Kronike plesnog podija: Rip Offs

Ako govorimo o nasljeđu i utjecaju Motowna na glazbu i pop kulturu druge polovice 20.st. i prva dva desetljeća 21.st., teško da bismo našli nekog muzikologa ili povjesničara suvremene glazbe koji bi se usprotivio konstataciji kako u Motownu leže temelji velike većine najpopularnijih suvremenih glazbenih pravaca. U tom paketu je i jednako značajan utjecaj na modu, sleng, političke stavove, poglede na život, subkulturu i umjetnost. Iako ovo nije prvi put da se Kronike plesnog podija bave Motownom, za razliku od 'One hit wonder' epizode, ovaj put idemo malo dublje...

Kao što i glasi njegov današnji slogan ''The sound that changed America'', Motown efekt oblikovao je nekoliko naraštaja Amerikanaca, a posebno Afroamerikanaca, rođenih nakon 2.svj. To su generacije pionira soula, rhythm & bluesa, funka, disca, hip-hopa, techna, housea itd. Pritom se nipošto ne umanjuje vrijednost nekih prijašnjih naraštaja koji su na scenu donijeli jazz, blues ili swing, no ti su glazbeni izričaji pa i sama ekspresija većine tih glazbenika bili stigmatizirani na način s kakvim se poslijeratna generacija više nije željela identificirati. Umjesto glazbe koja je u sebi nosila sav jad i bol iz vremena robovlasničkog sustava, zbog čega se i dalje povezivala s rasnom segregacijom, izolacionizmom i svim negativnim aspektima tadašnje afroameričke svakodnevice, nova generacija žudjela je za nečim novim. To nipošto nije značilo bijeg od tih problema, čak štoviše, iz tih su redova izašli novi prvoborci za ljudska prava pa i prvi afroamerički predsjednik SAD-a, ali kao i svi mladi, prije i poslije njih, tražili su neki novi identitet kroz glazbu koja će ih zabaviti, uz koju će plesati, pjevati i zaljubljivati se. I stigla je iz Detroita, zahvaljujući Berryju Gordyju Jr., bivšem boksaču i veteranu korejskog rata koji je počeo pisati pjesme nakon povratka s ratišta.

Gordy se, krajem 50-ih, smjestio u grad Toledo u Ohiju, gdje je otvorio i malu trgovinu ploča. Prvi glazbeni uspjeh, Gordy ostvaruje '57., pišući pjesme za soul pjevača Jackiea Wilsona koji će mu i otkriti underground soul scenu po barovima i klubovima grada Detroita. Gordy seli iz Toleda u Detroit, gdje će naredne dvije godine živjeti soul scenu punim plućima i otkiriti niz talenata, zbog kojih odlučuje posuditi $800 i pokrenuti izdavačku kuću. 1959. nastaje Tamla Records koja 1960. postaje Motown, ime, a ujedno i statement generacije koja je poručila: Mi smo Detroit i ovo je naša glazba! A investicija se Gordyju brzo isplatila. Njegovi su talenti, gotovo odmah, počeli izbacivati hit singlove, a u toj prvoj postavi nalazila su se, danas velika imena soul i r&b glazbe kao što su: Smokey Robinson, The Temptations, The Marvelletes, The Supremes, Mary Wells, Stevie Wonder i Marvin Gaye (na naslovnoj fotografiji). Nekoliko desetljeća kasnije, brojne uspješnice iz ove najranije faze Motowna, rehabilitirat će se kroz sampleove na hip-hop i house pločama. No, dijelovi nekih Motown hitova ''posuđivali'' su se i tijekom pre-sampling razdoblja. Rif hita ''You can't hurry love'' skupine The Supremes iz '66., već je 10 godina kasnije postao temelj za jedan još veći hit, ''Lust for life'' Iggyja Popa koji je 90-ih, ponovno bio vrlo popularan, zahvaljujući pojavljivanju na soundtracku ''Trainspottinga''. Zanimljivo je kako opus prvog desetljeća Motowna, dok je Gordy bio u isključivom soul filmu, ima puno više pojavljivanja kod house producenata, nego kod hip-hopera kojima će, tek iduća faza u Motown zvuku postati područje interesa. Ipak, jedan Motown superstar, već je tijekom 60-ih dao naslutiti svoj status najsempliranijeg Motownovca. Neke od prvih ploča Marvina Gayea semplirao je i Moodyman, uključujući i veliki hit ''I heard it through the grapevine'' iz '68. Osim Moodymana, afinitete prema mladom Gayeu iskazali su i DJ Koze, Sonny Fodera, Dale Howard te nizozemski dvojac Detroit Swindle, dok je ''Ain't no mountain high enough'' semplirao Mark Ronson, producirajući poznatu pjesmu Amy Winehouse, ''Tears dry on their own''...

Kraj 60-ih i početak 70-ih, osim evolucije u zvuku, označila je i promjena sjedišta – iz Detroita u Los Angeles. Za uspjeh Motown zvuka, a i za hiper sempliranje koje se nastavilo prakticirati sve do danas, zaslužno je i jedno nepisano produkcijski-aranžersko pravilo koje je, u prvi plan, došlo upravo tijekom 70-ih godina - za razliku od nekih konkurentskih etiketa, u Motownu se inzistiralo na što jednostavnijem aranžmanu. To je značilo da je glavna tema uistinu glavna, uz moćne, ali ne i ekstravagantne vokale te pratnju plesne i repetitivne ritam sekcije. Koncept zvuči poznato, zar ne? Osim što je bio vrlo progresivan za početak 70-ih, desetljećima kasnije postao je plodno tlo za umjetnost samplinga, pogotovo u hip-hopu. Motown sound 70-ih reciklirali su, između ostalih, Grandmaster Flash, Dr Dre, Method Man, Public Enemy, Ice Cube, House Of Pain, 50 Cent i brojni drugi. 1971. nastaje i ''Inner City Blues'' Marvina Gayea, do danas reciklirana 200tinjak puta, broj kojeg će nadmašiti tek ''Sexual Healing'' 11 godina kasnije.

Motown je u funk najozbiljnije zakoračio s pločama kao što su ''The Assembly Line'' Commodoresa, ''Love Hangover'' Diane Ross, ''Brothers' Gonna Work It Out'' Williea Hutcha ili prve ploče Jackson 5. Iako su, samo kroz hip-hop nasjeckane i pasirane nekoliko stotina puta, titula Motown Riped-Off ploče ovog desetljeća ipak odlazi Stevieu Wonderu i njegovoj ''Pastime Paradise'' iz '76. koja će, 20 godina kasnije, postati refren hitčine ''Gangsta's Paradise'' i donijeti Cooliju nagradu Grammy za rap izvođača godine...

80-e su, po mnogim fanovima Motowna, njegovo posljednje uspješno razdoblje. Uz nešto moderniji, ali i dalje prepoznatljiv sound, start desetljeća obilježili su hitovi poput Rockwellovog ''Somebody's watching me'' (za kojeg se i danas vjeruje da je posrijedi pjesma Michaela Jacksona), ''All Night Long'' grupe Mary Jane Girls te, nezaobilazni ''Sexual Healing'' Marvina Gayea . Za serijal 'Rip Offs' ipak je najznačajniji ''Super Freak'' Ricka Jamesa iz '81. koji je, pak, naknadno proslavio MC Hammera. Unatoč tome što su 90-e za Motown bile pune uspona i padova, brigu za Motown legacy, već je bila spremna preuzeti nova generacija glazbenika. Zahvaljujući producentima hip hop glazbe i raznih fuzija elektroničke glazbe, duh Motowna živi i danas. Etiketu koja ove godine slavi 60.godišnjicu, 2005. preuzeo je Universal Music , a s preko 200 br.1 singlova diljem svijeta, Motown, do danas, ostaje jedna od najuspješnijih izdavačkih kuća svih vremena.

Prethodnu epizodu Kronika plesnog podija, iz serijala 'Rip Offs' čitajte OVDJE.