Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

Kronike plesnog podija: London Boys (II. dio)

Sumrak scene

  • Arsen Pavešić I Foto: Promo
  • 8 August 2019

Buddy Holly, ikona američkog rock'n'rolla 50-ih godina prošlog stoljeća, poznat po hitovima ''Peggy Sue'' i ''That'll be the day'', na vrhuncu slave 1959. tragično je poginuo u padu zrakoplova, u kojem je, između ostalih, bio i Richie La Bamba Valens. Godinu dana prije pogibije, Holly je izbacio singl ''Rave on'' ili, u prijevodu ''Zabavimo se''. Ideja je bila tim singlom osvojiti britansku publiku, budući da je izraz rave dolazio iz slenga londonske beatnik generacije, a opisivao je ludu i razuzdanu zabavu. Oni koji su uživali u takvim zabavama nazivali su se raverima, a prvi poznati raveri bili su jazzer Mick Mulligan i Keith Moon iz grupe The Who. No, rave je već sredinom 60-ih ispao iz mladenačkog riječnika i čak je svrstan među staromodne izraze kao što su groovy, nifty ili daddy-o. Za razliku od većine tih izraza, rave je sredinom 80-ih izvučen iz naftalina i počeo se koristiti u opisima prvih acid-house zabava u Londonu. Srećom pa se baš taj izraz vratio u sleng, inače bismo danas govorili o groovy pokretu ili nečemu još gorem...

Možda je čudno što ćemo London iz prve polovice 90-ih fatalistički prozvati sumrakom scene, s obzirom da je upravo u ovom periodu afirmiran kao svjetska prijestolnica rave pokreta, ali iz perspektive tzv. utemeljitelja scene poput Dannyja Ramplinga, ove su se godine doista mogle činiti kao početak kraja. Nakon što su diljem Londona, ali i ostatku UK-a, počele nicati regularne klupske zabave koje je Rampling doživio kao kopije njegovog Shooma, postalo je jasno da je riječ o masovnom trendu – nešto što ipak nitko nije očekivao. Uostalom, svijet je sličnoj pojavi posljednji put svjedočio još davnih 60-ih i vjerovalo se kako se takvo što teško može više ponoviti. No i u slučaju hipija i u slučaju rejvera, mase je zavela kombinacija nove glazbe, nove droge i nove mode te identična poruka ljubavi, mira i zajedništva.

(Spiral Tribe 1992.)

Ne smijemo zaboraviti ni društveno-političke prilike u kojima su nastali – hipiji su bili suočeni s konfliktom u Vijetnamu, globalnom borbom za ljudska prava i vrhuncem hladnog rata koji je prijetio nuklearnom katastrofom; a rejveri sa zalazom socijalizma, padom berlinskog zida, SSSR-a i ostalih totalitarističkih režima u Europi. U Londonu je to rezultiralo vrtoglavom porastu posjetitelja rave partyja – početnih 200-300 rejvera ubrzo je postalo 1500-2000, a potom i 10, 20 tisuća - masa koju klupska infrastruktura više nije mogla iznijeti. U takvom ozračju utemeljitelji su postali samo jedni u nizu organizatora, DJ-a i promotora. Rampling je odlučio ugasiti Shoom, Paul Oakenfold je odustao od organizacije i posvetio se glazbenoj karijeri, a Nicky Holloway je inicijalni uspjeh zamijenio dugotrajnim boravkom u klinici za ovisnike – okolnosti u kojima je pripadnicima nulte generacije britanskog rave pokreta teško bilo vidjeti svjetlo na kraju tunela.


Pomalo paradoksalno, ali rave pokret je obilježja pokreta poprimio tek u trenutku kad je od bezazlenih klupskih tuluma prerastao u masovna i ilegalna okupljanja po šumama i gorama Velike Britanije. Prema riječima samog Ramplinga, u najranijoj fazi rejvanja, organi reda nisu previše obraćali pažnju na vesele grupice, njihovu čudnu glazbu i tabletice za ples pa čak i ako su ponekad izlazili iz okvira dozvoljene razine buke ili trajanja zabava. Zapravo ni prvi ilegalni rejvovi koji su se povremeno održavali već i '88. i '89. nisu izazvali posebnu reakciju kod policije i ostalih institucija, a eksponencijalni rast nastavio se u ilegalnoj formi. Nije trebalo dugo da ovakav ''divlji'' format izvan zakonskih okvira i bez nadzora, prepoznaju i razne kriminalne organizacije i uključe se u posao kroz preprodaju droge maskiranu u zaštitarsku uslugu. Ilegalni rejvovi koji su poprimili naziv freetekno scene kulminirali su '91. i '92., a među najpoznatijim organizacijama bile su Spiral Tribe, Bedlam, Adrenaline i Circus Warp. Spiral Tribe je djelovao po rubnim dijelovima Londona, uglavnom u napuštenim skladištima i industrijskim pogonima, no zbog povećanog rizika od upada policijskih snaga, osim gradskih lokacija sve su popularnija postala odredišta u udaljenijim krajevima britanskog otočja kao što su Hampshire, Dorset, Cornwall ili Somerset na južnoj obali Engleske; Merseyside na sjeverozapadu te neke lokacije u Walesu poput Black Mountainsa .

(Castlemorton Common Festival 1992.)

Situacija je izmakla kontroli u travnju '92., u jednom skladištu u zapadnom dijelu Londona, kad su posjetitelje Spiral Tribe eventa opkolile antiterorističke policijske jedinice, pod punom ratnom spremom upale u skladište te premlatile i uhitile stotinjak ljudi. Iako je to dotad bio najozbiljniji zabilježen incident, svega mjesec dana kasnije, ekipa iz Spiral Tribea okupila je sve freetekno organizatore, u namjeri da zajedničkim snagama postave najveći i najduži rave party u UK. Kad im se priključio i crew iz Avon Free Festivala kojem je policija uskratila lokacijsku dozvolu u Bristolu, rezultat te multilateralne suradnje bio je Castlemorton Common Festival. Castlemorton je trajao od 22. do 29. svibnja '92., u Worcestershireu, na zapadu Engleske; okupio je oko 25 do 35 tisuća posjetitelja, ali u povijest je ušao kao događaj koji je inicirao notorni ''anti-rave'' zakon, o čemu smo već pisali ovdje. Mark Harrison, Debbie Griffith, Simone Feeney i još 10 članova Spiral Tribea su uhićeni, ali organzacija je nastavila sa svojim aktivnostima. Do kraja '92. policija je upala na još 10-ak Spiral Tribe evenata, ali zato nije uspjela zaustaviti ostale crewove – primjerice, u srpnju iste godine je 30 tisuća rejvera plesalo na Fantazia party u dvorcu Donington, nedaleko Bristola.

Međutim, već je '93. postalo izvjesno da se sprema poseban zakon koji će policiji dati ovlasti da prekine svako okupljanje ''uz repetitivnu glazbu''. Ulje na vatru dodala je i prva ozbiljnija statistika o smrtima mladih osoba povezanim s ilegalnim rejvovima i konzumaciju ecstasyja koja je te godine zabilježila 12 smrtnih slučajeva. Nažalost, unatoč zakonu i represivnom aparatu, taj će broj narednih godina biti sve veći. Kad je ''anti-rave'' zakon napokon stupio na snagu '94., Spiral Tribe je, slijedivši primjer nekih drugih ekipa, dio svojih aktivnosti preselio izvan granica UK-a, posebice u Njemačku, Francusku, Austriju i Češku.

(Prosvjedni party Spiral Tribea 1994.)

Od svih britanskih crewova iz ovog perioda, najdalje su otišli DJ-i Jenö, Thomas, Markie i Garth, poznati i kao Wicked koji su se smjestili u blizini San Francisca i pokrenuli ilegalni rejv koji će, s vremenom, izrasti u renomirani festival Burning Man. Tijekom prve godine provođenja zakona, broj rejvova se nije smanjio, mladi su prosvjedovali u svim većim gradovima u UK, a vladala je i prava bitka nadmudrivanja između organizatora i policije koja im je stalno bila za vratom. Intenzivna represija do '95. je nagnala mnoge organizacije da najavljuju svoje ''posljednje partyje'' u više navrata, ali činjenica je da se freetekno scena zapravo nikad nije posve ugasila, a oni najiskusniji upustili su se i u neke druge grane posla. Spiral Tribe je pokrenuo izdavačku kuću, Bedlam proizvodnju Noise Control razglasnih sistema...

Ako govorimo o glazbi koja se puštala na freetekno zabavama, do danas je objavljeno nekoliko kompilacija koje odražavaju glazbenu sliku ilegalnih rejvova, a ona je zapravo bila presjek tadašnjih trendova u elektroničkoj glazbi, bez jasno definiranih pravaca i stilova pojedinih DJ-a koji će se razviti tek u nadolazećim godinama. Neki od nezaobilaznih ''floorfillera'' bili su:

LFO – LFO (Warp, 1990.)

Joey Beltram – Energy Flash (Transmat, 1990.)

DHS – House of God (X-Energy, 1991.)

Underground Resistance – The Seawolf (UR, 1992.)

Utah Saints – Something good (London Rec, 1992.)



(Street party tijekom prosvjeda protiv ''anti-rave'' zakona u Londonu '94.)

Konačni rezultat policijske represije ilegalnih rejvova bio je povratak publike u sigurnost klubova, a iz te je situacije svakako opet najviše profitirao London. O drugom i najpoznatijem valu londonske klupske scene iz druge polovice 90-ih pišemo u sljedećoj epizodi...

(Naslovna fotografija: Castlemorton Common Festival Worcestershire)

Next Page
Loading...
Loading...