Kronike plesnog podija: Superhero DJs

Nakon hommagea junacima Detroita i New Yorka, u potrazi za glavnim likom ove epizode skrenut ćemo s dosadašnje velegradske rute prema pitoresknoj južnoj obali Engleske, u nekadašnje viktorijansko ljetovalište, za kojeg statistika kaže da je najsunčaniji grad u UK. To je vjerojatno i razlog zašto je Brighton danas poznat kao ''the happiest place to live in the UK''. Da sretni i sunčani Brighton doista zaslužuje ovu prestižnu titulu, dokazuje i naš čovjek iz Brightona koji se ondje smjestio još prije 30-ak godina. To je lik s bezbroj pseudonima, glazbeni inovator, hitmaker i vrhunski zabavljač Norman Quentin Cook. Od gomile imena iza kojih se krio još od kraja 80-ih, ono najpoznatije i najdugovječnije i danas je – Fatboy Slim...

Baš kao i većina momaka i djevojaka iz ovog serijala, ni Fatboy Slim nije rodom iz grada s kojim se najčešće povezuje. Rođen je u Bromleyu, predgrađu Londona, a odrastao u gradiću Reigateu. Kao srednjoškolac bio je veliki fan londonskih proto-punkera The Damned, a svirao je i bubanj u lokalnim punk bendovima Disque Attack i Stomping Pondfrogs. Studentski dani odveli su ga u Brighton, gdje je sviranje u bendu, po prvi put, zamijenio gramofonima i mikserom, kao DJ OX. Do kraja 80-ih postao je jedan od nositelja lokalne hip hop scene i lider kolektiva Beats International, svog prvog značajnog glazbenog projekta. Beats International je bio glazbena preteča onoga što će Norman Cook raditi 10-ak godina kasnije kao Fatboy Slim, a koncept je bio takav da kolektiv nije imao stalne članove. Uključivao je širok popis suradnika – glazbenika i repera s jugoistoka Engleske, ali i plesača i writera koji bi im se pridruživali na koncertima i crtali grafite na pozornici za vrijeme svirke. No, najveći uspjeh Beats Internationala ujedno ga je i upropastio. Hit ''Dub be good to me'' iz 1990. prvo je osvojio klubove i top ljestvice, a zatim postao predmet sudskog spora, u kojem su zastupnici bendova The Clash i S.O.S. band tužili Normana Cooka za kršenje autorskih prava i neovlaštenu upotrebu sampleova iz pjesama ''The guns of Brixton'' i ''Just be good to me''. Cook je izgubio spor, bankrotirao, a Beats International se raspao...

(Beats International 1990.)

Nakon ove epizode, Norman Cook se pritajio na neko vrijema, a '93. je osvanuo kao basist benda Freak Power, poznatog po velikom hitu iz Levi'sove TV reklame ''Turn on, tune in, cop out''. Drugu polovicu 90-ih obilježila su mu i dva uspješna house projekta – Pizzaman i Mighty Dub Katz, nakon čega je počeo djelovati pod imenom Fatboy Slim. Prema riječima samog Cooka, pseudonim nema nikakvo značenje – to je samo jedno u nizu njegovih izmišljenih imena, po čijem mu broju nema ravnih. 2008. je čak ušao u Guinessovu knjigu rekorda kao glazbenik koji je imao najviše glazbenih djela u TOP 40 pod različitim imenima (!!!) Prvi album kojeg je '96. objavio kao Fatboy Slim, ''Better living through chemistry'' nije polučio značajniji uspjeh, ali je zato svijet za to ime saznao nakon ''The Rockafeller Skank'', prvog hita s albuma ''You've come a long way, baby'' koji je, ujedno i lansirao novi žanr u plesnoj glazbi – tzv. big beat. Iako Fatboy Slim nije prvi glazbenik koji je producirao big beat (prije njega su to radili i The Prodigy, Junkie XL, Chemical Brothers, Apollo 440, Proppelerheads i dr.), upravo ga je drugi album Fatboy Slima globalno popularizirao. Sam naslov albuma dolazi od nekadašnjeg reklamnog slogana za cigarete Virginia Slims, a na coveru je fotografija bucmastog mladića, snimljena 1983. na Festivalu Debelih Ljudi u Virginiji. Unatoč tome što je sempliranje Fatboy Slima skupo stajalo u prošlosti, ono je glavno obilježje albuma ''You've come a long way, baby''. No za razliku od Beats Internationala, ovaj se put ipak pobrinuo da izbjegne moguće tužbe. Primjerice, za ''The Rockafeller Skank'' se odrekao svih tantijema u korist bendova čije je sampleove koristio: Art of Noise, Vinyl Dogs, Just Brothers, Bobby Fuller Four's i John Barry Orchestra. S drugog albuma Fatboy je izbacio još tri hit singla: ''Gangster Trippin'', ''Praise you'' i ''Right here, right now''. Posebno zanimljiva priča vezana je uz spot za singl ''Praise you'', dobitnika triju nagrada na MTV Video Music Awards iz '99. U tom niskobudžetnom spotu koji je stajao svega 800$, glavnu ulogu ima redatelj Spike Jonze koji glumi Richarda Koufeya, voditelja fiktivne plesne grupe The Torrance Community Dance Group. Spot je sniman na tzv. gerila način, bez ikakvih dozvola i najava, pred slučajnim prolaznicima, ispred kina u losanđeleskoj četvrti Westwood...

Kraj 90-ih, osim velikog glazbenog uspjeha, Fatboy Slimu je obilježilo i vjenčanje s radijskom voditeljicom Zoe Ball. Znakovito je i to da se ovaj izrazito uspješan period za Fatboya odvijao istovremeno kad je i britanska house/progressive house scena bila na vrhu, a njeni DJ-i uživali zvjezdane statuse. Doduše, u nešto kasnijoj fazi karijere, Fatboy Slim se počeo pojavljivati kao DJ na događajima, rame uz rame s tim istim DJ zvijezdama, ali krajem 90-ih imao je male ili nikakve veze s tom scenom, a kao DJ-a dotad se povezivao samo s hip hop glazbom i klubovima u Brightonu. Stoga ne čudi što je upravo gradska plaža u Brightonu postala mjesto na kojem je Fatboy odlučio prestati biti outsider na DJ sceni te se etablirati kao partymaker i majstor plesnog podija, kakvim ga dotad publika nije imala prilike vidjeti i čuti. Prvi besplatni Big Beach Boutique održan je u srpnju 2001. i okupio je oko 60.000 posjetitelja. Kad je godinu dana kasnije najavljeno drugo izdanje, umjesto očekivanih 60.000, na plažu u Brighton nahrlilo je četvrt milijuna ljudi – broj jednak ukupnom broju stanovnika cijelog grada. Najveći party ikad viđen u Engleskoj izazvao je opći kaos, prometne blokade, dva smrtna slučaja i petogodišnju zabranu nastupa u Brightonu za Fatboya. Mediji su brujali o tom događaju još danima, a Fatboy se za savjet obratio svom susjedu Paulu McCartneyu. Ovaj mu je rekao otprilike sljedeće: ''Spakiraj stvari, sjedaj u auto i briši iz zemlje! Vrati se kad se situacija smiri i nemoj čitati novine!'' Poslušavši savjet iskusnijeg i starijeg susjeda, Fatboy i Zoe prvo su podmirili račun u gradskoj upravi za čišćenje plaže, a potom otišli u Francusku na mjesec dana. Iako su se, s vremenom, zli jezici stišali, a prevladali oni koji su prenosili pozitivne dojmove, zabrana Big Beach Boutiqueu je ostala na snazi sve do Nove Godine 2007.

U međuvremenu je, na krilima novih uspjeha s trećim albumom ''Halfway Between the Gutter and the Stars'', Fatboy Slim održavao Big Beach Boutique tulume na plažama od Rumunjske do Brazila. No budući da je, do 2002., u Brightonu već živio 15-ak godina, zabrana nastupa ga je ipak pogodila, unatoč tome što su u javnosti prevagnule pozitivne kritike i tome što mu je svake iduće godine broj nastupa diljem svijeta bio u porastu. U očima lokalnih vlasti ostao je organizator partyja uslijed kojeg je preminulo dvoje ljudi. Stoga je intenzivno počeo raditi na svom statusu građanina Brightona. U popravljanju vlastite reputacije veliki plus (osim slave) bio mu je pozamašni prihod od prodaje svojih albuma i brojnih nastupa pa je tako počeo donirati sredstva raznim gradskim odborima i lokalnim dobrotvornim organizacijama. Jedna od najpoznatijih akcija koju je sufinancirao je i restauracija Madeira Terracea, jednog od gradskih simbola, građevine iz 19.st. koja se proteže duž čitave obale Brightona. Nakon što je 2016. otvorena nova turistička atrakcija, opservatorijski toranj i360, Fatboy Slim je dobio čast ondje održati party za limitirani broj od 120 ljudi kojeg je, putem streaminga pratilo preko 2 milijuna ljudi.

Kroz djelovanje u lokalnoj zajednici, Fatboy Slim je realizirao i jedan od svojih dječačkih snova, postavši jedan od suvlasnika nogometnog kluba Brighton & Hove Albion, za kojeg je navijao još kao student...