooleya i dr. Članovi Telexa, već su, sredinom 80-ih, započeli i vlastite, samostalne projekte - Marc Moulin je '86. objavio electro-jazz-funk album ''Picnic'', a od '92. do '07. objavio ih je još četiri. U međuvremenu je producirao albume za brojne izvođače francuskog govornog područja, kao što su Lio, Sparks, Philip Catherine, Alain Chamfort, Anna Domino, Kid Montana i dr. Radio je i kao urednik na belgijskom državnom radiju. Lacksman je imao izrazito uspješne 90-e, kao producent prva dva albuma poznatog, francuskog projekta ambijentalne glazbe Deep Forest. Otvorio je novi studio SynSound u Bruxellesu te 1996. objavio vlastiti album slične glazbene orijentacije pod imenom Pangea, a 2013. i eksperimentalni album ''Electric Dreams''. I Michel Moers je imao jedan uspješan samostalni synth pop album ''Fishing Le Kiss'' iz 1990., nakon čega se posvetio karijeri redatelja i fotografa...

Telex se, na glazbenu scenu, prvi put nakon 1989., vratio 2006. Album ''How Do You Dance'' objavio je Virgin, a sadržavao je pet novih glazbenih djela, kao i obrade poznatih pjesama poput ''Jailhouse Rock'', ''La Bamba'' ili ''On The Road Again''. No, njihov je povratak prekinula prerana smrt Marca Moulina, nakon čega su, 2009., objavili svojevrsnu best of kompilaciju ''Ultimate'' i ponovno nestali, sve do 2021., kad se, na tržištu pojavio još jedan best of album ''This is Telex'' s remasteriranim uspješnicama, u izdanju Mute Recordsa. Mute je, kroz 2022., nastavio s objavljivanjem remastera, na novim EP izdanjima s po šest stvari, a treći (i posljednji) takav EP, ''Telex EP3'', izašao je 02.veljače ove godine...

Posljednju priču iz serije Evoluicija plesne glazbe, pročitajte OVDJE...