Kronike plesnog podija: One hit wonders

Serijal 'One hit wonders' došao je do svoje pretposljednje epizode, u kojoj se bavimo neobičnim i osebujnim trendom, nastalom početkom 2000-ih na relaciji nekoliko njemačkih i francuskih etiketa. U periodu kad su house i techno ponovno postajali sve masovniji, nije trebalo dugo čekati na prirodnu reakciju iz podzemlja. U UK-u je ona došla kroz osnaživanje raznih frakcija bass glazbe, a na kontinentu u formi revivala electra, electro-popa, synth-popa, new beata, EBM-a te njihovih hibrida i nusprodukata koji su svedeni pod zajednički nazivnik – electroclash . Baš kao i trendovi na kojima se temeljio, electroclash nije dugo potrajao pa se, već nakon 2005., potpuno rasplinuo, no za temu 'one hit wondera' iznimno je zanimljiv, što zbog palete neobičnih likova koji su, tad isplivali, što zbog jedne autentične pojave u povijesti glazbe – recikliranje 'one hit wondera'...

Za početak, jedna od najznačajnijih ploča koje su prethodile electroclash trendu, djelo je 'one hit wondera' – hamburškog tandema Bernda Siebelsa i Mensea Reentsa koji su, još ’96., objavili svoju ''stvar''. Momci iz Hamburga, pod imenom Egoexpress svoj su ''Telefunken'' objavili na – etiketi iz Hamburga, Ladomat 2000 i donijeli mu veliki uspjeh. Iste je godine, Ladomat 2000 objavio i mega-hit ''From Disco to Disco''. Unatoč popularnosti ''Telefunkena'', ploča je percipirana kao one-off uspjeh i postala je dio fonoteke mnogih techno DJ-a, u funkciji svojevrsnog retro-electro intermezza. Trend se zakovitlao tek nakon pojave jedne druge 'one hit wonder' grupe i njihovog jedinog hita, objavljenog 2001. na etiketi International Deejay Gigolo Records DJ Hella. Warren Fischer Casey Spooner, krajem 90-ih, u NYC-u, su predvodili skupinu street-artista, plesača, performera i glazbenika, iz koje je nastao duo Fischerspooner (na naslovnoj fotografiji). Na njihovom prvom albumu ''#1'' našao se i taj hit singl koji je obilježio njihovu glazbenu karijeru, ali i čitav electroclash trend. ''Emerge'' je Fischerspooneru donio i nastup u britanskoj TV emisiji Top Of The Pops , što je bio i jedini nastup nekog electroclash izvođača u toj emisiji. Iako je Fischerspooner nakon toga objavio još tri albuma i službeno se raspao tek 2019., ''Emerge'' je ipak bilo teško ponoviti...

Nema nikakve sumnje kako je DJ Hell odigrao ključnu ulogu u formiranju electroclash trenda, a u galeriji likova koji su se našli na Gigolo Recordsu, Hell je imao poseban fetiš na selekciju 'one hit wondera'. Tu su se našli glazbenici raznih backgrounda, od techno producenata sklonih eksperimentiranju ili tzv. cyberpunkera, do posve bizarnih likova za koje su se svi mogli samo zapitati ''odakle su ovi ispali''. Stvari su uzele maha upravo nakon uspjeha Fischerspoonera koji je Hella potaknuo da pruži priliku još nekim frikovima koje je upoznao dok je živio i radio u SAD-u. Prva 'one hit wonderica' iz ove faze je argentinska glazbenica koju je Hell upoznao u klubu Morocco, u Buenos Airesu. Romina Cohn je 2001., za Gigolo objavila hit EP ''Non stop'' na kojoj se našla i pjesma ''I want to be The Residents'' , u kojoj Rominina vokalna izvedba neodoljivo podsjeća na Beate Bartel iz kultnih bendova Einstürzende Neubauten i Liaisons Dangereuses. Iako je Romina ostala na tom jednom hitu, Hell ju je još nekoliko godina gurao u prvi plan pa je 2004. i izmiksala kompilaciju ''It's Only Gigolo - But I Like It''. Osim Romine Cohn, u ovoj fazi valja spomenuti još jednog zanimljivog 'one hit wondera', bivšeg pjevača grupe Citizen King, Matthewa Simsa koji, pod imenom Mount Sims, objavljuje dva albuma za Gigolo, s tim da je ''Ultrasex'' i singl ''How we do'' iz 2002. bio jedan od uspješnijih albuma čitavog Gigolo opusa.

U međuvremenu su se u electroclah vlak uključile još neke etikete: francuski Goodlife, Kitsune i Hot Banana ili Dekathlon kojeg je pokrenuo Florian Senfter a.k.a. Zombie Nation. Na Dekathlonu su se, svojedobno pojavila i dva bizarna 'one hit wondera' – bivši svećenik Brian Suarez koji je, pod imenom Gater, 2002. imao jednu hit ploču, ''Taboo'' i performer Howard Rigberg iz NYC, poznatiji kao My Robot Friend sa svojim hitom ''The Cut'' . Electroclash je postao popularan i na američkoj queer sceni, za što su bili najzaslužniji RuPaul i Larry Tee koji je 2001. pokrenuo i Electroclash Festival u NYC. Larry Tee je možda bio najbliži Hellu po senzibilitetu za 'one hit wondere' pa su se, pod njegovim patronatom, pojavila imena kao što su Vladimir Vostok sa svojom jedinom pločom ''Airplanes'' , Creme De Menthe i njegov ''Plastique EP'' ili Tobell Von Cartier i njen/njegov, nikad objavljeni, ''Extreme Fashion''.

Odgovor iz Gigola bila je nova selekcija karizmatičnih 'one hit wondera', tijekom koje je Hell otišao i korak dalje, reciklirajući neke davno zaboravljene 'wondere' iz Neue Deutche Wellea (njemačke inačice new wavea) i EBM-a. Od novih lica najupečatljiviji su bili: Adriano Canzian, svojedobno omiljen DJ talijanskih modnih dizajnera koji je za Gigolo objavio tri ploče, odnosno jedan hit iz 2004., ''My boyfriend is very sexy''; Play Paul, brat Guy-Manuela de Homem-Christa iz Daft Punka sa svojom obradom ''La La Landa'' te electro-punk bend Xlover s jednom hit pločom, ''So Blue''. Ipak, puno zanimljiviji je bio Hellov izbor imena iz prošlostičija je djela odlučio obraditi, masterirati i ponovno objaviti pod okriljem Gigolo Recordsa. Prvi u nizu recikliranih 'one hit wondera' bio je opskurni njemački art-bend Gina X Performance s kraja 70-ih, kojeg su tvorili Gina Kikoine i Zeus B. Held. Inspirirani zvukom Velvet Undergrounda, ’79. su objavili singl ''No G.D.M.'', ponovno objavljen na Gigolu 2003. Među onima koji su Ginu X Performance naveli kao svog idolea su i Miss Kittin, Ladytron pa i Romina Cohn. Prilično uspješno reizdanje na Gigolu, iste je godine, doživjela i kalifornijska skupina Dominatrix i njihov singl ''The Dominatrix sleeps tonight'', u kojem je glavnu ulogu imala pjevačica Dominique Davalos, kasnije i članica benda Tito & Tarantula. No, najveći hommage njemačkom novom valu, Gigolo je iskazao kompilacijom ''New Deutch'', na kojoj se našlo 24 digitalno obrađenih pjesama bendova iz tog razdoblja, mahom sve 'one hit wondera'. Među poznatijima su tu bili Fehlfarben i njihova ''Ein Jahr (Es Geht Voran)'' te Grauzone s čak dvije pjesme, ''Film 2'' i ''Eisbär''.

Zalazak electroclasha u Njemačkoj, nakon 2005., obilježile su dvije nove frakcije. Prva je promovirala nešto siroviji, tvrđi i mračniji zvuk u modernoj produkciji kakva se mogla čuti na Datapunku, etiketi Anthonyja Rothera, a drugu je predstavljalo nekoliko grupacija, okupljenih pod kölnskim Kompaktom koja je naginjala sjetnom i atmosferičnom soundu. Iako se, u obje frakcije, nazirao utjecaj electroclasha, kroz nekoliko su se godina i jedna i druga utopile u tzv. minimal-tech trendu. S druge strane, Francuzi su otišli u potpuno drugom smjeru, tzv. nu-raveu kojeg su nosile grupe kao što su Justice ili Simian Mobile Disco. Velika većina ostalih vratila se technu, houseu, punku ili nekom drugom izričaju iz kojeg su zalutali u electroclash, a ostaju i oni koji su iz njega nastali i ostali zabilježeni kao 'one hit wonderi' electroclasha...

Prethodnu epizodu serijala 'One hit wonders' čitajte OVDJE.