Kronike plesnog podija: Superhero DJs

Ako je konkurencija za titulu čovjeka iz Detroita bila žestoka; onda ona, u kojoj bi neki pojedinac dobio čast da personificira Veliku Jabuku, nadmašuje bilo kakav sustav mjerenja i vrednovanja, osim u slučaju posve subjektivne impresije, kao u ovom slučaju. Po uzoru na prve tri epizode ovog serijala i u ovoj je priči nositelj lik koji nije native New Yorker, a svojim je umjetničkim imenom, dugi niz godina, odavao lažni dojam latinoameričkog porijekla. Donald Gregory Mattern zapravo dolazi iz jedne od najstarijih obitelji u Pennsylvaniji koja korijene vuče od najranijih njemačkih doseljenika na američki kontinent. Gdin Mattern, poznatiji kao Junior Vasquez, danas je jedan od najstarijih aktivnih DJ-a, s navršenih 70 godina u kolovozu ove godine.

Uporište statusa našeg čovjeka iz New Yorka ponajprije leži u kontekstu post-Paradise Garage stanja u kojem se zatekla njujorška scena krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Jaz i prazninu koje je izazvalo gašenje institucije kakav je bio Garage, vjerojatno mogu razumijeti samo oni koji su tih godina tome osobno svjedočili. Posljednju fazu Garagea pratila je i turobna priča vlasnika kluba, Michaela Brodyja koji, zbog teškog zdravstvenog stanja, nije ni nazočio vikendu zatvaranja, a preminuo je nedugo zatim. Zatvaranje Garagea nije doživio ni kreator njegovog zvuka, Richard Long... Strmoglavi pad glamurozne manhattanske scene koja je NYC-u priskrbila epitet grada koji nikad ne spava, skončao je u najgorem mogućem scenariju. Do sredine 90-ih, na onaj svijet su preselili brojni akteri tog perioda, među kojima i Larry Levan, Steve Rubell, Walter Gibbons, Tee Scott, Richie Kaczor, Keith Haring, Basquiat te Andy Warhol, ali i čitava društva okorjelih clubbera koje je pregazio žestoki noćni ritam, narkotici i AIDS. Dok se s druge strane oceana rušio socijalizam i rađao rave pokret, Manhattan je, na vlastitom pepelu i duhovima prošlosti, tražio neku novu scenu i nove likove u glavnim ulogama. Među clubberima koje je zatvaranje Garagea izravno pogodilo, bilo je malo onih koji su bili spremni poduzeti nešto po tom pitanju i osigurati si neko novo utočište. Netko je trebao preuzeti inicijativu i pregrupirati scenu. Uloge ''dobrih pastira'' primili su se Junior Vasquez i Christina Visca – djevojka koju su svi zapamtili kao onu koja je organizirala party odmah nakon zatvaranja Garagea – čak je i flyere dijelila na samom zatvaranju.

(Christina Visca i Junior Vasquez)

Energična Christina, gorljivog entuzijazma, postala je motor-pokretač tog novog gradskog vala, a Vasquez savršeni predstavnik nove generacije DJ-a te ujedno i jedan od prvoboraca LGBT zajednice. Upoznali su se, logično, na podiju Paradise Garagea, posredstvom zajedničkog prijatelja, stanovitog Adolfa Arene. Arena je, sredinom 80-ih bio u ljubavnoj i profesionalnoj vezi s pop-art umjetnikom Keithom Haringom, poznatom po svojim muralima na javnim površinama brojnih svjetskih gradova. Haring je '87. radio na muralu pored gradskog bazena u Greenwich Villageu (mural ''Carmine street pool'' do danas je restauriran više put i još je uvijek vidljiv). Christina, jedna od onih osoba koju je teško odbiti, Haringu je predložila da na otvaranju murala angažira Vasqueza kao DJ-a. Nakon što su se Haring i Vasquez povezali i po lokalpatriotskoj liniji (obojica su kao tinejdžeri zbrisali iz Pennsylvanije u NYC, a odrastali u mjestima međusobno udaljenim 40-ak km), Vasquez je oduševio prisutne na tom, svom prvom ozbiljnijem DJ nastupu. Nakon te zabave, Vasquez i Christina postali su nerazdvojni – prijateljstvo je ubrzo evoluiralo i u poslovno partnerstvo. Christina je prvo postala Vasquezova agentica i promotorica, a razvoj događaja usmjerio ih je i prema nekim drugim poslovnim idejama. Ovaj tandem je, u periodu od rujna '87. do početka '89., uspio otvoriti i zatvoriti dva kluba – The Space i Bassline. U Basslineu su se povezali s dvojicom ambicioznih poslovnjaka, Richardom Grantom i Philom Smithom i krenuli u projekt realizacije novog plesnog hrama. U ožujku '89. otvorio se Sound Factory…

(Junior Vasquez, Sound Factory početkom 90-ih)

Još i danas svi koji su bili involvirani u rad te nove clubberske oaze na Manhattanu, reći će kako je Sound Factory bio toliko sličan Paradise Garageu, koliko i posve drukčiji. Najočitija razlika svakako je bila glazba, DJ-i i njihova izvedba, iako se (barem u slučaju Junior Vasqueza) i u ovom segmentu dalo namirisati nasljeđe Garagea i Larryja Levana. Vjerojatno najpoznatija Vasquezova izjava na temu DJ izvedbe kaže kako je za atmosferu na plesnom podiju ključna ''drama'' koja izlazi iz DJ kabine. Tu ''dramu'' definirao je kao spoj glazbe, svjetla, DJ vještine, karizme i scenskog nastupa. U tom kontekstu kvalitetniji ''drama queen'' od njega, bio je i ostao samo Larry Levan... Vasquez možda nije bio najuspješniji, niti glazbeno najkvalitetniji DJ te generacije, s obzirom na to da je Factory imao opak dream team DJ-a s likovima poput Dannyja Tenaglie, Francoisa Kevorkiana ili Louiea Vege; ali bio je king of the night, ''duša'' kluba na sličan način kako je to bio Levan u Garageu – svojevrsni guru svoje generacije. No za razliku od Levana koji je, nažalost, krahirao nakon zatvaranja Garagea, Vasquez se pokazao kao puno tvrđi orah. Factory nije dugo trajao, svega 6 godina, a brand je opstao kroz svoju mini-verziju – Sound Factory Bar. Vasquezova karijera glazbenog producenta i remiksera zapravo je procvjetala nakon gašenja kluba '95., iako i danas priznaje kako mu je tih 6 godina rezidencije, subotom u Factoryju, najdraže životno razdoblje. Možda upravo zato što se u nijednom klubu nakon Factoryja više nije osjećao kao kod kuće, svoju je energiju usmjerio na rad u studiju. Do kraja 90-ih bio je jedan od najtraženijih remiksera te radio s glazbenim zvijezdama poput Justina Timberlakea, Janet Jackson, Whitney Houston, Spice Girls, Toni Braxton i naravno – Madonnom...

Pored Christine Visce, u srcu Juniora Vasqueza, posebno je mjesto imala i Madonna. Buduću kraljicu popa Vasquez je upoznao još dok je bila djevojka Jellybeana Beniteza i počela zalaziti na ista mjesta poput njega. S Benitezom je prekinula '85., ali s Vasquezom se nastavila družiti sve do sredine 90-ih. Navodno joj je upravo on bio inspiracija za pjesmu ''Vogue'' i spot u kojem plešu i njegovi prijatelji, Luis i Jose Xtravaganza. Blisko prijateljstvo Madonne i Juniora Vasqueza puklo je '96., uslijed poznate afere oko singla ''If Madonna calls'', u kojoj se pojavljuje Madonnina govorna poruka:

"Hello, Junior.. This is Madonna.. Are you there? Call me in Miami.."

Vasquez je, u više navrata, ispričao svoju verziju te epizode koja kaže kako je Madonnin menadžment prenapuhao cijelu priču koja nije bila ništa drugo nego – šala. Inicijalno, singl s tom Madonninom porukom uopće nije bio u planu – Vasquez je snimljenu poruku koristio kao sample kojeg je znao ubacivati u svoje DJ setove. Činjenica jest da za to nije tražio njeno odobrenje, ali i smatrao kako mu ona to ne bi zamjerila. Možda i ne bi, ali informacija joj je prenesena posredno i zlonamjerno. Umjesto šale, ispalo je da Vasquez koristi njene privatne poruke za vlastite interese. S druge strane, Vasquezu nije bilo ni na kraj pameti ispričavati se zbog takve gluposti – poručio joj je da pripazi na to koga zapošljava i s kim se druži. Tek kad je cijela stvar eskalirala, odlučio je izdati i singl, nakon čega se njihov odnos trajno zahladio. Sukob više nikad nisu ni pokušali izgladiti, a Vasquez posljednjih godina odbija i odgovarati na bilo kakva pitanja vezana uz Madonnu...

(Junior Vasquez i Madonna, Webster Hall 1995.)

Za kraj još anegdota vezana uz njegov španjolski pseudonim: Donald Mattern postao je Junior Vasquez nakon odlaska iz rodnog Lancastera, ali i prije no što je postao DJ... U Lancasteru se godinama osjećao kao izvanzemaljac, stoga je u NYC odlučio osmisliti vlastiti alter ego. Tijekom prvih noćnih izlazaka primijetio je kako Paradise Garageom i ostalim klubovima u koje je izlazio dominira Afroamerička i Latinoamerička publika. Kako se u Afroamerikanca ipak nije mogao preobraziti, a u želji da se što bolje uklopi u sredinu, nadjenuo si je španjolsko ime, jer, kako i sam kaže: ''Who wouldn't like a Spaniard...''

(Cover foto: Junior Vasquez na proslavi svog 70. rođendana, Brooklyn 02.09.2019)