Kronike plesnog podija: Superhero DJs

Superhero DJs naslov je novog serijala na stranicama Mixmag Adrije, a ispričat će priče o DJ-ima i producentima elektroničke glazbe čiji je trnovit put do uspjeha bio nepredvidiv, neuobičajen i suprotan očekivanjima njihovih suvremenika.

Vjerojatno će vas neka od imena svrstanih u ovu kategoriju iznenaditi, pogotovo onih koje je njihova beskompromisnost možda stajala i većih uspjeha. Međutim, uspjeh nije nužno bio kriterij, već odvažnost i nepokolebljivost u odluci da se ide protiv neke struje koja je u datom trenutku nudila nešto realnije. Neki su u tome izvukli kraći kraj, ali unatoč tome svi spadaju u superheroje elektroničke glazbe koja bi, po svojoj definiciji, upravo i trebala ići uzvodno i pomicati granice u percepciji suvremene glazbene umjetnosti.

U prvoj epizodi našao se lik koji, ne samo da nije izvukao kraći kraj, već je danas globalno priznat kao začetnik glazbenog pravca kojem čak i naziv potječe od kluba u kojem je radio kao DJ. Budući da su najuspješnije godine u karijeri Francisa Warrena Nicholsa, poznatijeg kao Frankie Knuckles, vezane uz Chicago, logično je da se smatra kako originalni godfather house glazbe doista i jest Čikažanin. Ali čovjek iz Chicaga zapravo je rođen u New Yorku, a ondje je odrastao i živio prve 22 godine života. Kao klinac je, u kontakt s glazbom, došao slušajući jazz i blues kolekciju svoje starije sestre, no glazba ga tad nije previše zanimala niti je kumovala njegovom susretu s mladićem po imenu Lawrence Philpot. Larry Levan i Frankie Knuckles, kao afroamerički gay tinejdžeri početkom 70-ih na ulicama Bronxa, Brooklyna i Harlema, spadali su u izrazito rizičnu skupinu i nerijetko bili na meti lokalnih nasilnika. Osim toga, obojica su pripadal tzv. Ball subkulturi, tajnom LGBT društvu koje je organiziralo drag queen druženja i revije. Na jednom takvom eventu u Harlemu '70., upoznali su se Levan i Knuckles koji su radili kao pomoćno osoblje na kostimografiji i scenografiji. Dvojica vršnjaka brojnih zajedničkih interesa i pogleda na život međusobno su odmah kliknuli, a njihov susret dobio je i epilog nakon kojeg su postali best friends forever. Neki od sudionika revije u Harlemu pozvali su ih na after-party na Manhattan, u ''super-cool-novi'' klub, u kojem će se moći opustiti i osjećati kao kod kuće – The Loft...

(Frankie Knuckles početkom 70-ih)

Što se sve dogodilo na tom afteru nikad nije prepričano, ali obojica su, u više navrata, navodili kako im je Loft promijenio život. Loft je za momke poput njih predstavljao utočište. Ondje su provodili svaki vikend, a ubrzo ušli i u najuži krug društva koje je okupljao David Mancuso. Iako su još uvijek maštali o tome da postanu modni stilisti, uz Mancusa kao mentora te često konzumiranje LSD-a, Frankie i Larry počeli su otkrivati nove horizonte u glazbi. No to im nije bilo dovoljno – kako su obojica bili skloni kreativnom izražavanju, počela im se javljati želja da svoje nove glazbene spoznaje prenesu i drugima. Tu je ambiciju prvi prepoznao Tee Scott, još jedno poznanstvo iz Lofta, po mnogima i najbolji DJ u NYC tih godina. Scott je '72. vodio klub Better Days i ponudio je Frankieu da dođe puštati glazbu preko tjedna, kad god želi i koliko god to želi. S druge strane, Larryu je pomogao drugi poznanik iz Lofta – Nicky Siano koji ga je upoznao sa Joeom Bonfigliom. Bonfiglio je radio kao DJ u notornom Continental Bathsu, ekstravagantom gay klubu/toplicama/sauni, u Upper West Sideu, na obali rijeke Hudson i tražio je warm up DJ-a. Kako je Larry, osim prema DJ-ingu i modi, pokazivao afinitete i prema elektrotehnici te razglasnoj i rasvjetnoj opremi, dobio je prednost pred ostalim kandidatima. I tako su se dva prijatelja odjednom našla za DJ pultovima dvaju različitih klubova na Manhattanu. Kako je Frankie radio preko tjedna, a Larry vikendima, međusobno su se posjećivali i opet skupa odlazili na aftere u Loft, sve dok im se nije pružila neočekivana prilika da glazbu puštaju u tandemu. Jedne subote, početkom '73., Bonfigliju je ''pukao film''. Usred noći je prepustio DJ pult Larryju i napustio klub, a ovaj je već idućeg dana pozvao Frankiea da mu se pridruži. Nastavili su raditi kao DJ tandem u Continental Bathsu, sve dok klub nije proglasio bankrot i zatvorio ’76.

(Frankie Knuckles i Larry Levan u klubu Continental Baths)

Propast Bathsa, za Knucklesa je označio period traženja i životnih odluka koje će se zaključiti velikom prekretnicom i selidbom u Chicago. Što se tiče Levana, zatvaranje Bathsa došlo mu je kao naručeno, budući da je već intenzivno radio na adaptaciji Paradise Garagea. U ovoj se fazi, na uzavrelu njujoršku scenu, uključuje jedan outsider iz Chicaga, Robert Williams kojeg su Levan i Knuckles upoznali još početkom 70-ih, kao studenta sveučilišta Columbia, očaranog noćnim provodima na Manhattanu. Willams se '75. vratio u dosadan i mrtav grad Chicago, na kojeg se nije mogao naviknuti. Godinu dana kasnije opet se pojavio u Loftu i obznanio društvu da otvara klub u Chicagu. Htio je Levana za DJ-a, no ovaj je bio duboko u priči Garagea i nije mu padalo na pamet napuštati NYC. Drugi izbor bio mu je Tee Scott, ali i on ga je glatko odbio. Knuckles koji, u tom periodu, nije bio ni na nebu ni na zemlji, pristao je nastupiti na otvorenju Warehousea, uz uvjet da se daljnji dogovori oko angažmana nastave tek nakon otvorenja. Struktura publike koja se okupila na otvaranju Warehousea '77. (uglavnom gay Afroamerikanci od 18 do 35 godina) bila je vrlo slična onoj koja je i u NYC činila okosnicu svih klubova u kojima je Knuckles nastupao, ali njegov nastup nije prošao najbolje – uz izuzetak Williamsa i nekolicine, Chicago očito još nije bio spreman na progresivni disko sound iz NYC. Unatoč tome, Knuckles je odlučio ostati. U NYC ga ništa nije čekalo – u najboljem se slučaju mogao priključiti ekipi iz Garagea, ali bio je svjestan da bi bio sporedni igrač – ondje je Larry već bio glavna zvijezda, čak i ako klub još nije bio otvoren za javnost. Frankie je tražio svoje mjesto, postao partner u Warehouseu i narednih 5 godina stvarao kult kluba koji se danas smatra jezgrom house glazbe.

(Frankie Knuckles, Michelle i Barack Obama)

U priči koja povezuje Frankiea Knucklesa, Warehouse i house glazbu pomalo je nevjerojatno da se Frankie počeo baviti glazbenom produkcijom tek kad je prestao raditi u Warehouseu, a ondje je prvih nekoliko godina na repertoaru imao uglavnom disko glazbu. Tek je, krajem '81. počeo editirati disko singlove i nasnimavati ritam dionice, ali u konačnici, to je još uvijek bilo daleko od housea. Početkom '83. Robert Willaims gasi Warehouse i otvara novi klub – Music Box, ali na mjestu DJ-a, umjesto Frankiea Knucklesa, pojavljuje se Ron Hardy. Knuckles iste godine otvara vlastiti klub, Powerplant. Nakon što je '84. kupio polovnu ritam mašinu Roland TR-909 od Derricka Maya, počeo ju je koristiti u svojim DJ setovima u Powerplantu, gdje je house zapravo dobio svoju prepoznatljivu formu. Neobična je i priča o nastanku ploče ''Your love'' koja se smatra prvim house singlom u povijesti. Prema riječima samog Knucklesa, '84. se u opticaju pojavila demo kazeta singla čiji je autor bio samozatajni glazbenik i pjesnik, Byron Walton (pod pseudonimom Jamie Principle); s vokalnim dionicama Adrienne Jett i Jose Gomezom kao producentom. Ubrzo je postala neizostavni dio Knucklesovih DJ setova, no prvu službenu verziju producirao je, manje poznati, DJ Mark Trollan i objavio na, još manje poznatom, Persona Recordsu dvije godine kasnije. Ona najpoznatija, u Knucklesovoj produkciji, objavljena je tek '87. na Trax Recordsu, a umjesto Adrienne pjevao je Principle...

Unatoč tome što je ''Your love'' svjetla dana ugledao pune tri godine nakon zatvaranja Warehousea, javnost je odmah povezala novi zvuk iz Chicaga i nekadašnje stratište lokalnih clubbera. Možda se radilo o nečijem lapsusu koji je nekako opstao u narodu, a možda doista nijedan od drugih čikaških klubova nije više uspio zasjeniti Warehouse. Bio je i ostao vječna asocijacija i na Frankiea Knucklesa pa se i nova plesna glazba, krajem 80-ih, kolokvijalno nazivala ''glazba bivšeg DJ-a iz Warehousea'', ''Warehouse glazba'', ''house''...

(naslovna fotografija: Frankie Knuckles, Powerplant Chicago)