Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

Kronike plesnog podija: Superhero DJs

Čovjek iz Detroita (IV. dio)

  • Arsen Pavešić I Foto: Promo
  • 26 September 2019

Među velikanima techno glazbe, kandidata za zvanje čovjeka iz Detroita ima pregršt. No, za razliku od Juana Atkinsa, Derricka Maya, Kevina Saundersona, Jeffa Millsa, Roberta Hooda, Carla Craiga, Mikea Banksa, Blakea Baxtera i drugih koji se identificiraju kroz detroitsku techno scenu, za jednog od njenih pionira taj je identitet postao kontroverzno obilježje koje ga prati kroz čitavu karijeru. Poznato je kako od pamtivijeka mitologija i religija vole navoditi broj 3 koji se smatra magičnim brojem. Od gomile primjera, najbliži su nam oni iz kršćanske predaje, poput Svetog Trojstva, Sveta Tri Kralja itd. Ta fascinacija trojkama nastavila se u raznim područjima umjetnosti, a možda je na pameti bila i Neilu Rushtonu, britanskom glazbenom novinaru koji je '88. tražio najbolji način kako da u UK predstavi techno i njegove kreatore iz Detroita. Ali što ako magični broj 3 kvari četvrta figura koja ima punopravan status kao i ostale tri? Naš čovjek iz Detroita (koji uistinu i jest iz Detroita) je četvrta figura u priči o trojici iz Bellevillea – Eddie ''Flashin'' Fowlkes…

Eddie Fowlkes pripada generaciji progresivnih gradskih klinaca iz Detroita koji su na zalazu 70-ih počeli otkrivati, a ubrzo i participirati novoj glazbenoj sceni koja se kuhala u noćnim klubovima i koja će 10-ak godina kasnije biti poznata kao techno. Jedna od takvih vikend – lokacija bio je popularni gradski Park Avenue Club, poznat i kao Women's City Club, u kojem su se održavale kultne Charivari zabave po kojima je '81. nazvana i jedna od prvih techno ploča, ''Sharevari''. Charivari u Park Avenue Clubu '78., na kojem su nastupali Delano Smith i Daryll Shannon bio je prvi party na kojeg su dvije starije sestre odvele 16-godišnjeg Eddiea koji je iste večeri odlučio postati DJ. Iste godine, za Božić je dobio svoj prvi mikser, a već iduće godine počeo i nastupati. Jednog vikenda '81., na nekom after partyju Kena Colliera, Eddie je upoznao dva mladića s kojima je dijelio zanesenost tzv. progresivnom scenom u Detroitu. Juan Atkins i Derrick May bili su rodom iz Detroita, ali živjeli su u Bellevilleu, 50km udaljenom mjestu, gdje su pohađali srednju školu. Osim tijekom vikenda, s momcima se zbližio i nakon upisa na isti fakultet, Eastern Michigan University, a May mu je postao i cimer. Dok je Atkins bio više fokusiran na produkciju glazbe i svoj projekt Cybotron, May je, zahvaljujući svom cimeru, pokazivao sve veći interes za DJ-ingom. Ovom su se tandemu priključili Art Payne i Keith Martin te Juan Atkins sa svojom ritam mašinom i nastao je Deep Space DJ tim. Eastern Michigan je pohađao još jedan mladić iz Bellevillea, školski kolega Atkinsa i Maya, talentirani igrač američkog nogometa. Nakon što je, kao član bratstva ΦΒΣ (Phi Beta Sigma), za tulum u sjedištu bratstva angažirao Fowlkesa i Maya, Saunderson se počeo ozbiljnije zanimati za glazbu i DJ-ing. Presudan je bio nastup Fowlkesa koji je došao s full opremom: 3 gramofona, mikserom, wah-wah pedalom i ritam mašinom Roland TR-909. Uz dodatnu motivaciju od strane Fowlkesa, Saunderson je postao pridruženi član Deep Spacea, a ambicija o karijeri u američkom nogometu pala u zaborav…

(Eddie i Juan Atkins)

Kako je Eddie Fowlkes motivirao ostale na DJ-ing, tako je Juan Atkins bio ključan da se svi počnu baviti produkcijom glazbe. Atkins je, pod Deep Space brendom, pokrenuo i label te do '84. izdao 3 uspješna singla ''Alleys of Your Mind", "Cosmic Cars" i "Clear" koji se i danas smatraju remek-djelima najranije techno glazbe. Ipak, Fowlkes i ostali kaskat će za Atkinsom u produkciji još nekoliko godina. Atkins '85. pokreće Metroplex Records i, nakon 5 izdanja u vlastitoj produkciji, izdaje ''Goodbye kiss'', prvi singl Eddiea Flashin Fowlkesa. Niti godinu dana nakon ploče ''Goodbye kiss'', Derrick May objavljuje techno evergreen ''Strings of life'' na vlastitom labelu Transmat, a nedugo zatim stopama svojih prijatelja kreće i Saunderson s promo singlom ''Good life'' kojeg je dijelio lokalnim DJ-ima i tražio izdavača. U tom trenutku u priču ulazi stanoviti Neil Rushton, čovjek koji će, iz vedra neba, zakomplicirati život Eddieu Fowlkesu. Rushton je radio za britanski 10 Records, cutting edge music sub-label Virgina, na kojem su se dotad pojavljivala imena kao što su Anne Clark, Gary Moore, Maxi Priest ili Mantronix. U potrazi za novom glazbom u UK distribuciji, Rushton je stupio u kontakt s Derrickom Mayom. Navodno mu je upravo May preporučio da objavi ''Good life'', što je Rushtona naposlijetku dovelo u Detroit '87., a osim ''Good lifea'' sa Saundersonom je dogovoren i ''Big Fun'', ali i kompilacija autora novog zvuka iz Detroita. Slijed događaja od upoznavanja s Rushtonom pa do izlaska kompilacije ''Techno! The New Dance Sound Of Detroit'' u studenom '88. danas imaju više verzija. Ono što je sigurno jest da se Eddie Fowlkes i Neil Rushton nisu simpatizirali od prvog susreta. Rushtonu nije bio sklon ni Atkins, dok su May i Saunderson zagovarali suradnju s njim. Za razliku od Atkinsa koji je ostao prilično pasivan u finalizaciji dogovora oko izlaska kompilacije i promotivne turneje, Fowlkes je aktivno bio protiv deala s Rushtonom. Na čemu je temeljio svoje sumnje, Fowlkes nije nikad otkrio, osim prvog dojma da je Rushton asshole, baš kao što ni May nije otkrio na čemu je temeljio povjerenje prema liku kojeg je tek upoznao. May i Saunderson na kraju su pridobili i Atkinsa i sklopili dogovor s Rushtonom bez Eddiea. Iako je na kompilaciji završio i njegov ''Time to express'', Eddie Fowlkes je ispao iz daljnjih promotivnih aktivnosti, medijskih pojavljivanja i turneja koje su ostalu trojicu pretvorile u zvijezde već početkom 90-ih. U UK su Atkins, May i Saunderson predstavljeni kao trojac iz Bellevillea, što je Fowlkesa zasmetalo više od toga što je on izostavljen iz priče. Prema njegovoj interpretaciji, techno je glazba koja je nastala u gradu Detroitu, a mjesto Belleville nema nikakve veze s tim, osim što su navedena trojica ondje pohađala srednju školu. No unatoč Eddievoj gorčini, naziv trojac iz Bellevillea se zadržao do danas, a njegovi prijatelji proslavljeni kumovi techna. Karijera Eddia Fowlkesa možda nije ispala toliko zvjezdana, ali nije ni zamrla, no s vremenom nije mogao pobjeći od uloga ''bivšeg cimera Derricka Maya'', ''lika zbog kojeg se Kevin Saunderson počeo baviti glazbom'' ili ''prijatelja Juana Atkinsa iz djetinjstva''. Frustracija je bila očita i u njegovim periodičnim izjavama u kojima je čak tvrdio da je diskriminiran, jer je jedini bio gradski dečko, a ne dečko iz predgrađa, otišavši toliko daleko da je cijeli priču usporedio sa događajima na hip hop sceni. Naime, otprilike u isto vrijeme kad je techno izlazio iz detroitskih zidina, u NYC je, pored svih gradskih repera, isplivala skupina iz periferije s projektom Sugar Hill Ganga. Unatoč tome što su okolnosti na njujorškoj hip hop sceni tad bile potpuno drukčije, Fowlkes se, neko vrijeme, povodio za tom imaginarnom paralelom.

Tenzije s ostalom trojicom potrajale su sve do 2012. i Movement festivala u Detroitu, u sklopu kojeg je održana svečanost u Povijesnom Muzeju Detroita. Na svečanost su pozvani Eddie Fowlkes, Juan Atkins, Kevin Saunderson, Derrick May, Carl Craig i Jeff Mills koji su ostavili svoje otiske, u hollywoodskom stilu, na memorijalnu ploču o nastanku techno glazbe. Nakon svečanosti je održan i panel, na kojem je došlo do javne pomirbe između Eddiea i ostalih. Od tog eventa, Eddiejevi su istupi postali puno blaži pa čak i puni razumijevanja za to kako su se stvari odigrale, no je li uistinu prešao preko toga i pomirio se s tim da je posljednjih 30-ak godina gradio karijeru, uz stalni podsjetnik na propuštenu priliku i ponašanje svojih frendova; ostat će zagonetka...

Next Page
Loading...
Loading...